<body>


Postovi...


26.11.2007.

Svaki dan sve ljepši, a onda odjednom... PLJAS! Moje dobro raspoloženje nestane... Jel to moguće?!

Dan mi je super počeo... Sve je bilo, jednostavno... Ne znam... Otkako sam se promjenila... Drukčije je... Lijepše... Neki su se čudili mom novom stilu... Neki se nisu obazirali... Nekima se nije svidio... Neki su se pravili da ga ne vide... Ali, iskreno, nije mi briga... Ne zanima me što misle o meni... Takva sam kakva sam... Nek me takvu vole... Bila ja roza, crna, crvena ili bijela... I dan mi je super počeo... Družila se u školi s osobama koje volim i kojima vjerujem i koje me nisu odbacile zbog promjene... A to su naravno Marina, Ana Marija, Karolina i moja najdraža sekica Andrea. I onda dođem doma... Na msn malo... Sa prijateljima, curama iz benda... Pa sam malo išla na Stardoll.com. I UPOZNALA!!!... Ma našu ptičicu koja bi nam mogla pjevati u bendu :))))) Joj, cura me razveselila... Ma skoro sam plakala od sreće... Koliko sam tražila pjevačicu... I Marina... Kero nešto manje jer je manje vremena u bendu, ali neprimjetno manje. Hehehe

A onda... Kasnije, kad sam išla učiti, poslije 18, javila mi se jedna osoba na mobitel... Koja mi je potukla dobro raspoloženje... Nije sad važno spomena što mi je ta psoba rekla, ali me je jako povrjedila... I onda mi se opet vratilo ono moje "Želim se ubiti" raspoloženje i faza... :((((( A taman sam pomislila " Gle, napokon sam se rješila osjećaja i želje za samoubojstvom!" A kad ono... Pa da jedna jedina poruka može tako promjeniti raspoloženje... Sa odličnog na grozno!!! Ne mogu vjerovati,.... Zbilja ne mogu.... I od onda si razmišljam... Tko mene uopće voli na ovom svijetu???  Ni mama me više ne voli kao prije, bar mi se tako čini... Sad će mnogi reći... Ma voli ona tebe... Da mi voli, ne bi mi se prijetila i ne znam ni ja što sve ne... Tko mene ovdje treba??? Nitko... Svi bi mogli bez mene lako nastaviti... Nitko ne bi niti primjetio da me nema... Da sam "nestala"... Tko mene poštuje??? Više nitko... Ali to stvarno... Tko osjeća nešto za mene??????? Nitko... Mislim, svi, ali nitko ništa lijepo!!!! Nadam se samo da će me proći ova jebena faza želje za samoubojstvom... Jer ja to više ne mogu... Da sam ja napokon malo sretna u ovom jebenom životu... Pa dal je to pravedno?? Dal sam to zaslužila?? Jesam li??? Jesam?! Zašto???!!! Što sam skrivila... Takva sam kakva sam, takvu su me napravili, očvrsnuli... Probudili u meni nešto što se jaaaaako dugo skrivalo i raslo... Hranilo se bijesom i povrjeđenim osjećajima... Nešto što me je uvijek poticalo naprije, samo da bi raslo, da bi se hranilo... Da bi postalo ovako veliko... Da me učini ovako hladnom... Ovako bezosjećajnom... Zar sam to zaslužila?!!?!?! Ako zaista jesam, hvala!! Hvala



i love spongebob
square pants?

MOJI LINKOVI






×Ja nisam andjeo fini, samo te iskorishtawam, izwini. Mene su stworili djawoli i krwawe kishe. Za mene je ljubaw samo rijech i nishta wishe.


×Nema poruke, nema poziwa, a moja dusha tebe doziwa. Strashno me ubija owa samocha, oko dushe bol i hladnocha. Zatwaram ochi, mislim na tebe, da si barem owdje kraj mene! (za jednog dechka kojeg jako wolim)


×Mi nemamo wremena za tugu, mi imamo jedna drugu! I kad se nebo srushi, chuwaj me u dushi. A kad te srce zaboli, sjeti se frendice koja te woli! (za moju Ninchi xD)


×Ti si malo mache shto po srcu grebe. Wolim taj ozhiljak, jer je to od tebe. Uz taj ozhiljak jedno ime pishe. To je twoje ime i ja ga wolim najwishe!


×Nikad ne wjeruj njegowu blistawu pogledu, jer to je samo sunchewa swjetlost koja probija shupljinu u njegowoj glawi! (hahahaha)











• Moji Najdraži:

Iskra - Fagulha
Sve obicno...
Administratorov blog
tattoo piercing
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
moje slike
Backgrounds and some other stuff...
To sam ja... :)
više...


• Ti si broj...:

22336

---