<body>


Postovi...


09.07.2008.

Nišš posebno... Samo malo o mojim problemima... Jbg

Et, već tjedan dana ne mogu normalno spavat... Il rano zaspim pa se noću budim nekih malih milijon puta... Il kasno zaspim pa se rano dignem... Il pak uopće ne spavam... Brine me moj stari... Otkad su mi rekli još prije da ima tumor, sve je drukčije... Sve je, potpuno... besmisleno... bezvrijedno... tužno... jednostavno, nije ono što je nekad bilo... kažu da je tumor nosio 3-4 godine već... ali ipak... nije to to... ja sebe ipak dijelom krivim... zbog svega što je napravio meni i mami... mrzila sam ga... ili sam to barem mislila... proklinjala sam ga svaki dan... svaki dan se molila da dobije tumor na mozgu... da umre... da ga nikad više ne vidim... a sad... ko da je to Bog ubrzao namjerno da bi mene razuvjerio i pokazao mi koliko ga volim... eto, koliko sam bila glupa... i svake večeri plačem... zbog toga što se krivim... samo ga gledam kako se pati... i krivim sebe... gledam ga kako je svakim danom sve slabiji... kako je svakim danom sve nepokretniji i pogrbljeniji... ništa ne jede... samo spava... dobio je kemoterpaiju... tablete Temodal... s obzirom da su stvarno jake i da ih nitko ne podnosi, ne podnosi ih ni on... svako jutro ih pije, i nakon toga mu bude muka cijelo jutro... do nekih 13 sati... a za sve to JA KRIVIM SEBE!!! jer sam se toliko molila, i toliko željela da dobije taj jebeni tumor... i onda odjednom, pufff, dobio tumor... ili mu ga barem otkrili... i sad ga moram gledati kako se muči... pa mi sad recite kakvo sam ja to dijete?! mama me tješi da nije moja krivica, da bi buknulo kad-tad... ali nije tako... jer se to desilo baš sada, kada sam ja to toliko žarko htjela... sve bih dala, samo da nastavi normalno živjeti, iako znam da je to nemoguće... jednostavno si to ne mogu oprostiti... i nikad neću moći... JA SAM KRIVA I TO ĆE ME PROGANJATI CIJELI ŽIVOT! JA TO ZNAM... prije ga nije bilo... barem nije živio s nama... ali sam znala da negdje ipak postoji... da ga mogu nazvati i pitati tata kako si... a sad je ovo za sve nas patnja... sad znam da će kad-tad...... umrijeti... i da ga više nikad neće biti... al to nije isto... jer ga nikad više neću moći zagrliti... nikad više poljubiti... nikad više reći TATA VOLIM TE... ništa više nije isto niti će ikad biti
sada mi je žao... što sam to ikada željela... svih vas koji me čitate, samo jedno molim... nikad, ali baš nikad, nemojte nešto takvo željeti... svi ćemo misliti "neće nam biti žao", na kraju će većina, a možda i svi, završiti kao ja... a ne želim da se to ikome desi..



i love spongebob
square pants?

MOJI LINKOVI






×Ja nisam andjeo fini, samo te iskorishtawam, izwini. Mene su stworili djawoli i krwawe kishe. Za mene je ljubaw samo rijech i nishta wishe.


×Nema poruke, nema poziwa, a moja dusha tebe doziwa. Strashno me ubija owa samocha, oko dushe bol i hladnocha. Zatwaram ochi, mislim na tebe, da si barem owdje kraj mene! (za jednog dechka kojeg jako wolim)


×Mi nemamo wremena za tugu, mi imamo jedna drugu! I kad se nebo srushi, chuwaj me u dushi. A kad te srce zaboli, sjeti se frendice koja te woli! (za moju Ninchi xD)


×Ti si malo mache shto po srcu grebe. Wolim taj ozhiljak, jer je to od tebe. Uz taj ozhiljak jedno ime pishe. To je twoje ime i ja ga wolim najwishe!


×Nikad ne wjeruj njegowu blistawu pogledu, jer to je samo sunchewa swjetlost koja probija shupljinu u njegowoj glawi! (hahahaha)











• Moji Najdraži:

Iskra - Fagulha
Sve obicno...
Administratorov blog
tattoo piercing
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
moje slike
Backgrounds and some other stuff...
To sam ja... :)
više...


• Ti si broj...:

20566

---