<body>


Postovi...


04.03.2008.

Jučer sam saznala groznu vijest... I već me glava od svega boli... Neispavana sam, 0/24 5 dana u tjednu non stop živčana... Jednostavno više nemam snage...

Sve je počelo početkom prošlog tjedna... Odjednom sam se strmoglavila... Odnosno pala... I to nije bilo onako kako neki padaju, niže pa niže pa još niže... To je bilo odjednom... Paf! Preko noći... Uopće mi se ne da u školi s nikime razogovarati... Niti pod satom niti na odmoru... Najrađe bih bila sama, šutila, da me nitko ne gnjavi i da me nitko ne zivka, da me svi puste na miru da se barem donekle odmorim od svega... Sad sam već stvarno opterećena... 14.03. imamo natjecaje iz debate pa nam sad radi pritisak... Svaki dan do 15 sati u školi... Nekad i malo duže... Ugl, svaki dan, 2 sata... Pa moram učiti za to... Pa smo pisali fiziku, i sad moram rješiti vježbenicu, a ima toga JAKO PUNO, pa moram učiti geografiju, znam da će me pitati, samo ne znam kada, moram i povjest učiti jer će me i to pitati jer mi još fali ocjena, a sad smo pisali i ispit, moram i kemiju još naštrebati kako spada jer pišemo građu atoma... I još sada kada mi je ovo stara jučer rekla, da su mi starom našli tumor na mozgu... Danas sam bila kod njega, točnije, sad sam se vratila... Vidjela sam snimke glave... Tumor je promjera 2×3... Znači 6 cm... Zauzelo mu je skoro cijelu desnu polovicu glave, od oka prema vratu... Danas sam tek shvatila da je i njemu žao što je ovako kako je... I danas sam shvatila da ipak ima osjećaje... Danas sam prvi put u životu vidjela suze u njegovim očima... Tako mi je sada krivo... Ne snalazi se jadan ni u vremenu ni u prostoru... Danas je moju staru pitao kada je bila sama s njim, da ako sam ja u vrtiću ili doma... Eto koliko se pomakao u prošlost... A za sve sam ja kriva... Non stop sam željela da mu se to dogodi... A sada... Sada želim povući svo vrijeme i sve želje... Voljela bih da se dogodi čudo, da ga uspiju izlječiti... Sada plačem ko kišna godina, najrađe bih sad zapalila... A ne mogu... Ovo je sve previše za mene... PREVIŠE!!! Ja ovako jednostavno više ne mogu... Prevelik pritisak za mene, preveliko opterećenje, stres, previše obveza... Ja ću sad, nažalost, pokupiti loše ocjene jer ja NE STIGNEM učiti, a ne zato što možda ne želim... Ja odem u školu, odmah nakon toga imam debatu, pa doma, pa još pritisak i stres... I tek navečer ja se oslobodim... Stari će mi MOŽDA  ići u Zagreb na tu operaciju jer da oni kao imaju bolje aparate... Ali prvo će čuti mišljenje tog lječnika... Jer možda liječnik kao ne bude spreman preuzeti tu odgovornost jer su rekli da mu nema spasa nego da će mu samo pokušati olakšati život još ovih par mjeseci... Sada mogu do sutra pisati koliko mi je žao, znam da neće pomoći... Ali jbg... Nemam više snage ni za post napisati... Idem ja polako... Laku noć...



i love spongebob
square pants?

MOJI LINKOVI






×Ja nisam andjeo fini, samo te iskorishtawam, izwini. Mene su stworili djawoli i krwawe kishe. Za mene je ljubaw samo rijech i nishta wishe.


×Nema poruke, nema poziwa, a moja dusha tebe doziwa. Strashno me ubija owa samocha, oko dushe bol i hladnocha. Zatwaram ochi, mislim na tebe, da si barem owdje kraj mene! (za jednog dechka kojeg jako wolim)


×Mi nemamo wremena za tugu, mi imamo jedna drugu! I kad se nebo srushi, chuwaj me u dushi. A kad te srce zaboli, sjeti se frendice koja te woli! (za moju Ninchi xD)


×Ti si malo mache shto po srcu grebe. Wolim taj ozhiljak, jer je to od tebe. Uz taj ozhiljak jedno ime pishe. To je twoje ime i ja ga wolim najwishe!


×Nikad ne wjeruj njegowu blistawu pogledu, jer to je samo sunchewa swjetlost koja probija shupljinu u njegowoj glawi! (hahahaha)











• Moji Najdraži:

Iskra - Fagulha
Sve obicno...
Administratorov blog
tattoo piercing
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
moje slike
Backgrounds and some other stuff...
To sam ja... :)
više...


• Ti si broj...:

20566

---