<body>


Postovi...


30.03.2008.

Non stop plačem, non stop razmišljam o smrti, što bi se dogodilo da se ja ubijem, tko bi uopće plakao za mnom, prešla sam u totalno depru i jedva ju podnosim...

Život ko da mi je u totalnoj komi... Već sama sebe počinjem živcirati, mogu misliti kako je onda onima s kojima se družim... Ful sam sjebana i pomišljam da od sveeeegaaaaaa odustanem, krenem sama dalje, ionako to najbolje znam..., radim što hoću... A ne ovako da me za svaku netko nešto sprječava... Non stop razmišljam da se ubijem... I da se više NIKAD  ne probudim... Ionako bi svi bili sretni, ono, rješili se jedne smrti, s obzirom da sam dobila takav nadimak u školi... Ja i Dea... A dobro, mama bi plakala za mnom i možda Nina i Ana i Dea i Daniela (moj sadašnji dečko)... Ali iz nekog (ne znam kojeg) razloga, više nisam ni u to sigurna... Plačem non stop... Osjećam se ko totalni uljez u ovom jebenom svijetu... Više mi ne daju ni da sa starim budem... Ustvari daju, ali... Ma komplicirano je to... Evo ovako... Kad je stari doma, ja ostanem s njim, svaki dan (s obzirom da ima tumor na mozgu) pa onda provodim vrijeme s njim, a kad on treba u bolnicu, e onda Matea ko te jebe, ti ostani sama doma... I non stop me tako ostavljaju samu... Ko da sam siroče bez OBA roditelja, eto tako se osjećam... Ali oni to ne kuže... Mislim, meni je žao što mi je stari bolestan, i kužim da treba lječenje i da takvo lječenje najbolje može dobiti u Zagrebu, ali mogu i ja valjda s njima neki put, ne moraju me ostaviti uvijek samu doma... Već se osjećam ko ružno pače iz one priče... Zato sad OPET vrijeme provodim u svojoj sobi, izolirana od svih... I već mi je dosta toga... Onda ne moram niti živjeti ako ću vrijeme provoditi u 4 zida za kompjuterom... Kažu da se moram puno kretati, a kako kad mi ne daju da se maknem iz kuće! Nina me već 2-3 večeri zove van da idem s njom i Tonijem i meni stara svaki put kaže, pa drugi put ćeš, sad ne možeš, a taj drugi put nikako da dođe jer ona to uvijek kaže... Još će pomislit da je izjegavam... Otkako se sve ovo dogodilo, ko da nemam nikakvu slobodu... Svi su totalno prošvikali... Meni su se divili, kao ja normalna, ili koji kurac, ne znam ni ja... Sad mi se više neće moći diviti, jer ću i ja puknuti, već vidim... A zašto? Jer me se iz svakog događaja izbacuje, non stop sam izolirana, ne smijem znati većinu toga što se uopće događa mom starom... Pa za koji kurac onda da i živim kad me i rođena mater u zadnje ne šljivi ni 5%?!?!?!? Eto takav osjećaj imam... I da joj sve ovo kažem, ona bi se osjećala krivom, i 2-3 dana bi bila sa mnom, ono, ko mater i kćer, i onda opet po starom... VIŠE UOPĆE NE ŽELIM ŽIVJETI JER NEMAM VIŠE ZA KOGA! Svima samo odmažem i nema nikakve koristi od mene! :(((((



i love spongebob
square pants?

MOJI LINKOVI






×Ja nisam andjeo fini, samo te iskorishtawam, izwini. Mene su stworili djawoli i krwawe kishe. Za mene je ljubaw samo rijech i nishta wishe.


×Nema poruke, nema poziwa, a moja dusha tebe doziwa. Strashno me ubija owa samocha, oko dushe bol i hladnocha. Zatwaram ochi, mislim na tebe, da si barem owdje kraj mene! (za jednog dechka kojeg jako wolim)


×Mi nemamo wremena za tugu, mi imamo jedna drugu! I kad se nebo srushi, chuwaj me u dushi. A kad te srce zaboli, sjeti se frendice koja te woli! (za moju Ninchi xD)


×Ti si malo mache shto po srcu grebe. Wolim taj ozhiljak, jer je to od tebe. Uz taj ozhiljak jedno ime pishe. To je twoje ime i ja ga wolim najwishe!


×Nikad ne wjeruj njegowu blistawu pogledu, jer to je samo sunchewa swjetlost koja probija shupljinu u njegowoj glawi! (hahahaha)











• Moji Najdraži:

Iskra - Fagulha
Sve obicno...
Administratorov blog
tattoo piercing
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
moje slike
Backgrounds and some other stuff...
To sam ja... :)
više...


• Ti si broj...:

20566

---