<body>


Postovi...


16.10.2009.

eh ljudi da se i ja malo javim

Nije me zbilja dugo bilo, od 31.7. ... a cujte... pocela ljetna praksa... grrr... a onda skola... upisala ja za frizera... jeeej xD nije bas da je neka skola, ali tako sam htjela i zbilja mi je genijalno... sve sam se bojala kako cu se snaci u novoj sredini jer inace nisam sklona upoznavanju novih ljudi, ne znam zasto, valjda se bojim onog prvog dojma i kasnijeg osudjivanja... booo... aaaali sve u svemu super sam se snasla, cure u razredu su stvarno super... doduse ima par 'fufica' al jbg... to valjda svaki razred mora imati =) no ni one nisu lose... zbilja mi je drago da sam upisala za frizera... nije to neki bog zna kakav posao, ali je uredan, a ako dobro radis i unosan posao =)))) zasad je sve dobro, pa i ocjene, cetvorke i petice... jedino me brine sto imam prokletu povijest... xD al jbg, tjesim se sto je imam samo prvu godinu =))) ugl, nema nista novo... u ova dva mjeseca je pala i jedna veza... wiii... al je nedavno prekinuta ...... zao mi je, al jbg ne zelim da itko zna jer sam ja kriva i bila sam totalni kreten... decko je srao mojim frendovima, ja ga ostavila i sad mi zao.... aaaaa jebem ti ljubav... hehe al dobro... meni su ipak prijatelji na prvom mjestu... sad ko fol ima neku novu curu, al neka ima... imam i ja nekoga... uskoro xD malo sam u bedari, sinoc me uhvatila nostalgija... vezano za zadnjih 5 godina mog zivota... da da... sad bi neki rekli sta sam ja to prosla sa 15 godina. E PA TI NEKI SE MOLE, AKO MISLE DA SU TAKO PAMETNI DA PROCITAJU PRIJASNJE POSTOVE.... hhh
a nista... idem... imam neku zadacu... grrr... ne da mi se -.-' al moram... jbg... hehe
ae ljudi moi... pozdraf i puffe

31.07.2009.

aAaAaAaAa

Uwaaau ewo mene napokon =) nakon jako jako jaaaaako dugo wremena =)
i naaapokon je swe u najnormalnijem redu... nakon toliko dugih, bolnih i tužnih mjeseci... ali sad je swe iza mene... prebrodila sam swe krize koje su me snašle... i napokon sam sretnija osoba... prije su mi odgowarala tužnija okruženja - ALI NE WIŠE! =) sada samo ekipa u puuunom pogonu =D
s obzirom da je ljeto, mozak je na ispaši... stalno sam na plaži, tak da mi nikako nije dosadno =D cijeeeeeeeli božji dan škicam komade (mmmmm kako su samo dobri hihi) i zekam se s ekipom... jooooj što wolim ljeto... zaborawiš swe brige, swe loše oko sebe i samo se zabawljaš i upoznaješ s ljudima... da bar owo ljeto nikada ne zawrši... ali eto za mene je dopola gotowo =(
pošto owe godine krećem u srednju, malčice sam u bedu što sam se rastawila od ljudi iz osnowne... i što idem u nowo okruženje... ali nema weze... swe je to dio žiwota =)
i od ponedjeljka krećem na praksu... grrr =)
al nea weze... barem će mi kosa biti uwijek liepa xD xD xD - da... upisala sam frizersku... kasnije ću najwjerojatnije ići 4. godinu kozmetičku... al ima do toga još... swa sreća pa će wećina ljudi biti u mojem okruženju... naime wećina cura je upisalo frizersku ili ugostiteljsku, ali opet... nie to to... jer mi je ninica otišla na drugi kraj grada... u pomorsku =( al ia da swaki dan idemo na kawu hihihi
ugl, samo sam se htjela malo jawiti i pozdrawiti swe koji me čitaju...

05.05.2009.

Malo da se nasmijete xD

Ovako je to bilo kad je Bog stvarao:

--------------------------

-------------------------

Bog reče magarcu:
Ti ćes se zvati magarac.
Ti ćes rintati po cijeli dan i zvat će te glupim.
Živjet ćeš 20 godina.

Magarac odgovori:
Uh, to ne zvuči kao dobar život.
Mogu li ja živjeti 5 godina?

I Bog pristane.

--------------------------
---------------------------

Onda je Bog stvorio psa.

Bog reče psu:
Ti ćeš se zvati pas,
živjet ćeš kao potčinjena životinja,
živjet ćeš od ostataka sa stola i čuvat ćeš kuću.
Živjet ćeš 35 godina.

Pas odgovori:
Mogu li ja onda da živjeti 15 godina?

I Bog pristane.

--------------------------
---------------------------

Onda je Bog stvorio papagaja.

Bog reče papagaju:
Ti ćeš se zvati papagaj.
Sjedit ćeš u uglu dnevnog boravka,
ponavljat ćeš sve što ljudi kažu,
i iritirat ćeš svakoga.
Živjet ćeš 75 godina.

P apagaj odgovori:
A kako bi bilo da ja živim samo 50 godina?

I Bog pristane.

--------------------------
---------------------------

I onda je Bog stvorio muškarca...

Bog reče muškarcu:
Ti ćeš biti ljudsko biće, muškarac,
i živjet ćeš odličan život.
Ti ćeš biti mudar i pametan,
i vladat ćeš i odlučivati na ovom svijetu.
Živjet ćeš 20 godina.

Muškarac odgovori:
To zvuči kao jako dobar život,
al zar ne bih mogao živjeti malo duže?
(ovdje je muškarac po prvi put iskoristio svoju inteligenciju.)
Mogu li dobiti onih 15 godina što magarac nije htio,
onih 20 što ih je pas odbio i onih 25 što papagaj nije želio?

I Bog pristane.

--------------------------
---------------------------
--------------------------
---------------------------

Zato muškarac živi odličan život dok ne napuni 20 godina.
Onda se oženi.
Slijedećih 15 godina rinta po cijeli dan i zovu ga glupim.
Onda dobije djecu,
ž ivi od ostataka sa stola i čuva kuću sljedećih 20 godina.
Zadnjih 25 godina sjedi u uglu dnevnog boravka,
ponavlja sve što drugi kažu i iritira svakoga.
02.03.2009.

Sve je obična laž...

Žiwot mi je totalno sranje... Barem mi se tako čini... Uopće nemam sreće... Ni u kojem pogledu... Danas su mi milijun puta digli tlak... Za wikend sam bila u Mošćeničkoj Dragi... Swi su u kurcu, totalno... S Danielom nisam ni komunicirala... Bježali smo jedan od drugog ko od wraga... I kasnije swima bilo nešto kao sumnjiwo... Il šta ja znam... Sinoć me stara nažiwcirala... Nešto mi srala... Owako-onako... Il neam pojma ni ja šta... Sad opet idem po doktorima ko kreten... Skoro swaki dan u bolnicu... Swako malo neke pretrage... Ne znam ni ja šta swe ne... Užasno se osjećam... Totalno beskorisno i bespotrebno... Nema sreće ni u ljubawi... Doduše, nitko mi se posebno i ne swiđa, ali swejedno... Barem da nekakwe sreće imam... Nije wažno u čemu, samo da imam... Ali ne... =( Totalno sam u komi i ne znam wiše što ću sama sa sobom... Waljda mi jednostawno nije suđeno... Kada malo pogledam swoj žiwot, i žiwot swojih prijatelja... Pa to nije suprotnost... Nego dwa nespojiwa pojma... I sa Andreom sam se danas zakačila... Kwragu i swe, nikako me ne ide... Neko wrijeme se wrtilo pitanje ako idem na ekskurziju... Odlučile ja i stara da ne idem... Ne da mi se... Prijašnje generacije su znale biti po 5 dana i 4 noći i plaćati 900-1000 kuna a mi bi bili 3 dana i 2 noći i za to bi platili 1500 kuna... ma ne dam... tako da smo se dogoworile da će mi ona dati 500 kuna pa idem lijepo u shoping... a ne to... ccc... užas... ugl, nema ništa nowo... swe uwijek isto... bežiwotno i dosadno... nah... ne da mi se ni pisati... a ne znam ni zašto pišem... došlo mi waljda... neam pojma... pišem, a ne znam ni zašto, ni o čemu da pišem... ni ništa... koliko se toga izdešawalo... a ko da se ništa nije desilo... swe je isto... uwijek... waljda će biti i zauwijek... jer je owo totalno bespotrebno!!! swe što mi se događa... ne znam... =/
papa

15.02.2009.

Sve je samo san... Prediwan san koji sanjam i kad sam budna... Koji sanjam samo zbog tebe... Nas... I naše nepostojeće ljubawi...

Danas baš razmišljam o swom žiwotu... što sam ja to Bogu skriwila da se tako ponaša... zadnje 2 i pol godine su mi čisti užas... ma ustwari... lažem... nisu užas... nego nešto gore od toga... jednostawno ništa mi ne ide... barem ne na bolje... iz dana u dan swe je još gore... owaj wikend sam se nadala da ću ići u Mošćeničku Dragu, s obzirom da sam dolje swaki wikend, ali... očito je da nisam išla... trebao je biti tulum... što bi me možda malo i usrećilo... malo bih popila... opustila se... zabawila... ali ne... tako da sam i sinoć radila isto što i swaku jebenu wečer... plakala i zamišljala... uzaludno se nadala... stara mi swaki jebeni dan nabija na nos kako nemam normalne prijatelje... a ono što je ustwari žalosna istina... imam dwije najbolje prijateljice i od toga jedna najbolja prijateljica mi je uprawo mama... i onda mi nabija na nos kako nemam normalne prijatelje... i sad kad sam stekla 10 nowih prijatelja (ekipa iz Mošćeničke Drage) - OPET NIJE DOBRO!! pa u kurac wiše... onda nek mi ona nađe prijatelje ako misli da može naći bolje od onoga što imam!!!!! kwragu i swe... ide mi wiše na žiwce... danas je čistila i pitam ja nju da li joj šta treba pomoći i ona kaže kao ne treba, i ja ju pitam, jesi li sigurna, i ona meni kaže da je 100% sigurna da joj ništa ne treba, i ja joj na to kažem kao ako je tako, dobro, ali nemoj kasnije wikati na mene iz ne znam kojeg razloga da ti cijeli dan rintaš a ja da samo sjedim... jer sam ti ponudila pomoć koju si ti odbila... i ona kaže dobro i kasnije se na mene izdere zbog toga što ja samo sjedim ili ležim... (OŠ MOŽDA DA STOJIM AKO NE MORAM!!!!) pa mislim bože moj... stalno traži neku manu na meni da se može derati na mene... i otkad je s owim Karlom, stalno me uspoređuje s njegowim sinom... on je owakaw, on je onakaw i prema tome ispada da sam ja čista nula... mislim, mama, baš ti hwala... sad bar znam šta sam ja za tebe... NULA... al dobro, swakome prema njegowoj zasluzi... trebat će i tebi jednom nešto od mene... ima dana... ne brini... odo sad gleat TV... bar to pa da ne plačem zbog swih problema što imam... ionako sam sama i nemam nikoga osim owog jebenog "dnewnika" a i to mi wiše ne pomaže prewiše... =(

06.02.2009.

***Kad se nadam, ostanem razočarana... Zato sam se prestala nadati... Jer... Zašto da budem razočarana ako ne moram???***

Joj ljudi moji... Nemam wolje za ničime... Prestala sam pisati, totalno sam zapustila blog... U školi ne da sam koma, nego nešto gore od toga... Sutra imam instrukcije iz fizike, frend mi je ponudio pomoć... Kako lijepo od njega... Nema pojma čowjek u kakwo će se sad sranje uwaliti... hehe šalim se... nekako mi ništa ne ide od ruke... swe mi je nekako obrnuto... suprotno... neočekiwano... dosadno... bijedno... jadno... i bla bla... Deica moa mi je bubana... Sad nemam nikog trenutno dok se ona ne wrati... oke oke imam moju Nelu... al ono... nikad se ne družimo baš prewiše... ono... okej smo si... bile smo nekad best... pa eto... poswađala sam se s Anom... glupljeg razloga nije moglo biti... barem ne s njene strane... za sebe ne znam... ne znam jesam li isprawno postupila ili ne... ali Bože moj... što da ja sad radim... tako je kako je... ugl... pao je doogovor da ja neću mjesec dana pušiti pod uwjetom da ona mjesec dana ne smije piti... i narawno nije izdržala... weć nakon 3-4 dana se na maškarama napila ko idiot... a stwar je u tome da je preko zimskih praznika, znači od 1.1 do 23.1 bila pijana i odwučena u krewet s 8 dečkiju... u prijewodu 8 puta se jebala (a ima 14 i pol godina ko i ja) i toga se ni ne sjeća... nešto malo... to se zna po cijeloj školi... ona se time hwali... proglašena je školskom kurwom... tako da sam se zato makla od nje... dala sam joj priliku, i nije ju iskoristila kako sam se ja nadala da će je iskoristiti i kako sam željela da je iskoristi... i nije joj to bila jedina prilika... imala ih je milijon i jednu... i to je ono što me je zaboljelo... pa kwragu, neću ja odbaciwati swoj žiwot da bi drugi bili sretni... zaboli me wiše zwečka za tuđe probleme... mislim, ono... 2 i pol godine ja sam samo šutjela... kada je tata bio bolestan, ja sam opet šutjela i slušala tuđe probleme... pomagala drugima... i kad je meni trebala pomoć - NISAM NIKOG IMALA! pa zašto da ja opet patim i opet ispaštam kako bi drugi bili sretni??? neću wiše... zaboli me... ona stwar... ja sam se nakon 2 i pol godine sama samcata izwukla iz swih sranja koja sam imala... sama sam se popela s dna opet na wrh... i neću se wiše pokopawati zbog drugih... kome smeta, nek se makne od mene... jer sam ja propustila prewiše... i propatila prewiše... moja stara swaki dana sebe kriwi zbog swega što se izdogađalo... swaki dan joj je swe wiše žao što mi neke stwari ne može priuštiti a zna koliko ih želim... i onda se opet ja osjećam kriwom... =( jednostawno mi ništa ne ide... ostala mi je jedino moa Deica i Nela... a i Nelica moja mi je u klincu... =( sutra opet idem u Mošćeničku Dragu... bum widla ekipu... ako ništa, barem ću preko wikenda zaborawiti swa sranja koja su mi se izdogađala...wiše ne abadiram na ništa... sad sam samo swoja... ne zanima me nitko i ništa... imam 2 osobe koje mi žiwot znače i drugi nek se jebu ako oće... i kolko oće... a te 2 osobe su moja mama i Deica moja... i sretna sam do neba i zahwalna Bogu do groba što mi ih je podario... jer bez njih ja ne bih znala niti tko sam niti što sam a kamoli išta wiše... HWALA DEA I MAMA ŠTO STE UWIJEK BILE UZ MENE, ŠTO STE I SADA UZ MENE I NADAM SE DA ĆETE UWIJEK BITI! Btw... Deić, ja ću ti prepisati na papir ono što smo radili u školi pa ću ti donijeti u nedjelju ili ponedjeljak... Odo sad, ne da mi se wiše tipkati, malo sam u komi...

Ej, kosači, ne kosite travu gdje je ona gazila, tu su negdje njene stope, još tu su, kad je odlazila... Ej, kosači, ne kosite cwijeće, na nju nek miriše... Ja i tako nemam sreće, rane me ubiše, to mi je prewiše!!!!!

09.01.2009.

Zašto baš ja...??

"SAMO ZAJEBANCIJA" te riječi mi odzwanjaju u glawi neprestano... stalno mi je pred očima ta poruka... i iznad nje ime... a znao je da će me to powrijediti... i nije ga bilo briga... znao je da sam totalno tužna i nesretna po pitanju ljubawi... i onda mi to naprawi... a zna i što osjećam prema njemu... swe zna... i swejedno je to naprawio... =( toliko me slomio i powrijedio... tako mi još zbog nikog nije bilo... zbog nikog se nisam dosad osjećala owako jadno i poniženo... owako nesretno... i usamljeno... sinoć me je toliko pokušawao utješiti, a nije ni slutio da je i on jedan od par kriwaca za moju tugu i ponownu depresiju... i danas sam mu rekla... pošto je rekao da uwijek prema swima budem iskrena, da swe kažem kao da posljedice ne postoje, tako sam prwo njemu swe rekla... kako sam se nakon tog što je naprawio osjećala i kako se sada osjećam... i ništa ne odgowara... a ni ne mora... nije me briga... samo žalim što sam ga ikad upoznala... ne smijemo biti skupa, ne smijem ni pokušawati... a toliko sam ga zawoljela i toliko mi je drag i sladak... a on mi je zabranjeno woće... =(
i opet padam u depresiju... i opet gubim tlo pod nogama... i hwala ti Ane moja što mi želiš i pokušawaš pomoći... ali ne želim se wiše za ništa boriti... prewiše me swe pogodilo... i swe owo dok pišem... suze mi padaju u krilo... wrele niz obraze... i cijelo owo wrijeme mi je pred očima poruka... "SAMO ZAJEBANCIJA"... što god pogledam... što god naprawim... kako god naprawim... samo to widim... "SAMO ZAJEBANCIJA".... zar stwarno dajem dojam da sam samo lutka za ižiwljawanje i ubijanje dosade????? zar stwarno dajem takaw dojam???

08.01.2009.

Nakon dugo wremena, nowi post... Jednostawno mi se nije dalo pisati postowe, ali swe ćete pročitati u postu... ***

Jep, eto mene nakon dugo wremena... Jako sam loše... Iz dana u dan gore... Postala sam samo lutka... Tj. tako se drugi prema meni odnose... Ostala sam bez tate... Swi koji me čitaju znaju da je bolowao od tumora na mozgu... Umro je 9.12., 4 dana poslije rođendana =(
Odtada sam u totalnoj komi i ne da mi se ništa... Jednostawno nemam wolje... Ni zdrawlje me wiše baš ne služi... Otkad je umro stalno se tresem, neki kažu od stresa, neki kažu da je to zato jer ne jedem, neki da je to zato jer ne spawam... A ustwari kad malo bolje pogledaš, shwatiš da je swe to zajedno "urodilo plodom"... Dobila sam uputnicu za psihijatriju, tamo sam dobila uputnicu za psihoterapiju kod jedne psihologinje, dobila sam uputnicu za EEG i za ortopediju, dobila uputnicu za dječju neurologiju, i za laboratorij... stalno sam po doktorima... užas, nikome to ne preporučam... =S sutra, tj. danas u 8 ujutro je misa za tatu... ja ne znam kako ću se uspjeti ustati... tu je kod nas Karlo, mamin lieben... A što je još gore, postala sam zajebancija... jučer smo bili kod njega i bila sam kod njegowe biwše žene, zabrijala s jednim dečkom... Inače je dolje uwijek ekipa a tu noć nisu došli... ja bila dole do 11 nawečer... i kako nam je bilo dosadno nismo znali šta bi radili... i na kraju je zawršilo malo grljenja, zajebancije i zabrijali... a kako se prije odnosio taj dečko prema meni, ja sam mislila da bi nešto moglo biti... ali ne... kasnije sam ga pitala šta je trebalo značiti to što se dogodilo... i dobila dwije riječi... SAMO ZAJEBANCIJA... i to me tolko slomilo i powrijedilo... pokušawao me maloprije utješiti jer sam plakala ko luda... a ni ne sluti da je za moju tugu i plač ustwari on najwiše kriw... a nemam snage reći mu... žiwot je stwarno takwa kurwa... sjebe te kad se najmanje nadaš... taman sam se ponadala da ću biti malo sretnija u žiwotu... i pufff... opet na dnu... neko wrijeme sam imala ono jebeno samopouzdanje... al opet je na nuli... opet swe ispočetka... a nemam snage... ni ne da mi se... jer očito je da se uwijek wraća na isto... i zato mi se ne da ništa ni poprawljati... niti truditi... Ana me stalno potiče i hrabri i nudi pomoć.... ali ne da mi se jednostawno jer znam da ću se opet nešto ponadati... i opet će doći netko ili nešto što će me sjebati... tako da ne isplati mi se nanowo patiti i plakati... nemam kome ništa reći... malo tko me razumije... malo tko me i pokušawa razumjeti... tako da... ni nemam baš puno ljudi uz sebe... mami ništa ne želim goworiti jer me izluđuje wiše... taj dečko me nešto kao pokušawa razumjeti, ali je li to samo zato da me utješi ili ozbiljno misli, ne znam... jedino sam za moju Anu sigurna da me razumije i Ana puno ti hwala!!! cijenim to... a sad idem... pozdrawljam was swe... do sljedećeg pisanja, koje će nadam se biti uskoro... papa, laku noć...

02.01.2009.

Sretna Nova 2009. godina !!

Ewo, malo kasnim da wam swima čestitam Novu 2009. godinu, ali ipak sam se sjetila =) Swima želim puno sreće, zdrawlja, ljubawi, dobrih ocjena, uspjeha u školi i na poslu, seksa =) i swe što si sami zaželite da dobijete i postignete... Sretna Nova 2009. godina swima wama!

05.12.2008.

nešto novo...

Jučer sam bila kod tate... Danas mu je rođendan, ali kako nismo stigli  danas, eto, išli smo jučer. Bila sam s njim samo 15 minuta, jednostavno ga ne mogu gledati u takvom stanju... I tih 15 minuta sam jedva preživjela... Jedva diše, srce samo što mu ne stane... Sav je jadan nikakav... Kako sam mogla napraviti takvu glupost. Isuse Bože... Ne mogu ni dan danas vjerovati da sam bila tako glupa da to idem napraviti... ccc... Uglavnom, bili smo malo s njim, loše mu je jako, ko zna koliko mu je još ostalo, ali samo znamo da je vrlo kratko... bojim se šta će biti dalje... kako ćemo dalje bez njega... sa spoznajom da on više nije s nama... jednostavno ne znam... ne ide mi u glavu... no, sreća u nesreći, ništa ga ne boli i ne pati.. još mi se više smilio jer ne vidi i ne čuje a kad sam mu dala ruku, znao je da sam ja... valjda osjetio... to me najviše pogodilo jer kolika to ljubav mora biti da nekoga prepoznaš samo po dodiru... jučer sam tako plakala kad sam ga vidila u kakvom je stanju, da je to nešto nevjerojatno... samo čekam kada ću doživjeti slom i kada će mi reći da je mrtav... jednostavno nemam volje ni za čim... jednostavno sam u komi totalno... ne znam više ni kako ni šta ni gdje ni ništa ne znam... samo se nadam da se na kraju neće mučiti i da će sve proći kako tako dobro... *tata, volim te, sretan ti rođendan...* ne mogu vjerovati da sam mu to jučer morala reći zadnji put... zadnji put u životu... nikad mu više neću moći reći volim te... niti mu čestita rođendane... niti ga poljubiti... jedino što će mi ostati su stare slike, uspomene i sjećanja... i beskrajna ljubav prema njemu...

25.10.2008.

Samo korak do dna...

Evo, da se malo javim... Nisam zbilja dugo... Vidim da niste zanemarili moj blog iako nisam dugo pisala... Hvala vam... U mom jadnom životu ništa novo... Tata nije dobro... Više ne zna ništa... Ne može nikad naći ili šlape ili cigarete ili mobitel ili daljinski... bla bla da ne nabrajam... ne zna ni vrata više otključati... jedva se digne, jedva legne... I tako nam je više-manje svaki dan... Nemam baš previše slobodnog vremena... Jučer i danas sam bila vani nakon dugih mjesec dana... Alkohola nisam okusila ni kapi već dva mjeseca... Veselja opet nema... Dođe i prođe... Saznala sam da sam indigo... U lošem smislu... barem za mene... i time od moje drage Ane zaradila nadimak Vanzić (vanzemaljac)... blago meni... inače stara ima dečka... već dva mjeseca... čini mi se da vam to nisam priopćila... skoro svake večeri je kod njega, tak da smo stari i ja više-manje sami... non stop mi tupi o nekoj ljubavi, o ne znam ni ja čemu i tak... uskoro su svi sveti... u petak idem noni na groblje... u subotu idem sestri... pokoj im dušama... posvađala sam se s Marinom (Ninom- tako vam je poznatija)... al dobro, to je manje bitno... al jbg... prestala sam sa samoranjavanjem... i tako... ugl, ništa novo, ili posebno... tak da ne znam ni šta bi pisala... odo sad u krpe... laku noć narode, čitamo se... ljubim vas sve

07.09.2008.

Ja ljoljim Austriju =)=)

Eh, ewo mene opet... Jučer bila u Austriji s mamom, Karlom i njegowim sinom... manje bitno... al ok... hehehe
vozili se kroz Sloveniju (fakat je mala kako pričaju u vicevima... hehehehe)... i produžili za Austriju... vodio nas Karlo na nešto ko realy... hehe
milijuuuuuuni i milijuuuuuuni bikera... uf uf... skoro svi vozili harley-a... al našlo se i kawasaki, yamaha, bmw, suzuki, ducati, honda... svegaaaaa... joj, uživala sam... krenuli oko 8 ujutro... došli tamo oko 11-12... ne znam točno, ali malo nam je trebalo... hehehe
slikala sam dosta sljikica... bum vam stavila... žicala sam i jednog tipa da me provoza na BMW-u R1200... joj... 30 minuta vožnje... čitav krug... aaaaa... bilo je sjuper... =)
sad doma odmaram, gledam slikice... i žalim što još i danas nisam tamo... jer su još danas tamo... šmrc... al nema veze... dan je bio dug... a ni noć mi nije bila baš kratka ni dosadna =)
ugl... da ne duljim... prejebeno i preodlično je bilo.... samo su mi falile neke osobe... kao npr... nina, ana, toni i moja ljubav =)
evo sljikice... uživajte...




































Eto, to vam je dosta... hihi ne da mi se sve stavljat, puno ih je... oko 40

22.08.2008.

Samo je nebo iznad nas ***

Swe mi se nekako mjenja u životu... Ljubav, zdravlje, prijateljstva... Swe je nekako drugačije... Imam osjećaj da sam se nekako... udaljila s Ninom... Ne znam... Možda se waram a možda i je tako... U ljubawi swe wiše i wiše sreće imam... A tata... hmmm... Čudno se ponaša... Jedan dan sam mu najdraža, najbolja, najpametnija, sve naj naj... A weć drugi dan... Kao da mu uopće nisam kćer =S Zbunjuje me jako... Jedan dan bi se samo mazio, drugi dan swih tjera od sebe... Upoznala sam još par psihologa s kojima se dosta često čujem i koji mi jako puno pomažu... Swako malo me saslušaju i daju mi sawjet, dwa, tri, koliko god treba... Počela sam i raditi... Ali ne mrem reći ke, ne želim da itko zna... ugl zarađujem i to bum na kraju sad 8. mjeseca dala mami... Waljda bu joj pomoglo neki wrag... Swake wečeri me uhwati napadaj plača... Plačem satima i satima... Pokušawam se smiriti, a ono samo još wiše... Počela sam opet uzimati tablete za spawanje jer budem budna do 5 ujutro i onda spawam do jadnih 9 sati ujutro... I swa sam nikakva... Zato lijepo uzmem tabletu u 10 nawčer i spawam lijepo ko top do 9 =) Sad će nam još malo škola... A uopće se ne osjećam spremna... Prošle školske godine swi su bili ono... weseliji od mene i psihički umorni od škole tek u 4.-5. mjesecu a ja weć u 1. mjesecu... I kad je zawršila škola mislila sam da ću se psihički lijepo odmoriti od swega... Ama baš swega... A ustwari sam samo još umornija... Ne znam kako ću swe to izgurati... I sad još ta mala matura koja je uwedena... Mogu odmah zaborawiti na srednju školu... =(
Osjećam se kao... Kao da swe što činim nitko ni ne primjećuje... Da swe što činim, činim uzalud... =((
Jednostawno sam psihički u komi... I ne mogu dalje sama... A nemam nikog uz sebe da mi pomogne... =((

12.08.2008.

Plain White T's - Let Me Take You There LYRICS

I know a place that we can go to
A place where no one knows you
They won't know who we are
I know a place that we can run to
And do those things we want to
They won't know who we are

Let me take you there
I wanna take you there

I know a place that we've forgotten
A place we won't get caught in
They won't know who we are (they won't know, won't know)
I know a place where we can hide out
And turn our hearts inside out
They won't know who we are

Let me take you there
I wanna take you there
Let me take you there
Take you there
Take you there
Ooohhh
Ooohhh
Ooohhh
Ooohhh

I know a place we'll be together
And stay this young forever
They won't know who we are

Let me take you there
I wanna take you there
Let me take you there
Take you there
Take you there
Ooohhh

We can get away to a better place if you let me take you there
We can go there now cause every second counts
Girl just let me take you there
Take you there

09.08.2008.

sLomLjeNo sRce

Pa ewo mene opet... S ozbiljnijim postom... LoL, sorry Nina ono je bila šala =) inače sam ok, al me nešto muči, samo ne znam što... haha to treba znati, jel da? iako mi je život krenuo na bolje, imam uz sebe vječno onaj osjećaj tuge i plača... valjda navika zbog svih ovih teških mjeseci... jučer sam malo razgovarala s mamom... u vezi starog... on stalno sad govori da mu nije bolje, ali ko da je... počeo je opet uzimati kemoterapiju... povećali mu dozu temodal tableta sa 200 miligrama na 400... kad je prvi put počeo uzimati, tj prošli mjesec, bilo mu je užasno loše... a sad ništa... ni mučnina ni povraćanje ni glavobolja ni ništa... jedino već nekih tjedan dana stalno trza glavom... valjda su mu se živci malo povrjedili... ko zna... mekki će opet biti u hrvatskoj u 10. mjesecu, u zagrebu... pa će opet ići... još će nam javiti jedni ljudi kojima će mekki reći... ali ok... bitno da ikako kažu... hehe sutra imam date... weeee =) =) i tako... no nema veze... nije to nešto jako važno... hihihihi
odo ja sad malo mučit ljude na msn-u... papa, puffla

04.08.2008.

POSTOJI ŠANSA DA STARI IZLJEČI NAJSMRTONOSNIJI TUMOR!!!!!

Ajme, ljudi, upravo sam saznala... Postoji čovjek koji navodno liječi sve teške bolesti... Ne traži nikakav novac i ne uzima nikakve donacije pa čak ni dobrovoljne jer vjeruje da mu je taj dar dao Bog i on ga koristi kako bi pomagao ljudima... A kad bi se njime okoristio, vjeruje da bi mu ga oduzeo. Ajme, ne znam ni šta da pričam koliko sam uzbuđena... Trenutno je u Hrvatskoj, do 8.8 (naravno ove godine) u Splitu, točnije u Dugopolju. U restoranu Fenix U firmi Macro d.o.o. na adresi Ulica Matice Hrvatske bb... Kako ste već mogli saznati, starom mi je operiran tumor na mozgu, 4. stupanj, najgori... Smrtonosan... A ljudi koji su bili kod tog iscjelitelja (Mekki Torbian)... Sutra ćemo, nadam se, ići u taj restoran kod tog čovjeka... Mnogi ljudi su rekli koliko im je pomogao... Npr, djevojčica od neke 3-4 godine... ima neku tešku bolest mišića... pardon, imaLA je... i nakon nekoliko tretmana kod Mekkija, sve joj je bolje i može puno više hodati... prije nije mogla sama hodati po stepenicama, morali su je nositi, sad može sama hodati... Ili jedan čovjek koji je državljanstvom iz Hrvatske, imao je težak rak gušterače... smrtonosan... i izlječio ga je... i jedna djevojka... od malih nogu je bila nepokretna... nakon 3 tretmana samostalno je prohodala!!!!!! Jako puno ljudi je oduševljeno... Inače, to je dvominutni tretman, i na prvom određuje da li da se dolazi na još tretmana ili ne... i treba kupiti bocu vode... nije važno koliko... ali dovoljno da možete nositi iznad glave u zraku... jer je Mekki energizira i voda je ljekovita... VAŽNO JE DA JE VODA KUPOVNA, TVORNIČKI ZATVORENA!!!! koristi sastav od 5 planeta, ali imena ne smije reći... Ta imena znaju samo on i jedan američki institut... Nadam se da ćemo naći tog Mekkija i da će pomoći mom starom... To nam je jedina nada... Mekki liječi sve, ama baš sve bolesti... Što je i dokazano... Život mi je krenuo na bolje i jako sam sretna... HVALA TI BOŽE, SAD MI POKAZUJEŠ DA IPAK POSTOJIŠ I DA IPAK NISI ZABORVIO NA NAS =)

22.07.2008.

Tuga me oblila, sreća napustila, ljubav mi uvenula i sama sam ostala... JeP JeP

Ne želim više ići spavati s tugom u duši, sa suzama u očima, sa slomljenim srcem... Znajući da ću sad neko vrijeme samo patiti... I moliti se Bogu... Ne želim tako... Želim ići spavati znajući da me voliš, da sam ti draga i da ti je stalo do mene... Želim ići spavati zanjući da ću se ujutro probuditi i znati da si uz mene duhom... Želim se probuditi i prvo se sjetiti tebe, ali sretna... A ne sjetit te se, i početi plakati jer znam da nisi moj... Ako me pitaš jesi li sretna, muljat ću da jesam, ako me pitaš je li mi drago kad s njom prohodaš, reći ću da je... ali to neće biti muljaža, to će biti tužna istina... jer bit će mi drago da si sretan... ali tužna istina, što ćeš biti sretan s drugom... sve ove riječi koje ja sad pišem, ako ih ti ikada pročitaš, možda nećeš ni znati da su za tebe, a ja ću se za koji mjesec opet sjetiti da sam tada voljela tebe, a možda te i onda budem voljela...

20.07.2008.

*JeBeš naSŁow*

NjaH... ja se samo malo jawljam... da oswježim blog... iako neam baš wolje za pisanjem... nema mi neke inspiracije... swe mi je palo u wodu... wolim jednog dečka, al kao i uwijek, neam ja sreće... Nina, tnx kaj si mi pomogla da skupim hrabrosti da mu kažem, al jbg... nema ničeg od toga, pa nema... hehe... iako moram priznati, bilo mi je puuuno lakše dok mu nisam rekla... patila sam, ali sam se mogla i nadati... eh, 'wako samo patim... ŁoŁ... swe mi je to sada smiješno... kasnije će mi opet nawečer biti tužno... i tak ja gulim iz dana u dan... imam nekih problema sa psihom... razgowarala sam sa par psihologa i rekli su mi da bih trebala ići na psihoanalizu jer se ispostawilo da žiwim dwa žiwota... danju žiwim jedan žiwot, noću dok spawam žiwim drugi žiwot... jer kad se ujutro probudim, osjećam ljubaw prema ljudima iz sna, a ni ne poznajem ih... njaH, samo mi se gomilaju problemi... swako malo wani widim djecu (5-6 godina) kako se wesele i igraju i smiju i trčkaraju bez ikakvih problema, strahowa... poželim da mogu wratiti wrijeme kada sam i ja bila takwa i krenuti ponowno... ispočetka... krenuti opet od "malih" nogu... ali ne mogu... i zato guram dalje... i pokušawam biti što bolje... nekako mi baš i ne uspijevwa, ali nadam se da će s wremenom ipak biti bolje... i dalje nisam zaborawila na maminu rečenicu da poslije swake kiše izlazi sunce... al meni sunce i dalje ne izlazi... izgubila sam wolju za swime... sutra možda odem s Ninom i Tonijem u kino... iako znam da ću se osjećati kao wišak... ali mislim da će mi dobro doći da malo izađem iz owa swoja je*ena 4 zida i prošećem se malo... swe sam wiše u sobi, swe manje wani... postat ću klaustrofobična... hehe
nišš... ja gibam... odo malo gledat tv i ubijat wrijeme... swima wejiki pozdraw i puFa... *HuG*

09.07.2008.

Nišš posebno... Samo malo o mojim problemima... Jbg

Et, već tjedan dana ne mogu normalno spavat... Il rano zaspim pa se noću budim nekih malih milijon puta... Il kasno zaspim pa se rano dignem... Il pak uopće ne spavam... Brine me moj stari... Otkad su mi rekli još prije da ima tumor, sve je drukčije... Sve je, potpuno... besmisleno... bezvrijedno... tužno... jednostavno, nije ono što je nekad bilo... kažu da je tumor nosio 3-4 godine već... ali ipak... nije to to... ja sebe ipak dijelom krivim... zbog svega što je napravio meni i mami... mrzila sam ga... ili sam to barem mislila... proklinjala sam ga svaki dan... svaki dan se molila da dobije tumor na mozgu... da umre... da ga nikad više ne vidim... a sad... ko da je to Bog ubrzao namjerno da bi mene razuvjerio i pokazao mi koliko ga volim... eto, koliko sam bila glupa... i svake večeri plačem... zbog toga što se krivim... samo ga gledam kako se pati... i krivim sebe... gledam ga kako je svakim danom sve slabiji... kako je svakim danom sve nepokretniji i pogrbljeniji... ništa ne jede... samo spava... dobio je kemoterpaiju... tablete Temodal... s obzirom da su stvarno jake i da ih nitko ne podnosi, ne podnosi ih ni on... svako jutro ih pije, i nakon toga mu bude muka cijelo jutro... do nekih 13 sati... a za sve to JA KRIVIM SEBE!!! jer sam se toliko molila, i toliko željela da dobije taj jebeni tumor... i onda odjednom, pufff, dobio tumor... ili mu ga barem otkrili... i sad ga moram gledati kako se muči... pa mi sad recite kakvo sam ja to dijete?! mama me tješi da nije moja krivica, da bi buknulo kad-tad... ali nije tako... jer se to desilo baš sada, kada sam ja to toliko žarko htjela... sve bih dala, samo da nastavi normalno živjeti, iako znam da je to nemoguće... jednostavno si to ne mogu oprostiti... i nikad neću moći... JA SAM KRIVA I TO ĆE ME PROGANJATI CIJELI ŽIVOT! JA TO ZNAM... prije ga nije bilo... barem nije živio s nama... ali sam znala da negdje ipak postoji... da ga mogu nazvati i pitati tata kako si... a sad je ovo za sve nas patnja... sad znam da će kad-tad...... umrijeti... i da ga više nikad neće biti... al to nije isto... jer ga nikad više neću moći zagrliti... nikad više poljubiti... nikad više reći TATA VOLIM TE... ništa više nije isto niti će ikad biti
sada mi je žao... što sam to ikada željela... svih vas koji me čitate, samo jedno molim... nikad, ali baš nikad, nemojte nešto takvo željeti... svi ćemo misliti "neće nam biti žao", na kraju će većina, a možda i svi, završiti kao ja... a ne želim da se to ikome desi..

08.07.2008.

Prljavo kazalište - Ma kog me Boga za tebe pitaju

Ma kog me Boga za tebe pitaju...
Spuštam glavu, brišem finu prašinu...
I rijetke ptice pjevajući umiru...
A na polju hladne kiše padaju...

Ma kog me Boga za tebe pitaju...
U sebi molim da me suze ne izdaju...
I strašno mrzim Romea i Juliju...
Sve mi stvari smrde sad na prevaru...

Oooo... Ooooo... na polju hladne kiše padaju...
Oooo... Ooooo... na polju hladne kiše padaju...

Oooo... Ooooo... na polju hladne kiše padaju...
Oooo... Ooooo... na polju hladne kiše padaju...

Ma kog me Boga za tebe pitaju...
I suze mi na oči tjeraju...
I strašno mrzim Romea i Juliju...
Sve mi stvari smrde sad na prevaru...

Oooo... Ooooo... na polju hladne kiše padaju...

Oooo... Ooooo... na polju hladne kiše padaju...

padaju...padaju...mrzim prevaru...padaju...padaju...padaju...padaju...rijetke ptice umiru...padaju...padaju...rijetke ptice umiru...rijetke ptice umiru...rijetke ptice umiru...mrzim prevaru...mrzim mrzim prevaru...

06.07.2008.

Jebeš naslov =)

Ima kod mene dosta novosti... To je dobra vijest... A dobra vijest je i da je većina tih novosti lijepih =) Nešš mi krenulo u životu... To je vrlo dobro... U zadnje vrijeme samo komade upoznajem... Nisam više u depri... Posvađala se s Andreom... Ok, to i nije neka lijepa, al jbg, kaj da ja tu radim, sama je kriva... No, ok... E da, u četvrtak idem kod frizerke... Prošla sam s 4... Svako malo idem na more... I tak... No ajmo po redu... Hehehe
Pa... vako... Taj dan kad sam se posvađala s Andreom (neću o tome pričati jer mi se ne da), ja švrljam po gradu, a preko puta Autotroleja komad, boli glava... Naravno, emach =)... I ja krenula iza radio rijeke... i on mene zaustavi i valjda tip skužio kaj je bilo to s Andreom i zaustavi on mene i pita kao gdje idem... i ja njemu objasnim kako i zašto, i pita on kao ak može sa mnom... ja ono, takav komad, još najbolje da ne može... LoL... I krenuli mi zajedno, upoznali se, bla bla bla... sjedili smo neka 3 sata tamo i čavrljali... ko babe... haha, al je bilo zabavno... i nišš, ja polako morala krenut doma... postalo mi ipak malo dosadno... razmjenili brojeve moba... svakodnevno se čujemo... to je good =) al ok...
nisam više ni u depri... a na tome najviše zahvaljujem svom dečku, Damjanu... iako nije on jedini zaslužan... hvala i Nini (ljubim xD) a i donekle Andrei... Kako smo se u zadnje vrijeme non stop svađale, primjetila sam da odonda izlazim iz depre... i iz toga sam skužila da me ustvari ona deprimirala... non stop slušala njene probleme, pa ovako pa onako... non stop je bila loše volje, i to je prelazilo na mene... sad sam napokon hepi... uweeee... hehe
non stop sam na moru... il sa starom, il s Ninom i Anom, il s Kuzom... al najčešće s Kuzom... i super nam je... svaki put idemo na druge plaže... nekad na ičiće, nekad na bivio, nekad na kantridu i tak... upoznajemo komade, zajbavamo se... hehe super nam je, jednostavno super... =)
prošla sam s 4, i to puno bolje ocjene negoli sam mislila... hehehe uweee, to je odlično... hehe
a da, idem i kod frizerke u četvrtak... idem se šišati na kratko i stavljam ekstenzije... dobit cete slike kad to napravim, pa molim onda komentare... hehehe
i dalje sam emo, samo ne onako teški kao prije... ne režem se... manje pušim... i super mi je... eh da, sutra cu mozda morati sutra čuvati psa.. kako glupo... haha
al ok... nea veze... nišš ne da mi se pisati... bumo se čitali uskoro... počeo mi film... pusa za Ninu, Anu i naravno moju ljubav, Damjana... hehe
a i svim mojim dragim čitateljima... bubim

21.06.2008.

Jeeee, gotova škola... KUPANJEEEEEEE =)

Hallo ppł... Napokon gotowa škola... Jeeee, prezhiwjeli smo... Barem ja, za druge ne znam =) Sad mi je mozak na ispashi (ok, bio je josh prije mjesec dana, ali pssst xD) Jucher mi bio tek prwi put owe godine... bilo je zakon =) ishle ja, ana i nina, srele kuzu... zajbawali se, sunchali, pliwali, pushili i tak... a da, ja stwarala najvishe "nereda"... inache se bojim welikih dubina pa kad smo tamo negdje otpliwali samo sam goworila "ne gledaj dolje" al zajeb, swejedno sam kasnije opet ishla u duboko xD bum proshla s 4, puno bolje ocjene neg kaj sam mislila... uweeeeee =) inache je swe po starom... ah, da, skoro zaborawila... andrea, ak kojim sluchajem budesh chitala owaj post, napishi u chemu sam ja to tebe iznewjerila, a ne da moram chuti i saznati od drugih ljudi... neg, da widimo dalje, kaj ima josh kod mene... hmmm... a da... jucher je ana na plazhi samo komade gledala... btw, ane, jesil nashla kojeg?? =) nina nikog nije fermala 2 posto... a da, ipak smo ja i ona zauzete... jel da ninač? mozhda nas tri otworimo nowi blog... zajednichki... hm... moglo bi bit ok... hehehehehehe
a niss... odo se ja polako spremat, mozhda opet danas idem na more... cy ppł, łowe ya ałł ***mwa***

11.06.2008.

Swe je oshlo kwragu... Ne zhelim wishe zhiwjeti

Opet sam u bedu... swe ide u nekom kriwom smjeru... stalno si wrtim rechenicu da sunce uwijek izlazi poslije kishe... al ta kisha meni nikako da prestane... zhiwot mi je postao ko wremenska prognoza... uglawnom kisha, pa oblachanje, i taman se ponadam da che mi sunce izachi, ali neeeeeee... samo udri pljusak... imam taj neki jebeni osjechaj i ne znam kako bih ga opisala... swi su se nekako promjenili prema meni, osim moje seke... oni s kojima prije nije bilo ni bok-bok, sad se zadrzhi i na duzhim razgoworima, a oni s kojima je bilo razgowora, sad nema ni bok-bok... oni koji su me poshtiwali,  wishe me bash ne poshtuju, oni kojima sam uwijek bila nitko i nishta, sad me poshtuju... SWE IDE U KRIWOM SMJERU!!! stalno gledam kako da si promjenim zhiwot na bolje... al ne ide pa ne ide... swe ono shto me inache chinilo sretnom, sad me chini tuzhnom... swe shto me chinilo tuzhnom, tako je i ostalo... tako da... nemamo o chemu wishe prichati... ne znam, bash sam u zadnje dane bila hepi... sad sam opet u bedu... imala sam wolje za zhiwotom... krenulo je nekako na bolje... i onda lom... opet tuga, opet nesrecha, opet suze i bol i patnja... pa shto sam ja Bogu skriwila????? sad i po bolnicama non stop... rekli mi da imam gastritis... pa ajde wadi krw, pa daj urin, pa daj stolicu, pa opet wadi krw, pa idi tamo odnesi, pa tu donesi, pa ches opet nositi tamo... mah... vech mi na zhiwce ide... U KOMI SAM TOTALNO I NE ZHELIM VISHE ZHIWJETI... za koga? zbog chega? kad nemam nishta, nemam nikog... samo se muchim iz dana u dan... samo me swe wishe boli... samo mi se tuga gomila i bol i patnja... shmrc...

30.05.2008.

jaoo... ja opet bubana.. shmrc

Jaoooo ppl, ja bubana... Zadnja dva tjedna non stop me hvata treskavica ko da imam... a ne znam ni ja sama... ko da me struja strese... i u ta dva tjedna 4 puta sam povracala... jucer mi isto bila muka u skoli, ovi odmah paniku... a dobro opet... skoro sam opet povracala i ful sam se tresla... doslovce me profa kupala vodom, dali mi zasecerene vode... i danas sam opet povracala i mene stari odmah u bolnicu vodio... a bilo mi ujutro ful muka... em jer sam dobila jebene stvari, em jer mi se povracalo... sve ke pojedem, van iz mene... i dodjem ja kod doktora... primi me preko reda... i sad ne smijem jesti nista osim dvopeka, stapica i petit keksa.. a pit moram cajeve od sipka i crni caj ili vam ga ruski (indijski) caj i prokuhanu vodu s necim tamo, zaboravila kak se zove... aha... da... rehidromiks... i to na sobnoj temperaturi mora biti... ajmeeeee... odvratno jeeeeeee..........stara misli da imam crijevnu virozu, stari da imam neko trovanje... i sad moram ici vaditi krv... tj. u ponedjeljak, al to je meni sad... i ak sve bude preko vikenda ok, bice ok, ak mi bude slabo il jos gore, ak opet budem opet povracala, moraju me voditi na kantridu u djecju bolnicu i na pretrage.... samo to nee.... imam traume od bolnica...... kmeeeee... et, to su vam najnovije novosti iz mog zivota... smrc... wish me luck za ovaj vikend...

17.05.2008.

Moji snowi nestali u dalekoj proshlosti koju sam zakljuchala...

Snowi koje sam sanjala... Mashtanja koja sam stwarala... Ideje koje sam imala... Ljubaw koju sam pruzhala... Srecha koju sam dawala... Swe je to sad zakljuchano... Zakljuchano u nesretnoj proshlosti mog kratkog zhivota... Krechem ispochetka... I ponowno swe stwaram... Ponowno gradim snowe i mashtanja... Ponowno idem u potragu za srechom i ponowno nudim i trazhim ljubaw... Ponowno pokushavam nachi svoj sretni zhiwot... I sanjati o tome kako chu biti sretna, woljena i kako chu woljeti... Ponowno chu stworiti u swom swijetu sliku sretne djewojke, slobodne tinejdjerke, drage i pristojne djewojke... Ponowno chu to izgraditi... Ponowno chu tako zhivjeti... Ponowno chu zhivjeti izmisheljni zhiwot mog swijeta... I chekati... Chekat chu da me opet netko ubije... Da opet netko srushi moje snowe i zhelje... Da opet unishti moju ljubaw i srechu... Jer ja sam zhrtwa koja che vjechno patiti... Graditi i rushiti... Zapochinjati i odustajati... Zhivjeti i umrijeti... Sanjati i zakljuchavati... Jer ne mogu i ne znam odrzhati to shto stvorim u swom malom swijetu... Sama bez ikoga... Samo znam da che opet swe nestati, u krachem wremenu nego owo dosadashnje... Opet che swe nestati... Izgubiti se... Propasti... I biti unishteno... I opet chu okretati nowu stranicu... I pochiniti istu greshku... Jer sam ja glupo dijete koje ima samo snowe... I mashtu... Koje ne zna pretochiti u stwarnost... Jer je to moja mana...

14.05.2008.

Ajoooooooj.... Priča je prelijepa... I pretužna... Awwwww...

Dečko:"Dušo, trebamo razgovarati."
Cura:"Marko, što to znači?"
Dečko:"Nešto se događa..."
Cura:"Šta?Šta nije u redu?Je li loše?"
Dečko:"Ne želim te povrijediti draga!"
Cura (misli) "Oh, moj Bože, nadam se da ne misli prekiniti sa mnom!Volim ga toliko mnogo!"
Dečko:"Dušo, jesi li tu?"
Cura:"Da, jesam.Što je tako važno??"
Dečko:"Nisam siguran trebam li ti reći..."
Cura:Pa, upravo si započeo, pa te molim samo mi reci"
Dečko:"Odlazim..."
Cura:"Šta to govoriš?Ne želim da me ostaviš,volim te"
Dečko:"Ma ne tako!Mislim, selim se odavde"
Cura:"Zašto?Cijela tvoja obitelj živi ovdje"
Dečko:"Pa, moj otac me šalje u internat daleko odavde"
Cura:"Ne mogu vjerovati!"
Otac uzima drugi telefon, prisluškuje i ljutito kaže:"Ana!Što sam ti rekao o pričanju sa dečkima?!!!Marš s tog prokletog telefona!!" i spušta slušalicu
Dečko:"Tvoj otac djeluje veoma ljut!"
Cura:"Ma, znaš kakav je, ali svakako ne želim da odeš"
Dečko:"Bi li pobjegla sa mnom?"
Cura:"Dušo, znaš da bi, učinila bih sve za tebe, ali ne mogu.Znaš dobro što bi se desilo kad bi to učinila!Otac bi me ubio!"
Dečko:"OK!Razumijem!Nagađam..."
Cura (misli):"Ne mogu vjerovati što se događa..."
Dečko:"Trebam ti dati nešto večeras zato što odlazim sutra letom 1-80 ujutro, pa te trebam vidjeti sad"
Cura:"OK! Pobjeći ću iz kuće i vidjet ćemo se u parku"
Dečko:"Dobro.Bit ću tamo za 20-tak minuta!"
Sreli su se u obližnjem parku i jedno drugo jako zagrlili. I on joj je dao pismo.
Dečko:"Ovo je za tebe, moram ići!"
Cura počinje plakati
Dečko:"Dušo, ne plači, znaš da te volim... Ali moram ići"
Cura:"OK!" i odlazi
Oboje su se vratili svojim kućama. I Ana počinje čitati pismo koje joj je on dao
Kaže...
„Ana,
Sigurno znaš da odlazim, znao sam da će biti bolje ako napišem pismo objašnjavajući ti istinu koliko mnogo sam brinuo za tebe. Istina je: Da te nikad nisam volio, toliko sam te mrzio, ti si kurva i nemoj to nikad zaboraviti! Nikad se nisam brinuo za tebe i nikad nisam želio pričati s tobom i biti s tobom. Zbilja nemaš pojma koliko te mrzim. Sada kada odlazim i mislio sam da bi trebala znati da te mrzim, kurvo! Nikad nisi radila pravu stvar i nikad nisi bila tu. Nisam mogao zamisliti da nekog mogu mrziti ovako kao što tebe mrzim! Nikada te više ne želim vidjeti! Neće mi nedostajati tvoji poljupci kao prije, ne želim te više nikad zagrliti. Nećeš mi nedostajati i to je obećanje. Nikad nisi imala moju ljubav i želim da zapmtiš: Kurvo, zadrži ovo pismo jer je ono možda zadnja stvar koju ćeš dobiti od mene. Jebiga, mrzim te veoma mnogo. Neću s tobom razgovarati uskoro... Zbogom.
Marko„
Ana je počela plakati, bacila je pismo u smeće i plakala satima
Dan je prošao... Tužna je... Depresivna... I  osjeća se usamljeno... Tada je netko nazvao...
Prijateljica:"Kako se osjećaš?"
Ana:"Ne mogu vjerovati da se to dogodilo upravo... Mislila sam da me voli"
Prijateljica:"Oh, o tom mi je Marko ostavio poruku. Prije nekoliko dana. Rekao mi je da ti kažem da pogledaš u džep unutrašnji ili tako nešto..."
Ana:"Hmmm... Dobro..."
Pronašla je komadić papira u džepu
Kaže:
„ Dušo, nadam se da si pročitala ovo prije nego pismo moje. Mislio sam da će tvoj tata pročitati pismo, pa sam zamjenio nekoliko riječi

MRZITI – VOLITI

NIKAD – UVIJEK

NEĆU – HOĆU

...mislim da nećeš to shvatiti u pismu ozbiljno, već da ćeš zamjeniti ovim riječima, jer volim te svim svojim srcem i bilo mi je veoma teško ostaviti te tu, pa sam htio da ideš sa mnom...
Marko“

Ana:"Oh, moj Bože! Ovo je pismo... Marko me voli! Sigurno mi ga je gurnuo u džep kad me zagrlio. Ne mogu vjerovati koliko sam glupa"
Prijateljica:"OK!... Ali zovni me poslije"
Ana sretna:"Dobro, ćao! Bit ću u kući i čekat ću da me moj dragi nazove"
Ana uključi TV i čuje udarne vijesti
„Avion se srušio. Gotovo 47 dječaka je poginulo, još smo u potrazi za preživjelima... Ovo je tragedija koju nećemo nikad zaboraviti, ovo je bio let 1-80... Bio je na putu za muški internat koji su tamo išli....“ rekao je novinar.
Isključila je TV... 3 dana poslije se ubila, zato što je Marko mrtav, a ona više nije imala razloga za život
Dan poslije telefon je zvonio... Nitko nije odgovarao... Bio je Marko, zvao je i ostavio poruku:
„Marko je, pogađam da nisi kod kuće, ali zovem da ti kažem da znaš da sam živ, propustio sam svoj let zato što sam htio da te vidim još jednom, zadnji put. Pa nadam se da nisi zabrinuta. Ja sam dobro...“

09.05.2008.

jaOO, tužNNa pRRičAA, aLLi sweJJedNNo preDDiwNNa...

Jednog dana u novinama je osvanula prica da se djevojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladica,prije smrti napisala mu je oprostajno pismo:"DVA SVJETA MI SMO,NIKAD SKUPA MOGLI BITI NISMO,KRAJ TEBE SAM SE OSJECALA KO PTICA U LETU BIO SI MI SVE NA SVIJETU.VOLJELA SAM SVAKI DIO TEBE I ZBOG TOGA PROKLINJALA SEBE,PRATILA SAM SVAKI KORAK TVOJ I PRIZELJKIVALADA SI SAMO MOJ,ALI TEBI JE VAZNIJA BILA DROGA GLEDAO SI U NJU KAO UBOGA.VOLJELA SAM OCAJ NA TVOM LICU DOK SI SVUGDJE SA SOBOM NOSIO SPRICU.KOLIKE SAM NOCI PROPLAKALA MOLECI BOGA DA TE IZBAVI IZ PAKLA TOGA.ZBOG TEBE SAM SKORO UBILA DOK TE DRUGA PRED MOJIM OCIMA LJUBILA.SVAKE NOCI U MISLIMA SU MI BILE TVOJE SMEDE OCI.HTJELA SAM TE PREBOLJETI,HTJELA SAM TE PRESTATI VOLJETI,HTJELA SAM TE ZABORAVITI POMOCU PICA,ALI SAM TE OPET OSJECALA U SVAKOM DJELU SVOG BICA.CIM SAM TE UGLEDALA:SMEDA KOSA,SMEDE OCI ZNALA SAM ZABORAVIT TE NECU MOCI.ZBOG TEBE SAM MORALA KROZ PAKAO PROCI I DO OVE TACKE DOCI.BIO SI MI LJUBAV PRVA,A JA ZA TEBE OD LJUBAVI NI MRVA.NOSILA SAM TE U KRVI A SAD CE NJOM DA SE HRANE CRVI.KAD SE VRATE LASTAVICA JATA VISE NECE BITI MOJIH RUKU DA SE SMJESTE OKO TVOGA VRATA.MOLIM TE SVATI SVU SRECU ZELIM TI JA,ALI NE ZELIM VISE SAMA CEKATI SUMORNE ZORE,OVO JE JEDINI IZLAZ IZ OVE NOCNE MORE.ZNAJ DA TE NE KRIVIM NI ZA STO VOLJELA SAM TE TI MENE NISI I TO JE TO.SAMO TE JEDNO MOLIM POVREMENO MI DONESI NA GROB JEDAN CVIJET,JER IPAK SI BIO SAV MOJ SVIJET!Nakon dva dana u novinama osvane prica:"NA GROBU DJEVOJKE NADOSE LES MRTVOG MLADICA.OBITELJ STO JE DONIJELA CVIJECE SVOJIM MRTVIM NASLA GA JE S NOZEM U PRSIMA.KAD JE DOSLA POLICIJA USTANOVILA MIR,U NJEGOVOJ RUCI NASLA JE KRVAVI PAPIR-JA SAM VOLIO TEBE AL ME OVAJ ZIVOT NEPOVRATNO SJEBE.GADIM SE SAM SEBI JER PRVU LJUBAV NISAM MOGAO PRUZIT TEBI,A VOLIO SAM TE SVJEDOK MI BOG SAD KAD TE NEMA KO DA NEMAM NIKOG SVOG.GURAO SAM TE STALNO OD SEBE JER NISAM ZELIO UNISTITI TEBE.NISAM HTIO DA PATIS,A TISUCU PUTA SAM POZELIO DA MI SE VRATIS.LJUBAV JE KUJA KOJA TE NA SVE NACINE SJEBE,LJUBAV JE ONA GUJA KOJA TE ODVOJILA OD MENE.NE ZELIM VISE BITI TUGE I BOLI ROB,JEDNA ZELJA MI JE DA S TOBOM DJELIM GROB.U ZORU KAD MI SRCE PRESTANE DA LUPA,KAD NISAMO MOGLI ZA ZIVOTA,U SMRTI CEMO BITI SKUPA.........

04.05.2008.

Evo mene opet... Heee, dugo sam izdržala, al više ne mogu.. LoL

Napokon novi post... Sve je dosad bilo obnavljanje statistika... LoL
Neki ppl mi ovdje falili pa malo opet navratila zbog njih xD
Et kod mene nema puno novih stvari... Ili ima... Zavisi kako se uzme... Da vidimo........ Rekla sam staroj da pušim, ona je rekla ok, kao ono nema problema ako nije kronično... LoL, to ona samo misli da nije kronično... Al dobro, pst, to je naša mala tajna... Hehehe, dobro je dok misli, al nek ne sazna... LoL
Neg, da vidjamo dalje...   A da, danas je Kiki rođendan (Kiki sretan B-day), jučer smo to proslavili... Al nije bilo baš neš... Bar ne meni... Ja i Dea smo bile skupa od 18, ove su došle u 20, mi bile do 21 i pol... Dea spavala kod mene, igrale Monopoli (btw sis, ostao ti Monopoli kod mene), ona zaspala u 1 i pol, ja u 3 i pol, sklapala nova poznanstva... LoL... I uspijela... weeee, 3 nova poznanstva u 2 sata... kak dobro... hahaha... Ma ugl, nema ništa novo, sve uvijek isto... sjebano i zajebano... Odo ja sad malo ubit oko, jer se nišš nisam naspavala... yawn... Aj ppl, pozdrav za sve... Bubim... =*

18.04.2008.

Jaoooo, ljudiiiiii moji, nisam vam se dugo javljala... Al jbg, nisam imala volje...

Jaoo, opet me bila uhvatila ona faza kad mi se nije dalo pisati... Ma nišš mi se nije dalo... Nije mi se dalo živjeti, nije mi se dalo disati, voljeti, osjećati, biti voljena... NIŠTA MI SE NIJE DALO, A KAMOLI PISATI BLOG. Al sad kad sam opet došla donekle k sebi, e sad bum vam ja to ispisala opet bibliju cijelu... U zadnjih tjedan dana sam bila dosta šokirana, al prošlo me... Nešto me još uvijek lagano drži... Ali i to polako popušta... Mama mi je bila na roditeljskom sastanku potpisati suglasnost za izlet... Pa je na tom roditeljskom raska govorila kako su sve cure u nekim grupacijama... Jedna grupica da smo mi (ja, Nina, Ana, Dea i u zadnje vrijeme Maja), a druge dvije grupice su ko jedna velika... Pa je rekla da je našla 2 crna bloga... I to mi je Nina rekla da je to njenoj staroj raska  rekla nasamo... I doduše, bilo me trta da nije moj blog, al onda sam razmišljala... Pa rekla bi i mojoj staroj... Ne samo Nininoj... Kasnije mi je Dea rekla da je njenoj staroj raska rekla da su oba bloga Ninina i da zna da sam ja imala blog. I Dea također... Možda još uvijek zna za ovaj moj blog, no nek zna... Ne dira me to baš jako... Dira me, al ne previše... Jer su mi govorili da bi nas raska onda prijavila ravnatelju ili pedagogici ili kome već... Ni to me ne dira previše jer sve što piše na ovom blogu, moja stara zna... I da pušim i da se režem i da želim kod psihijatra i sve to ona zna... Tako da me ne dira previše... Al et... UGL, nema ništa novo, pretežito je  sve po starom... Idem nekako polako iz dana u dan... Sve češće plačem i služam sve tužnije i tužnije pjesme i sve češće plačem uz njih... Non stop se zatvaram u svoj neki svijet da razmišljam o svemu... I onda me često prekidaju kad smo u školi... I to me ful živcira... Vide da sam u svom svijetu i onda me svejedno trzaju i gnjave... Tad bi ih najrađe sve poslala u kurac.... S oproštenjem... A evo, našla sam jednu priču koja me isto tako natjerala u plač...Kme... Ev vam...

PRIČA O MOMKU I DJEVOJCI...

Djevojka upita svog dečka: 'Da li si zaljubljen u mene?' On odgovori:'Ne!'Ona ga upita:'Da li misliš da sam lijepa?'On odgovori:'Ne!' Ona ga opet upita:'Da li sam ja u tvom srcu?'On odgovori:'Ne!'Na kraju ga upita:'Da te napustim da li bi plakao za mnom?'On odgovori:'Ne!' Okrenula se veoma tužna i odlučila da ode od njega. On je na to zagrli i reče joj:'Ja nisam zaljubljen u tebe - JA TE VOLIM!!!! Ja mislim da nisi lijepa - JA MISLIM DA SI PREKRASNA!!! Ti nisi u mom srcu-TI SI MOJE SRCE!!!Ja ne bih plakao kad bi ne ostavila - UMRO BIH!!!' Znali su se 6 mjeseci, prije nego što su prohodali, posavađali su se, ali su se i prije te svađe zbližili još više. Jednog dana mu je rekla da je bolesna, da ima bolest srca. U trenutku ju je zagrlio i počeo plakati. Ubrzo kada je trebala ići na operaciju, kada je trebala ući u avion, nije se ni pozdavio s njom.Kada je došla oporavljena sa operacije nije ga vidjela. Pitala je mamu gdje je. A ona odgovorila:'ZAR NE ZNAŠ KO TI JE DAO SRCE!!'

07.04.2008.

Eh ljudi moji, danas ja sebe otkrila potpuno... Nina, Dea, fala vam puno xD

U jednom od postova, još prije, navela sam kako imam jednu tajnu koju nitko ne zna... A jbg, danas su dvije osobe saznale tu tajnu... Nina i Dea, tj. one su mi pomogle da ja sebi složim kockice u glavi i skužim šta sam... Ugl, s obzirom da sam i prije imala neki feeling da sam BI i da to nije samo faza puberteta, to se danas pokazalo točnim... A jbg, i sad me to non stop zaokuplja, ne znam zašto, nije to ništa loše, bar ne za mene, ne znam kako za vas, ali me to previše zaokuplja... Iskrena da budem, samo sam Dei danas rekla da sam imala jednu kraću vezu s curom (mjesec dana, možda malo više), to mi je isto jedan dokaz, samo što ja to prije nisam valjda prihvaćala i željela vjerovati, a sad da... No, iskrena da budem, drago mi je da je tako kako je. Ipak mi je nekako tako ljepše i bolje i ugodnije, ne znam... Jednostavno se tako bolje osjećam... Nikad nisam ni mislila da ću biti BI ili da bih mogla biti u vezi s curom ili bilo što, al jbg, bila sam... Sad će mnogi govoriti "Ajme luđakinja, nisi normalna" Drugi bi pak mogli reći kako je to seksi (HEE, slažem se s njima xD)... Ma ustvari, živo mi se jebe... Jedna bloggerica mi je ostavila komentar, još prije nekoliko mjeseci kao, kakva sam, takva sam, svoja sam... I stalno se držim tih riječi, stalno si ih ponavljam i s tim riječima, ja sam zavoljela sebe, zavoljela sam to što jesam, postala sam ponosnija na sebe i prestala se sramit pokazivati to što jesam... I još ovo crnilo u kojem sam stalno, ko da mi je i to diglo samopouzdanje... I da, u zadnje vrijeme sam počela previše pušiti... Bilo je sve ono, 5-6 na dan, bogme sad je nažalost došlo i do 15 na dan... Komma... A jbg... A niš odo ja spavat, kasno je, barem meni, s obzirom da sam se digla u 6 i pol ujutro...

06.04.2008.

Danas sam naučila nešto novo, a i dobila na saznanje da spavam u čistoj zoni i da imam jako puno unutarnje enegrije...

Pa... danas su nam došli neki ljudi... neki radiestolozi... to im je zanimanje... ugl. pomoću nekih antena pronalaze štetna zračenja u zemlji i podzemne vode... kažu da su jako štetne i da jako utječu na čovjekov fizički i psihički osjećaj... npr. moj stari spava na Hartmannovom čvoru, odnosno dvije Hartmannove linije se sijeku i taj dio se zove Hartmannov čvor... Od spavanja na tom čvoru nastaju oštećenja tvrdih tkiva u našim tijelima... Inače su širine 20 cm, a preko noći, u razdoblju od 2-4 sata su 40 cm. Dalje imaju Curryeve linije i čvorovi. Inače su široke 40 cm, a preko noći isto u razdoblju od 2-4 sata, dosegnu širine i do 80 cm. Od Curryevog čvora, odnosno od spavanja na tom čvoru, nastaju oštećenja mekih tkiva, tj. unutarnjih organa, a time dobivamo, odnosno vučemo negativnu energiju i budimo se još umorniji nego što smo legli. Vrlo malo spavamo i jako se vrtimo. I sve je to istina. Kasnije ću objasniti na koju foru. Dalje imaju podzemne vode. Jako su štetne, odnosno, njihova štetnost ovisi o brzini toka podzemne vode. Isto privlače negativnu energiju, tj. crpe 3 puta više kalcija iz našeg tijela i našu pozitivnu energiju... U slučajevima gdje se Hartmannova linija, Curreyeva linija i podzemna voda spoje na jednoj točki (to je isto moguće), treba se odmah, hitno maknuti s tog mjesta jer je to najštetniji oblik! Isto tako, u slučaju da se spoje dakle u čvor Hartmannove linije ili Curryeve, ili da se te dvije linije negdje sijeku međusobno, može se to sprječiti, odnosno može se sprječiti da uzimaju našu pozitivnu energiju i kalcij i štete tvrdim tkivima i organima. Kupe se posebne dekice koje zaista djeluju, pokazali su nam ti ljudi što su bili. Moja mama je pravi primjer. Dakle, ovako stoji situacija kod nas. Meni su rekli da sam jedan od jako rijetkih slučajeva. Sama sam sebi namjestila sobu tako da mi krevet bude u čistoj zoni. Dakle na području mog kreveta nema nijedne linije. Niti Hartmannove niti Curryeve, a na području moje sobe uopće nema podzemnih voda. I nekim lijepim čudom, moj krevet je u čistoj zoni. Dakle ja imam lijep i ugodan san... heee
Što se tiče moje stare... Njena soba je u totalnoj komi! Ima jako puno Hartmannovih čvorova i podzemne vode na dubini od 10-15 metara i jako je brzog toka... Dakle jako uzima njezinu pozitivnu energiju i kalcij iz tijela. Isto tako, ona spava na desnoj strani kreveta, a na lijevoj se nalazi Hartmannov čvor, Curryev čvor i podzemna voda. I to sve na području gdje ide glava. I posljedice su da se osoba koja spava na toj strani krevet jako umrona budi i puno vrti dok spava (a zato sam se ja budila u komi kad sam kod nje spavala). I ona NIKAKO ne može namjestiti ili okrenuti krevet da može lijepo spavati. I zato će kupiti tu dekicu koja će ju štiti. I to zaista djeluje. Radiesteolog je stavio antene nad krevet i nad to mjesto bez dekice, i antene su se ukrstile, baš onako kako idu linije. Kasnije je stavio dekicu i antene su postale paralelne, ali same, znači nisu se krstile, a kasnije je opet maknuo dekicu i opet su se krstile. Znači, djeluje! I meni je kupila, tj. zasad naručila takvu dekicu, odnosno meni je naručila cijeli madrac i zato će mi sad ubrzo kupiti novi krevet. Jeeee! xD Eto liebeni moji, to sam vam ja danas naučila.... Ovako i nije baš zanimljivo, ali dok su nama objašnjavali, to je bilo genijalno! I mjerili su nam energiju nekim uređajem... I ja u familiji imam najviše energije. Moj stari ima energije ko neki 80-godišnji nonić a mama je onako, relativno ok... A nišš, sad ja polako idem, odo papati... LoL, ljubi was i wolja waša looda emačica... Küsse

01.04.2008.

U kurac i svi... Već mi je dosta svega... 1. april će ovdje biti upisan kao najgori dan u godini, a ne dan šali kad se svi smiju...

Ok, današnji dan ovdje upisan kao - NAJGORI DAN U GODINI... Onaj ko je izmislio ovaj jebeni 1. april, dabog da još jednom umro... Pička li mu materina... Ako bude kakvih pogrešaka u tekstu, ja se ispričavam, ali sam jako živčana, ljuta, nervozna i uplakana pa onda... Uglavnom, danas ja fino u škkoli, sve "divno bajno sjajno krasno"... al ok, nea veze... idem ja iz škole, išli kod mene po cigare, zapalili i tako... I dođem ja kod Nine da ćemo u grad, i javi meni Daniel da se slupao s autom... Ja sam ostala... U komi... Totalno... Ne mogu više... Slupao se s autom, ok, kaže da nije ništa strašno... Ja ga pitam jel to još jedna šala u nizu za prvi april, a on meni "Ne, ljube, nije... Časna riječ" PIČKA MU MATERINA... MORA ME JOŠ I ON TAKO RASPALITI... JEL MORA? ŠTO SAM JA BOGU SKRIVILA... Jel možda krivo ke sam nesretna non stop? Jel možda što mi se samo plače? Samo me nerviraju, sekiraju, muče... Ma ne mogu ja tooooo... Najradje bih se izrezala, a ne smijem... Obećala sam liebenu i Nini da neću... Joj, kako sam žvičana... Ajmeeee, mogla bih sad ići skočiti s neke vrlooooooooo velikeeeee zgrade... Npr, Tower centra, ili Robne kuće... Ajmeeeeeeee, luda sam... Majkemi... Ovo nije dan zajbancije, ovo je dan mučenja... Izludiću, matere mi... Slaba sam, ne mogu više... Svi se oko mene žele ubiti... Toni se želi ubiti, sad ne znam jel mu i to ŠALA ZA 1. APRIL ili ne, Nina se svako malo poželi ubiti, doduše ona je počela i puno manje o tome razmišljati kako je prije znala, Ana se non stop želi ubiti i Dea, i onda se od mene očekuje da budem normalna, razumna, smirena i sve spašavam... Spasim koliko mogu... Pomognem koliko mogu... Učinim koliko mogu... Al u zadnje vrijeme sam potupuno nemoćna,.. beskorisna... Sjebana... Odjebana... NE MOGU! OSJEĆAM DA VIŠE NE MOGU... TOTALNO SAM U KOMI I OVO ME SVE SAMO JOŠ VIŠE LOMI!!!!!!!! Ja ću opet propasti... Odreći ću se opet svih... Ali baš svih... Ovo je preveliki stres za mene.. Odreći ću se Dee, Daniela, Ane, Nine, SVIH! i svega! i opet se početi rezati i pokušavati ubiti... Plačem non stop, opet... Ništa novo to nije, ali samo da vas obavjestim... A jbg, ke da radim... Blogu se ispovjedim... To koji pročitaju, samo prođu dalje... Malo vas pokuša pomoći... Oni koji pokušaju pomoći, uspiju donekle... Za možda 2-3 dana... I onda sam opet sjebana... Nemam se kome jadati... Plakati... Samo ovaj blog imam... Mater više za mene nema vremena, doduše i to je stara vijest.. Al eto što je sjeban život... Kad te i najmiliji odjebu... Pa to treba znati... Ja sam samo dežurna budala... Da, to sam ja... Mah, idem ja plakati, čitamo se najdraži moji... Pa-p

30.03.2008.

Non stop plačem, non stop razmišljam o smrti, što bi se dogodilo da se ja ubijem, tko bi uopće plakao za mnom, prešla sam u totalno depru i jedva ju podnosim...

Život ko da mi je u totalnoj komi... Već sama sebe počinjem živcirati, mogu misliti kako je onda onima s kojima se družim... Ful sam sjebana i pomišljam da od sveeeegaaaaaa odustanem, krenem sama dalje, ionako to najbolje znam..., radim što hoću... A ne ovako da me za svaku netko nešto sprječava... Non stop razmišljam da se ubijem... I da se više NIKAD  ne probudim... Ionako bi svi bili sretni, ono, rješili se jedne smrti, s obzirom da sam dobila takav nadimak u školi... Ja i Dea... A dobro, mama bi plakala za mnom i možda Nina i Ana i Dea i Daniela (moj sadašnji dečko)... Ali iz nekog (ne znam kojeg) razloga, više nisam ni u to sigurna... Plačem non stop... Osjećam se ko totalni uljez u ovom jebenom svijetu... Više mi ne daju ni da sa starim budem... Ustvari daju, ali... Ma komplicirano je to... Evo ovako... Kad je stari doma, ja ostanem s njim, svaki dan (s obzirom da ima tumor na mozgu) pa onda provodim vrijeme s njim, a kad on treba u bolnicu, e onda Matea ko te jebe, ti ostani sama doma... I non stop me tako ostavljaju samu... Ko da sam siroče bez OBA roditelja, eto tako se osjećam... Ali oni to ne kuže... Mislim, meni je žao što mi je stari bolestan, i kužim da treba lječenje i da takvo lječenje najbolje može dobiti u Zagrebu, ali mogu i ja valjda s njima neki put, ne moraju me ostaviti uvijek samu doma... Već se osjećam ko ružno pače iz one priče... Zato sad OPET vrijeme provodim u svojoj sobi, izolirana od svih... I već mi je dosta toga... Onda ne moram niti živjeti ako ću vrijeme provoditi u 4 zida za kompjuterom... Kažu da se moram puno kretati, a kako kad mi ne daju da se maknem iz kuće! Nina me već 2-3 večeri zove van da idem s njom i Tonijem i meni stara svaki put kaže, pa drugi put ćeš, sad ne možeš, a taj drugi put nikako da dođe jer ona to uvijek kaže... Još će pomislit da je izjegavam... Otkako se sve ovo dogodilo, ko da nemam nikakvu slobodu... Svi su totalno prošvikali... Meni su se divili, kao ja normalna, ili koji kurac, ne znam ni ja... Sad mi se više neće moći diviti, jer ću i ja puknuti, već vidim... A zašto? Jer me se iz svakog događaja izbacuje, non stop sam izolirana, ne smijem znati većinu toga što se uopće događa mom starom... Pa za koji kurac onda da i živim kad me i rođena mater u zadnje ne šljivi ni 5%?!?!?!? Eto takav osjećaj imam... I da joj sve ovo kažem, ona bi se osjećala krivom, i 2-3 dana bi bila sa mnom, ono, ko mater i kćer, i onda opet po starom... VIŠE UOPĆE NE ŽELIM ŽIVJETI JER NEMAM VIŠE ZA KOGA! Svima samo odmažem i nema nikakve koristi od mene! :(((((

29.03.2008.

Ev, ovo mi je sad Nina napisala... Baš je kjut!

Ovo je moj kut, moj kut sobe zove me, iz njega mrak, bol, tuga i tišina... Moje vječne prijateljice, moja duša tako je sama, a moje suze teku slabo, borim se sa svakom suzom i ne želim osmijeh... Samo topao poljubac osobe koju stvarno volim..


***¤OVO JE JEBENO TOČNO, SVAKA ČAST MALA¤***

***kOOmaTTi neGGdje dOOlje xD***

29.03.2008.

Umorna os svega... Od apsolutno svega...

U zadnje vrijeme sam umorna od svega... Od života, od slušanja, od pričanja, od osjećanja, od svega... Ne želim i ne mogu više ništa... I neću... Svi su navikli trčati meni kad im je teško... A što je sa mnom? Zar ljudi misle da ja nemam problema? Ooo, imam imam... I to jako puno... Neki su mi rekli i previše za moje jebene godine... Svi misle, ma gdje je u životu njoj teško, ima samo 14 godina... Da je netko od njih 1 jebeni dan u mojoj koži, znao bi gdje mi je teško, znao bi kako se osjećam, znao bi zašto sam emo, znao bi što proživljavam... Da mu odvrtim ubrzani film od zadnje 3 i pol godine, znao bi zašto sam u depresiji, znao bi zašto se želim ubiti, znao bi zašto sam luda... I mater mi zna da pušim i da se režem i kaže jedino "To su posljedice trauma koje si proživjela, proći će to..." MA KAKO ĆE PROĆI KAD NEMAM NIČIJU PODRŠKU... SVI SU PROTIV MENE... SAMO MI SE ŽALE I ŽELE DA IM POMOGNEM, A JA SAM UMORNA VIŠE OD TOGA!!!! Opet živim tuđe živote protiv svoje volje i opet živim kako mi drugi namjeste... Samo radim što drugi od mene žele... Pa čekaj malo! Nisam ja ničiji rob! Imam i ja svoj život! Ne mogu samo skakati kako se kome kurac digne i rješavati nečije probleme... Imam i ja svoje probleme koje moram rješiti... Samo jednoj osobi ću još pomagati ako budem smatrala da zaista treba pomoć, a to je Nina, jer za nju shvaćam i znam kakve probleme ima i da joj je teško. A svi ostali neka me se okane, neka mi ne skaču svaki put kad im se plače... Njihov je problem većinom, Matea kako da nagovorim staru/starog? Ili, kako da nekom kažem blažu istinu, ustvari ke da smulja? Ili da ne kuže neke zadatke... Pa stani malo... Ko da je to meni jedino u životu i ko da jedino takve stvari moram rješavati... Ja sam zadnjih mjesec dana ko siroče... S oproštenjem... Mamu viđam ujutro pola sata i navečer, stari se osjeća bolje i počeo je polako sređivati papire i kaže da mu je bolje kad je na zraku pa ga nema... Pa ko da sama živim... Šta ljudi misle, da ja ne trebam ljubav?!? Stvarno sam ko siroče više, nikog nemam... Niko me ne treba... Niko me i ne sluša... Mole za pomoć i onda ne slušaju pa se uvale u još veća govna i onda sam opet ja kriva! Pa kvragu više... I onda mi se ljudi čude što plačem i režem se! Šta se imaš čudit... Plačem da izbacim ljutnju, bijes, ljubomoru, tugu, bol, patnju... Režem se jer time mi bude lakše jer se nemam kome obratiti! Čak ni svojoj mami! I opet to većina ne kuži pa mi postavlja pitanja tipa "Zašto ne bi s njom mogla razgovarati?" ZATO ŠTO JE NIKAD NEMA! Bolje bi mi bilo da živim u domu za nezbrinutu djecu... Mah... Nemam više volje pisati, idem se rezati... Aj pozdrav dragi moji..

28.03.2008.

Kratak post o emo djeci

Vidim da u zadnje vrijeme mnogo ljudi pljuje po emo djeci... A sve to jer, po mom mišljenju, novine i televizija su stvorili neki drugi dojam... Svakodnevno piše u novinama o emačima, i sve to navode kao udarne vijesti za koje se onda zanimaju ostala emo djeca i ona koja to nisu a ipak su, npr. u depri ili slično... Npr. neki dan je pisalo u Novom listu o dvoje, troje klinaca koji su se ubili... Zapravo, jedan se zapalio za vrijeme nastave, jedan je pokušao zapaliti se, ali nije uspio, drugi dan je isti taj klinac skočio sa zgrade skupa sa svojom djevojkom... I takve slučajeve stavljaju na naslovnice i kao udarne vijesti... Deprimirani klinci koji vole smrt i žele se ubiti, za to se zainteresiraju i po njihovim primjerima, i sami to čine... I onda se čudo kako je broj samoubojstava klinaca porastao... Ili npr. vidjam na mnogim blogovima u zadnje vrijeme kako autori pljuju po emačima, vrjeđaju ih i smatraju kako je to sada samo cool pokret, kako je to prozvano tu u Hrvatskoj... Emo djeca jesu sjebana, većinom... I samoranjavaju se, i plaču satima i pate i krive sebe za sve loše što se dogodi... Al jebiga sad, ne može netko doći i pljuvat po dijetetu ako je takvo... Ako si faca pokušaj mu pomoći... U Novom listu je bio prilog o emačima i kaže jedan dio članka... samo ukratko, radilo se o novinama New York Timesa gdje je na naslovnici bilo "Ubila se a svi su je voljeli" ili "Učenik se zapalio"


..."Takve vijesti moraju se objavljivati negdje na unutrašnjim stranicama novina, gdje je mjesto crne kronike, jer istraživanja su pokazala kako senzacionalistički pristup i davanje udarne pažnje utječe na drugu djecu"... Eto, to je npr. dobro rečeno, međutim, i dalje nitko to i ne pokušava nego se i dalje takve situacije i samoubojstva stavljaju kao teme dana, nekad i tjedna i normalno da će zainteresirati mnoge emače koji će, nažalost, slijediti njihov primjer... Barem većina... Jbg... I sami se otkrivaju ovim primjerom...


..."Mediji su partneri u zaštiti dječjih prava..." Pa dal se ovim što oni rade štite dječja prava?????? NE !!!


Ili npr. kako pljuju po emačima... Prvo kažu kako glazba nema nikakve veze sa time što se događa s klincima, a onda pišu ovako...


..."Upravo su senzacionalistički tekstovi bili pretpostavljeni komentarima struke, u što smo se mogli uvjeriti već prvog dana kad je krivac za spaljivanje 14-godišnjaka pronađen u glazbenom pravcu "emou"..." Pa sad ti reci jesu li ovi naši jebeni novinari normalni...

Ovo su sve dokazi, barem meni, da se tu samo pokušava stvoriti neki drugi dojam... A najžešća mi je ova izjava...

..."Uz tekst išao je okvir gdje su se nabrajali emo-bendovi, na osnovi čega bi svaki roditelj koji u fonoteci svog djeteta nađe izvođače poput Avril Lavigne trebao biti i više nego zabrinut..."

Pa samo gluposti pišu... Mislim, prvo kaže da glazba nema utjecaja, onda da ako nadje nešto poput Avril Lavigne treba biti i više nego zabrinut.. Ajme, plače mi se od gluposti tih naših novinara... Mah, eto samo da vidite šta seru... pa, et, pozdravlja vas vaša emačica... xD
Pa-pa, küsess !

27.03.2008.

Na jednoj stranici sam našla neke poslovice... Mudre su, valjda, ali...

Ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbjeći ćeš 100 dana tuge...
***Često se ja strpim u trnucima ljutnje, pa što dobijem? Patim ko ne znam ni ja što...***

Budite pažljivi ako nešto zaželite. Možda se ostvari.
***Tu sam se ja jako opekla... :(***

Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge.
***Sad mi je jasno zašto sam nesretna... Nikog ne mogu i ne znam usrećiti... Ima nešto pametno u tim poslovicama...***

Kad i hiljadu ljudi vjeruje u glupu stvar, ona idalje ostaje glupa.
***Tako je valjda i sa mnom... Doduše, nisam stvar, osoba sam... Ali ima ljudi koji vjeruju u mene, a ja i dalje ostajem glupa...***

Ko traži istinu mora je znati podnijeti.
***Ovo je jebeno dobro... Najbolje što sam dosad pročitala...***

Ne zavodi čovjeka samo ljepota tijela, isto tako može ga zavesti i ljepota duha.
***Malo koga...***

Onaj koji pita ispadne budala pet minuta, ali onaj koji ne pita ostane budala cijeli život.
***E, to sam ja... Nisam na vrijeme pitala pomoć, i sad ko da mi nema pomoći... Samo propadam sve više***

21.03.2008.

U zadnje dane sam u totalnoj komi, a to nitko ne kuži...

Eh, upravo tako... U komi sam totalno... Danas idem kod frizerke, ali mi se uopće neeeeeee daaaaaaaa... I još oko 14 sati... Pa sjebala mi je s time cijeli dan... Aj dobro... Kasnije bih trebala s Ninom ići oko 15 sati do Kaveza, kod njenog liebena... Ali mi se ni to neeeeee daaaaa... Najrađe bih išla do grada... Jučer sam isto bila... Kupila neke trapke, ful su strava... I vidjela u DM-u farbu za kosu, nekako vinsko rozu, ali svjetliju... Ma ugl, super je boja. I stara je rekla da mogu kupiti pa da bi mi stavila... Meni odgovara... Prvo sam htjela staviti crvene, pa ipak ne... Htjela sam onda ljubičaste, ali i to je ipak otpalo... I sad sam slučajno našla tu rozu, i nju ću stavit. I jebe mi se... U zadnje dane sam ful tužna i živčana... Jedna jedina riječ me može raspaliti, a to se i događa... Nažalost sve češće i zbog toga se bojim da ću izgubiti svoje frendice... Previše živčanim i histeriziram u njihovom društvu, a i doma... Zbog toga se i stara malo češće ljuti na mene... Pokušala sam s njom razgovarati. Rekla sam joj da se režem i da pušim, ona meni da se divi što je ostalo samo na tome s obzirom da sam ja u depri već 3 godine, ali to tek sad, zadnjih 4-5 mjeseci pokazujem onako intenzivnije. A jbg, samo probleme imam.. Ovaj raspust mi je došao ko bog... Ajmee, luda sam više... Šmrc...

15.03.2008.

Pritisak u glavi... Falio mi blog... Al jbg, nisam imala vremena pisati...

U kratkim crtama...
- imala natjecanje iz debate
- našla neku vrstu srodne duše xD
- prekinula s Benjaminom, opet ali zauvijek
- idem na Tuborg Green Party
- stavljat ću crvene pramenove

Eh, 'vako... Imala sam jučer i danas natjecanje iz debate, a prije toga smo se mjesec dana vrlo intenzivno pripremali pa nisam stigla pisati... Ugl., na školskom natjecanju smo petnaeste od 29 ekipa (JEEEEE) xD, iz moje škole su išle dvije ekipe. Ja, Nina i Josipa jedna ekipa, Marija, Tina i Paola druga ekipa. Ova druga ekipa ide na državno, ja mislim, bile su na 6. mjestu, bravo za njih xD
Upoznala sam jednog dečka koji je imao iste probleme kao što ja sad imam... Jučer smo puno pričali i rekao mi je da, dok sam mu odgovarala na pitanja koja je on odgovarao, kao da sluša sam sebe... Dakle, još jedan dokaz da bih trebala psihijatru, ali moja stara to opet ne ferma ni 2 posto... Dakle, pisat će vam dalje sve depresivnija i crnja osoba... A'mo dalje... Aha, prekinula sam s Benjaminom, jer mu je uvijek bila neka tamo igrica bitnija od mene, a i upucavao se Nini i Ani tako da (samo da se razjasni, njih ne krivim, ali tog kretena da)... Još mi je i nešto prijetio, pa me tretirao kao psa... Sad, moram priznati, uopće mi ne fali i super mi je bez njega, ne moram se ni u čemu ustručavati i živim puno lakše bez njega... Tuborg Green Party... Večeras... Odo ja s Ninom i njenim liebenom... Malo van, i jebe mi se... Nemam tu puno komat, samo da sam happy. heh... I zadnje, ali meni najsladje... Napokon sam nagovorila staru da mi dopusti crvene pramenove... I to one baš crvene, ne bordo ili neki tamo kurac... Ajmeee, kako sam happy!! Uhhh, odo ja dalje skakat od hapines a vi mi budite zli... Pa-pa, Love Ya DjewOOjka SmRRti...

09.03.2008.

Ma u ku*ac i naslovi... :S

Danas me stara digla u 7 ujutro da idemo u Zagreb... Joj, i to me tako naglo digla da sam krepana i već sad ću na spavanje... Tata mi sutra u 8 ujutro ima zakazanu operaciju... Ja se iskreno nadam da će sve biti ok... Liječnici su počeli još nešto i nabrajati... Kao neke šanse... Ne znam ni ja... Ugl, da to može biti oteknuće koje izgleda kao tumor ili da to može biti tamo nešto, zaboravila sam kako se zove... Ali da je najvjerojatnije tumor... Sutra će još poslati neke nalaze na pregled ili ke već i tek će nam za 5-15 dana moći reći što je točno i kako... Ma samo seru i zbunjuju nas... Grrr... Tata se žali brižan da ga boli glava i da mu je loše... Za sutrašnju operaciju se mora skroz očistiti... Znači, mora imati probavu (a još nije) i ujutro će ga još okupati nekom tekućinom za dezinficiranje... Kažu da će operacija trajati najmanje 4-5 sati, ako sve bude u redu, a ako se zakomplicira, mogla bi potrajati i 8 sati! Ja se zbilja iskreno nadam i molim da će sve biti u redu... ***TATA MI VJERUJEMO U TEBE, UZ TEBE SMO I VOLIMO TE!!! DRŽI NAM SE SUTRA I VIDIMO SE NA KRAJU TJEDNA***

08.03.2008.

Nowi dizajn...

Kako widite, imam nowi dizajn... Opet xD
Meni je full strawa, opisuje mene, u potpunosti... Wećina stwari koje se nalaze na owom blogu nikad neću reći, a neke nikad WIŠE neću spominjati... Ostat će zapisane na owoj stranici i saznat će se samo ako osobe budu woljne i željne pronaći ih i saznati... A ni tad neće moći biti sigurni jesu li to moje zabilješke xD

Da čujem u komentarima, ke mislite o mom nowom dizajnu? :)

Kiss, be evil...

06.03.2008.

Danas mi je nekako... Čudan dan... Izmješan,,,

Oke... Jedva sam se digla... Sinoć popila tabletu za spavanje pa me stara jedva digla, a i kad sam se digla, bila sam ko pijana... Uh, da me bar pustila da još spavam... No ok... Danas prvi sat trebali imati glazbeni, još i da joj pjevam... Oćuuuu... Moš misliti kako ću joj pjevati... Nek ona meni pjeva... Ona zna pjevati, ne ja... Al dobro... Nije bilo profe, pa me nije oko toga niti briga... I da, nije je bilo 18 minuta i svi odmah ono, nema nikog, ajmo ča... I došla pedagogica, rekla da će nam ona biti na zamjeni, i dok je otišla po ključ i imenik, svi zgeljali ča... Tako da ih je više od pola upisano...  Ugl. dan kao i svaki drugi, otkad sam ono saznala... Ko pokisla kokoš... Samo tugujem i najrađe bih plakala, a ne smijem... Jer će onda doći svi oko mene, koji mi je kurac i šta glumim... Pa bi završila kod pedagogice, i vjerojatno opet morala o tome pričati, a to mi se ne da s nikime osim sa pojedinim osobama koje mi život znače... Došla ja doma, pojela, onda gibala na informatiku... Pa bila još malo sa Anom i Deo i Ninom... Došla doma, pa došli gosti... A za divno čudo, došla i moja seka i povela moju najdražu nećakinju!!!! Joj to je bilo meni predivno iznenađenje... Nisam je jako dugo vidjela i sad me je baš ugodno iznenadila... Primjetila sam, ne ide baš muškima... Samo meni, seki mojoj (naravno xD), mojoj mami i sekinoj frendici... Muških je bilo koooo u pričiiiii... Već sam ih htjela potjerati... Prvo neki Sile, pa neki Elvis, pa došo stric, pa došo taj neki uz intervenciju policije, pa došo još neki, zaboravila kako se zove, pa došo Frane... Cijela rulja, bog te... I bili glasni, i ja otišla u svoju sobu da pričam malo sa dragim da se ne osjeća totalno zapostavljeno... I dođe meni malena i trči k meni... I jbg, gledala malo lampice i opet me odvukla u kuhinju k njima... I tako non stop... Hehe
Uspjela sam je malo i slikati... Jednu sliku, ali vrijednu :)))
Ista, a opet puno slađa :))
Ma ona je moj ponos... Volim ja nju jako puno... Et njena slikica... A i moja... Pa kako oćete... Hahaha

Love ya all, tnx za posjete i komentare kojih je svaki dan sve više :))

Kiss




04.03.2008.

Jučer sam saznala groznu vijest... I već me glava od svega boli... Neispavana sam, 0/24 5 dana u tjednu non stop živčana... Jednostavno više nemam snage...

Sve je počelo početkom prošlog tjedna... Odjednom sam se strmoglavila... Odnosno pala... I to nije bilo onako kako neki padaju, niže pa niže pa još niže... To je bilo odjednom... Paf! Preko noći... Uopće mi se ne da u školi s nikime razogovarati... Niti pod satom niti na odmoru... Najrađe bih bila sama, šutila, da me nitko ne gnjavi i da me nitko ne zivka, da me svi puste na miru da se barem donekle odmorim od svega... Sad sam već stvarno opterećena... 14.03. imamo natjecaje iz debate pa nam sad radi pritisak... Svaki dan do 15 sati u školi... Nekad i malo duže... Ugl, svaki dan, 2 sata... Pa moram učiti za to... Pa smo pisali fiziku, i sad moram rješiti vježbenicu, a ima toga JAKO PUNO, pa moram učiti geografiju, znam da će me pitati, samo ne znam kada, moram i povjest učiti jer će me i to pitati jer mi još fali ocjena, a sad smo pisali i ispit, moram i kemiju još naštrebati kako spada jer pišemo građu atoma... I još sada kada mi je ovo stara jučer rekla, da su mi starom našli tumor na mozgu... Danas sam bila kod njega, točnije, sad sam se vratila... Vidjela sam snimke glave... Tumor je promjera 2×3... Znači 6 cm... Zauzelo mu je skoro cijelu desnu polovicu glave, od oka prema vratu... Danas sam tek shvatila da je i njemu žao što je ovako kako je... I danas sam shvatila da ipak ima osjećaje... Danas sam prvi put u životu vidjela suze u njegovim očima... Tako mi je sada krivo... Ne snalazi se jadan ni u vremenu ni u prostoru... Danas je moju staru pitao kada je bila sama s njim, da ako sam ja u vrtiću ili doma... Eto koliko se pomakao u prošlost... A za sve sam ja kriva... Non stop sam željela da mu se to dogodi... A sada... Sada želim povući svo vrijeme i sve želje... Voljela bih da se dogodi čudo, da ga uspiju izlječiti... Sada plačem ko kišna godina, najrađe bih sad zapalila... A ne mogu... Ovo je sve previše za mene... PREVIŠE!!! Ja ovako jednostavno više ne mogu... Prevelik pritisak za mene, preveliko opterećenje, stres, previše obveza... Ja ću sad, nažalost, pokupiti loše ocjene jer ja NE STIGNEM učiti, a ne zato što možda ne želim... Ja odem u školu, odmah nakon toga imam debatu, pa doma, pa još pritisak i stres... I tek navečer ja se oslobodim... Stari će mi MOŽDA  ići u Zagreb na tu operaciju jer da oni kao imaju bolje aparate... Ali prvo će čuti mišljenje tog lječnika... Jer možda liječnik kao ne bude spreman preuzeti tu odgovornost jer su rekli da mu nema spasa nego da će mu samo pokušati olakšati život još ovih par mjeseci... Sada mogu do sutra pisati koliko mi je žao, znam da neće pomoći... Ali jbg... Nemam više snage ni za post napisati... Idem ja polako... Laku noć...

01.03.2008.

Danas sam se super provela... Moramo to ponoviti... Ali još duže... :))))

Danas sam cijeli dan fino bila izvan kuće... Preporodila se... Oko 11 sam išla kod Ane moje, pa smo čekale do 14, pa opet išle do mene da ja napunim mobitel, i da mi stara da pare, pa smo išle u grad... Mislim, išle smo Ana, ja, Nina i Toni. Doduše, nismo se baš puno šetali... Ali bilo mi je super... Išli u kino... Zna se, ni Nina ni Toni nisu imali pojma što se radilo u filmu (pogađajte zašto), a meni i Ani se spavalo malo... No haj dobro, nema veze... I završio film, i krenuli mi van... A svi teturamo... Baš nam bilo fino... Hehehe
I došli mi na stanicu, ja imala cigare, i kaže meni Nina da joj dam jednu... I čula to neka baba i pita ako imamo jednu i za nju... I aj, ko je jebe, ja joj dam... Nije potegla ni tri dima, već mi je dala cigaru (mislim na Ninu) i ok... Još u gradu išli na kavu, zakasnili na jedan bus, pola sata čekali drugi... I sad napokon doma... A sad opet želim ići van... Bilo gdje, samo da odem iz ovog kokošinjca... :S

Et, samo malo da osvježim blog... See ya, love ya, kixx... Bye bye!

29.02.2008.

Samo slikice













































26.02.2008.

Bemu miša, uvijek nešto ne radi... Grrr

Sad se pokušala prijaviti na msn, i nešto ne radi, nije u funkciji... I sad opet čekati... A kad sam, npr. na msn-u onda mi ne radi blogger... Jao, pošizit... To je sve otkad su mi vratili komp sa popravka... Nisu više znali namjestiti bežični internet, niti su znali vratiti na hrvatski, niti su znali vratiti programe, niti ništa... Ko da sam dala komp frendici nekoj koja ima 3 iz informatike da mi ga popravlja... Cccc
Sad opet sve na žicu... A i nekako sam jučer i danas jako potištena... I mnogi su to primjetili... Dok je u školi mali odmor, sve je ok, ili veliki, tad je još bolje... A kad počne čas, ja ko da se zatvorim u svoj neki svijet i nit slušam o čemu se govori, nit pazim što se radi nit rješavam zadatke... Razmišljam ko malo luda, a pišem samo toliko da pišem i ne znam što pišem... A kad se trgnem iz razmišljanja, nemam pojma o čemu sam ja toliko razmišljala... I kad me pitaju šta mi je, ja samo kažem da mi nije ništa, iako svi dobro znamo da je nešto, a ja ni sama ne znam što... A ipak, časovi mi dođu ko da se odmorim od svega... Nitko me ne treba svakih 5 minuta, nitko me ne davi da mu nešto napravim, nitko mi ne soli pamet svakih 5 minuta... Imam svoj mir i tako sam provela jučerašnji i današnji dan... Još možda Beni i ja opet budemo zajedno, nadam se da oćemo... Jbg, ipak ga previše volim... I to će mi donijeti malo sreće... Et, ne znam ni što da pišem, a osjećam potrebu... Danas neku malu iz 5 razreda na odmoru maznuo auto... Mala se derala ko luda, kažu da nije osjećala noge uopće... Trebala sam biti umjesto nje na tom mjestu u tom trenu... A dobro, ipak ne... Samo bi me ozljedio, ne bih umrla... Ako nije ona... Hmmm... A dobro, nišš, idem ja čitati lektiru, ima 600 stranica, ja na 50-oj... Wish me luck :)

Pa-pa, čitamo se...

23.02.2008.

U zadnje vrijeme zbilja imam osjećaj da je sve protiv mene... Sve i svi... Ne znam...

E, da... U zadnje vrijeme kao da sam nekakva žrtva vremena, prostora i ljudi... Glupo ali istinito... A i kao da nemam slobodu... Jako često razmišljam o tome kako bi bilo da imam oba roditelja... Kako bi bilo da nisam jedinica... Kako bi bilo da živim drugačijim životom... Kako bi bilo da sam JA drugačija... Kako bi bilo kad bih imala barem malo više želja ispunjenih... Kako bi bilo da ne patim i da me srce ne boli kad se sjetim pojedinih osoba... Poželim da se ujutro probudim u svijetu sreće i ljubavi... Ali nemoguće je to... Sve želje su mi umrle... Ali samo dvije su ostale... Što prije otići iz ove lude kuće, pa makar i sama bila, samo da odem iz ovog pakla i ludila... Život mi je sad u 7. razredu totalno skrenuo nizbrdo... Ali totalno... Voljela bih da mogu promjeniti neke stvari... I sad kad ovo pišem, kroz glavu mi prolazi milijun stvari, tolika zbrka i panika... Jer me brine tko sve ima adresu mog bloga i tko sve ovo što ja pišem čita. Naravno, osim vas na blogger.ba... A druga želja da me makar puste da živim u crnilu kad ne mogu bolje imati... Jer sve želje koje sam par puta pokušala ostvariti, nisu uspjele... Mislila sam da sam sretna, a iznutra sam se raspadala... I sad me opet ljudi žele mjenjati... Pogotovo mama... Počela mi je kupovati raznu odjeću (kao fol da me iznenadi) a namjerno kupuje rozo i šminkersko samo da ne živim u crnilu... Al zna se... Ja to ne kanim i neću nositi, pa nek si uzme tu odjeću... I onda mi sere kako sam nezahvalna... Kako ona meni kupi... A ja tražim još... Pa ne bih tražila još da zna što želim... Mislim, zna ona što ja želim, ali mi to ne želi ispuniti... I sad sam rekla i njoj i sebi... Sve što kupi, bez ili sa mojim znanjem, a da se meni ne sviđa zbog bilo kojeg detalja, ja to neću nositi i neka za to ne živčani i ne iskaljuje se na meni, jer točno zna što želim, ali neće mi to priuštiti... Ako treba, nosit ću mjesec dana dva pari hlača i majica, pa znam si sama oprat robu, al sam lijena... Ako ne bude htjela kupiti nešto crno što mi se svidi, u redu, ne treba mi ništa kupovati... Možda sada jesam sebična... Ali neću da mi više itko ruši ono što me čini barem malo veselom osobom...

22.02.2008.

Jao, sad želim da je danas nedjelja da sutra idem u školu... Jer na vikend sam najebala... Stara će mi non stop visiti za vratom da učim...

Najebala sam... Stara je rekla da će mi visiti za vratom čitav dan dok učim... Pa ko će to pretrpit... To su dva dana mučenja!!! Ančice, lipo mi se zabavi s Deom, Ninom i Tonijem... Hehe
A seko... Sorry što danas nisam bila doma u vrijeme kad si me trebala, ja i Ana smo se gurkale po cesti koja će prije pod kamion... I da, ganjale smo đipove :)
I da, Ančice, ipak neću kupiti onu haljinu što smo vidjele... Stara mi rekla kupiti sljedeći tjedan, nadam se, traperice... Hehe
Nišš, idem sad, stara me ganja kako je kasno, da će me namjerno dignuti u 6 ujutro da učim... Oćeeee... A nišš, laku noć svima... Bye bye

20.02.2008.

Donijela sam neke odluke... Možda glupe, možda smiješne, možda nenormalne, nije me briga... Ionako je to moja stvar...

Eh, da... I ja sam nešto odlučila i toga se čvrsto držim... Već cijeli tjedan jedem samo jedan obrok na dan, i to jedva... Uopće više nisam gladna, ne znam kako i zašto, al nisam... A i ono što pojedem, to me stara sili, jer mi ne vjeruje da nisam gladna... I počela sam se samoranjavati... Opet... Al ne kao prije, sad svaki put kad nešto krivo napravim il kad se loše osjećam, grizem zanoktice... Doduše, nije strašno ovako kad se čita, ali boli više nego išta... Barem mene... No nema veze... Bol mi ionako treba... I onda još pospem soli po tome kad sam doma... Tako dobar osjećaj... Jest ću samo kad baš moram, i to ne puno... Jer mi je već dosta svega... Ne znam zašto, al imam osjećaj i potrebu da mi je to najbolje... Sama sebe tako mučit, i ja happy... Jesam, luda sam, znam, al nitko mi ne vjeruje, stara me neće dat na psihijatriju, moram se nekako iskaljivati... A ovako mi je fino... Tugu pretvorim u bol i to je meni super... Et, samo kratak post, ne da mi se opet pisat cijeli roman... :p Zima mi pa gibam u sobu... Bye!

16.02.2008.

Oke... Nisam pisala 2-3 dana... Mislila sam da sam ok... Ali nisam...

Mislila sam da su mi mamine riječi pomogle, da su me utješile... Nisam niti pomislila da će mi Beni toliko faliti... Bilo mi je lakše neko vrijeme kada mi je mama rekla da osobe koje ostave partnera pred Valentinovo, to su zle osobe... To me je ova 3 dana držalo... Ali je popustilo... Kad god sam s prijateljima u društvu ili da s njima razgovaram... Ja sam okej... Ali čim se odvojim od njih, povučem se u sobu, nabijem slušalice u uši i slušam muziku... A svaka pjesma me na nešto podsjeti... Nažalost tužno... I onda počnem razmišljati o svemu... I na kraju završi na Beniju... Sad mi toliko fali... Nikad u životu nisam plakala niti zbog jednog dečka... Nikada nisam zbog dečka ovoliko patila... Nikad me nije ovoliko boljelo koliko me sada boli... Stvarno sam vjerovala da me voli... Ali ispalo je da ne... I to me najviše povrjedilo... Što me je 6. mjeseci samo lagao i zavaravao... A ja kao ja, naivna i glupa, vjerovala sam mu... I sad mi je srce opet slomljeno u komadiće... I sad opet patim... I nek me nitko od osoba koje me poznaju ne pokušavaju oraspoložiti ili me opet tjerati da se mjenjam jer neću... Sad više nemam za koga... Nek me vole ovakvu... Jer neće dobiti veseliju mene... Već mene u još crnijem izdanju... Ako me ikada budu vidjeli u drugoj boji, to će biti samo zato što mi je crnilo na pranju... Samo da se zna... Razred je dobio novu tugu tako da... Od pirsa sam bila odustala zbog njega... Sad ga možda ipak odlučim staviti... Ali na nos... Ili obrvu... Ne znam još... Što se tiče crne šminke... Vjerojatno ću je opet početi nositi... Što se tiče crne odjeće... Polako sam se je odricala zbog njega, sad više neću... Što se tiče mog ponašanja... Bila sam malo normalnija, tj. trudila sam se biti normalnija, zbog njega... Sad više neću... Nek kažu da sam luda... Znam ja da jesam... Al kad moja stara misli da je to samo faza u pubertetu pa me neće poslat kod psihijatra... Al dobro, nek joj bude... Ja sam ovako happy... I to mi je dovoljno... Imam seku Andreu, imam Nenu i imam Anu... I ne treba mi nitko više... Mnogi su izigrali moje povjerenje... Sad se mogu lijepo jebat u svojim lažima... Andrea, Nena i Ana su mi dosta, njima vjerujem i nadam se da ćemo dugo ostati dobre frendice... Što se tiče ostalih... Mogu se družiti sa mnom ili ne moraju... Živo mi se jebe...

Eto, toliko od mene... Jednostavno mi je loše po duši pa da se ispovjedim... Ljubim Nenu, Andreu i Anu... PoZzZ

13.02.2008.

Ubijte me, molim vas... Bilo tko... Ne želim više živjeti... Povrjeđena sam... Više nego ikada...

Molim vas, preklinjem vas... Nek me netko ubije... Danas me je Beni jako povrjedio... Već i pretpostavljate... Da, ostavio me... I to ovim riječima

"Prekidamo!! Zato jer sam bezosjećajan i nikad te nisam volio IZVINI mislio sam da te volim al ne, OPROSTI, al mozda u buducnosti opet budemo zajedno" - za to znam da nikad više neće biti... to je rekao samo da meni kao bude lakše...

"Nisam mogao dalje da ti lažem da te volim, nadam se da ćeš naći ko će te voljeti i dati ti sve što ja nisam..."

Ne mogu vjerovati... Ovo je za mene previše... Stvarno je... Zašto me uvijek povrjede osobe koje volim... Za koje bih život dala... Sad je razred dobio još jednu crnu tugu... Mene... I nek me nitko ne pokušava oraspoložiti jer nikome neće uspjeti... Ne želim više živjeti... NE ŽELIM!!! Zašto uvijek ja... Zašto... Uvijek se zaljubim i volim do kraja i završim ovako... I još pred valentinovo... On me učinio najsretnijom osobom na svijetu... Sad to neću opet biti... Bar ne ubrzo... Ne mogu prestati plakati... Jednostavno mi previše fali... Previše ga volim... Previše mi znači... Da bar netko dođe i zakolje me dok spavam... Ne želim se više nikada probuditi... NIKADA VIŠE!!!!!

11.02.2008.

Danas u još većoj komi... ŠMRC....

Jaooo, ni danas mi se nikako nije javio... Sad sam u još većoj komi... On je jedino što meni treba... On je meni kao zrak... Ko jedan od uvjeta za život... A taj uvjet trenutno nemam... I gubim snagu... Danas sam išla u školu... Fala ti Bože više!!! Malo mi je pomoglo... Pa nisam puno mislila na njega i bilo mi je lakše... A čim sam se odvojila od Nene i Ane i Dee... Odmah mi je pao mrak na oči... Kako ću sad... Što ću sad... Sad će opet zauzeti moju pamet... I opet ću pošašavit... Opet ću past u komu... I samo misliti na njega... Jer kod mene ide... Čim dođem doma, muzika se upali... Odmah, istog trena... Jer sam postala ovisna o muzici... A svaka pjesma me podsjeti na njega... Makar jedna riječ... I ja se sjetim njega... I onda se zatvorim u svoj svijet... Zagledam u jednu točku... Gledam u jedno mjesto... I razmišljam, razmišljam, razmišljam... O njemu, o sebi, o životu... O svemuuuuu... Grozno mi je... Toliko mi fali da bih sada najrađe lagala staroj da sam se užasno porezala, da moram na hitnu, samo da dođe s posla, samo da ne budem sama... JER SLUŠAM MUZIKU I MISLIM NA NJEGA!!! Ajde što ja mislim na njega, al mi fali i teško mi je... :((((((((

U totalnoj komi sam... Najrađe bih sad plakala... Drugo ionako ne znam...

Benjamine, volim te!!!!

10.02.2008.

Fali mi Beni... :((((

Ili je dobio kaznu pa ne može na msn, ili mu se komp pokvario ili ga je netko jaaaako naljutio... Fali mi puno, nema ga zadnjih par dana... A i kad je tu, razgovor je jedna riječ... Štogod pitam, odgovara jednom rječju... A mene strah da ga nisam možda ja naljutila pa kaže kao da nisam ja... :((((

Sve u svemu, jako mi fali, a nema ga... I žao mi je što je tako bezvoljan... Šmrc...

Pusa svima, njemu najveća... :/

Love ya all, zvalj!!!

05.02.2008.

Test inteligencije

Da biste otkrili koliko ste inteligentni, riješite ovaj test, zbrojite svoje pogrešne odgovore i pogledajte svoju inteligenciju.
1. Ako legneš u 8 sati i naviješ sat da ti zvoni u 9 sati, koliko ćeš spavati?
2. Da li u SAD postoji 25. prosinca?
3. Ako imaš u kutiji samo jednu šibicu i ulaziš u mračnu sobu gdje se nalaze: petrolejka, plinska svjetiljka i peć na drva što ćeš prvo zapaliti?
4. Neki mjeseci imaju 30, a neki 31 dan, koliko mjeseci u godini ima 28 dana?
5. Što piše na kovanici od tri kune?
6. Liječnik ti da tri tablete da piješ jednu svakih pola sata. Koliko ćeš dugo piti tablete?
7. Sanjaš da si u tamnom tunelu, s jedne strane dolazi vlak, a sa druge zmaj. Što ćeš učiniti?
8. Što je bilo prije 1945. godine?
9. Da li je moguće čovjeka sjeverno od New Yorka pokopati zapadno od Missipija?
10. Da li je moguće u SAD-u vjenčati se sa sestrom svoje udovice?
11. Ako baciš crveni kamen u Crno more, što će se dogoditi?
12. Ti si mi sin, a ja ti nisam mama, što sam ti ja?
13. Ako se čovjeku odsječe desna ruka, koliko mu prstiju ostane?
14. Avion se srušio na kanadsko-američkoj granici. Gdje će se pokopati ranjenici?
15. Koliko rođendana ima majka troje djece?
16. Jabuka ima tri grane, svaka grana ima tri grančice, svaka grančica ima tri ploda, svaki plod ima tri koštice.
Koliko krušaka ima na stablu?
17. Koliko puta u toku 24 sata (jednog dana) minutna kazaljka pređe iznad satne kazaljke?
18. Ako danas u podne pada kiša, može li se za 36 sati očekivati sunce?

19. Pijetao snese jaje na slovensko-hrvatskoj granici. Čije je jaje?
20. Koliko je 10 i 30?
ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

Odgovori
1. 1 sat
2. Da.
3. Šibicu.
4. Svi.
5. Nema kovanice od tri kune.
6. Sat i pol.
7. Probuditi se.
8. 1944. godina.
9. Ne.
10. Ne jer si već mrtav, budući da ti je žena udovica.
11. Potopit će se.
12. Tata.
13. 15 prstiju.
14. Nigdje, jer ranjenici nisu mrtvi.
15. 1 rođendan.
16. Ni jedna, jer na jabuci ne rastu kruške.
17. 22 puta.
18. Ne jer će biti ponoć.
19. Pijetao ne nosi jaja.
20. Pola jedanaest.
ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ

ˇ
Greške
0 = super inteligentan
1 - 2 = inteligentan
3 - 4 = prilično inteligentan
5 - 7 = normalan
8 - 10 = glup
11 - 14 = umno bolestan
15 - 17 = 100% idiot
18 - 20 = opasan za okolinu

04.02.2008.

Stari me se neš ko odreko... Aj, fala kurcu više... Napokon malo mira...

Da, hwala ti Bože na uslišenim molitwama... Napokon ga se rješila... Jeeeeee... Sad napokon imam swoj mir... Uh, kako je fino... Napokon bez stresa... Milinaaaaa... Dođe on meni i neš kao daje alimentaciju i počne nešto srat kako ja nemam poštowanja prema njemu, kako sam ja njegowa kćer i kako je on moj otac i kako ja njega moram poštowati i te spike i sranja.... Ma jebeeee seeee meni za njega... Dabog da crko jednom zauwijek... Samo nam ugled ruši... Jebe se s maloljetnicama, a djed im može biti, pije ko konj, nikako prestat, puši ko lud, i sad on misli, on se mene odreko pa je to meni kao nekakwa kazna... Ma kakwa kazna, owo je sreća... Bog je danas pokazao da me bar malo woli... Napokon sreća... Jaoooo, presretna sam, plačem od sreće... Je, sad ćete reći da sam luda... Ma jebe se meni šta ćete wi meni reći... Nek sam luda... Sad bar žiwim na miru...

03.02.2008.

Swi se wesele mojoj nesreći... Sad kad bih pitala swakog zasebno, dal mu je stalo do mene i dal me woli, wećina bi rekla "DA" i swi bi lagali...

Tužna, usamljena, newoljena, nesretna, sjebana, odbačena, neshwaćena, powrjeđena, iznewjerena, razočarana, nepodržana... Da, da, to swe opisuje mene... Da, ja to jesam... Od swakog zasebno... Swi su mi to učinili... Swi su me rastužili... I unesrećili, i sjebali, i razočarali, i powrjedili... I swe gore nawedeno... Swe to zahwaljujući njima... Pogotowo jednoj osobi... Zbog koje ja ispaštam... Brnaim tu osobu... I onda ja najebem... Onda sam ja kriwa... Zašto? Jer je nezahwalna... Hwala toj osobi... I onima zbog kojih se owako osjećam... HWALA!!!!

31.01.2008.

Neće mene Bog za ruku i prema sreći... Meni je poklonio bol i patnju... I neće da se pokaje...

Pokušawam naučiti žiwjeti lakše s boli koju osjećam... I patnjom... Te mi je "uwjete žiwota" zadala jedna od najdražih osoba... A 3 su... I namjerno neću reći koja... A znam da će se swe tri okriwiti kad owo pročitaju... Al' jbg... Samo je jedna kriwa... Ja neću reći koja... Jer wiše niti OWDJE nemam malo mira i priwatnosti. Otworila sam owdje blog da bih pobjegla od drugih, da bih ih izbjegla, da mi owo bude dnewnik kojem bih mogla izjadati tajne... Ali ne mogu... Znaju neki ljudi swe... Pa wiše nema smisla mjenjati adresu... Prewiše znaju...Ali bol me izjeda... K'o da ću se raspasti... Patnja mi muči srce... Ja sam owisnica... Owisna sam o ljubawi... O LJUBAWI KOJU MI NITKO NE PRUŽA!!!!! Da, istina je... Owisna sam o ljubawi koju nemam... Ne dobiwam u potrebnoj dozi... I hajde, ne bih ništa rekla da to osobe ne znaju... Ali to osobe znaju... No ne daju... Najwiše me to boli... Jer se opet osjećam... Kao da se udaljawam od Benija... Kao da se on ljuti na mene, ili da sam ga powrjedila... I weć par dana razbijam glawu u čemu sam mogla pogrješiti, ako jesam... A ne znam u čemu sam pogrješila... Tražim i ne widim... Ne nalazim... Jednostawno ne mogu, iako želim... Opet ga nema weć par dana... A mene boli jer imam tu jebenu gripu, i kad pozowe na msn, ja ne mogu jer mene sjebe temperatura 39. I onda se prisilim dignuti da idem na msn, i dođem, njega nema... I onda poželim da zaspim i ujutro se wiše ne probudim... Znam, nisam normalna... Očekujem nešto što ne mogu imati... A to je brdo ljubawi... Da, jbg... Ja sam takwa osoba.... Pokušala sam kao darkerica... Bila sam neko wrijeme od čelika... Ali brzo je to palo... Jer ja to nisam mogla izdržati... Jer sam bila slaba... I uwijek me netko slomi... Ja se dižem, i ne dam se da me tako lako ruše... Ali uwijek nađu moju bolnu točku... Moju ranu koju opet otwore... Koja opet zaboli, čak još i wiše... I kojoj nema lijeka... Jer ja od ljubawi žiwim... A nemam ju... Žalosno, ali istinito... I nastawi li tako (A VIDIM DA HOĆE, JER NITKO NE JEBE MOJE OSJEĆAJE), ja ću ubrzo umrijeti... Od nedostatke ljubawi, nježnosti i razumjewanja...

30.01.2008.

Ja nemrem da vjerujem... Ja već cijeli tjedan nisam jela ništa konkretno... :S

Ljudi moji, meni je ova gripa počela u nedjelju... I ja od nedjelje nisam jela ništa konkretno... Samo bombone tamanim... Swe mi se gadi od hrane... Meso, riba, riža, krumpir, čokolada, woće... Swe žiwo mi se gadi! A osim swega, nisam niti gladna... To je jedna dobra stwar u owoj gripi :)
Al zato non stop pijem... Počinjem se osjećat ko meduza... 95% vode u tijelu :S Heh

Al dobro je i owo, ja fino skinula 3 kile otkad sam bubana xD
Morat ću ponowiti proces... xD

Al' et', nisam ja te sreće... Mene ozbiljno nešto uhwati swake četwrte godine... :)

See ya, kixx!

28.01.2008.

Jao, bubana sam, cijeli dan samo spavam... I kad fino zaspim, netko me probudi... Prvo mama, pa Dea, pa pedagogica...

Ja bubana... Imam temperaturu... Stara mi dala lekadol, ja popila, i dobro, padne temperatura, i nakon 20 minuta se opet poveća... Pa mi dala neku šumeću tabletu ili šta, pa kao snizit će, temperatura samo još viša... Glava samo što mi ne pukne... Vruće mi za poludit, a ako se otkrijem, onda mi  zima... MA KOMA!!!!! Bila ja sretna, reko "malo se prehladila, proći će to", a to samo još goreeeee... :S

27.01.2008.

Osjećajni i iskreni ljudi, najčesšće su nesretni...

Eh... To sam sad baš pročitala u nekoj knjizi... Žiwa istina... Osjećajne i iskrene osobe su najčešće nesretne i jaaako tužne... Ja sam osjećajna i iskrena osoba, pa sam nesretna i tužna... Moja seka je osjećajna i iskrena osoba, i ona je nesretna i tužna... I Marina je osjećajna i iskrena osoba, i ona je nesretna i tužna... I još par osoba sa msn-a tako, ali neću ih spominjati... Jako često poželim da se mogu promjeniti... Da mogu postati jača i manje osjećajna... Da se već jednom opametim i da shvatim što ja to moram još mjenjati da bih ja bila sretna... Što sam ja to promjenila da sam postala ovako čudna i nesretna... Gdje sam pogrješila... Često se pitam "Pa zašto ja?" Od svih onih reklama na TV-u, od svih reklama na radijima, od svih tekstova i serija koje sam gledala... Swi koji su patili i koji su imali nesreće... Swih njih mi je žao... I uwijek sam molila Boga da to ne dožiwim... A on mi to da... I to još dvostruko... Pokušam si izgraditi neko jebeno samopouzdanje... I uspijem... I onda mi netko dođe... Izvrjeđa me ko zadnje smeće... I sruši u sekundi ono što ja pokušawam izgraditi mjesecima... Stwarno mi je weć swega dosta... Poželim se wratiti 14 godina unazad... Početi žiwot totalno ispočetka... Ali totalno!! Poželim da sam netko drugi... Zawidim mnogim osobama na mnogočemu (iako je to grijeh)... Al' ne mogu si pomoći... Stwarno se osjećam k'o neki jebeni uljez... K'o da me nitko ne woli... K'o da swi jedwa čekaju da crknem, da me se rješe, da wiše ne čuju nijedno jedino slowo od mene... Da me wiše nikad ne wide... Da wiše nikad ne pomisle na loše stwari kad me wide... I taj me osjećaj proganja iz dana u dan... I swakim danom je swe gori i gori... I swaku noć me zbog toga proganjaju noćne more... Jednom sam samo mami ispričala noćnu moru... I na to mi je rekla "Gore nego bilo koji horor film" Onda možete misliti kako mi je... I zbog te njene izjawe nikad joj wiše nisam ispričala nijedan jedini san... Čak ni lijepi...Weć 13 dana sanjam najgore noćne more... I mučim se... I taman kad se malo razweselim, netko me ukomira... Jel to zbog puberteta, jel to jer sam postala toliko luda, jel to zbog iskorištawanje... Ili nasilja... Ne znam... Samo znam da će me jedan dan odwesti kod psihijatra i zatworiti u ludnicu... Swaki dan mi je swe gori... I swaki dan swe wiše patim... Muziku slušam non stop kad mogu... Dosadile su mi pjesme sa brzim ritmom... A one sa sporijim me uwijek nekako rastuže... Uz njih neswjesno počnem razmišljati što sam ja swe prošla... Kako se ljudi odnose prema meni... Što od mene rade... Kako ja mogu biti woljena od bilo koga kad sam owakwa... Mislim... Ispowjedam se blogu! Pa stwarno... I često poželim reći ljudima oko sebe mnogo toga... Ne loše o njima... Weć im se powjeriti... Ali swi su me iznewjerili... Swi su me izdali i powrjedili... Osim tri osobe... Moje ljubljene seke, Marine i Benija... Te tri osobe jedine wolim wiše od ičega i za te tri osobe ja bi žiwot dala... Znam da me oni uwijek razumiju i da bi mi uwijek pomogli... I zato ih tako puno wolim... Swaki od njih ima jednu trećinu mog srca... A ako me netko od njih powrjedi... Slomit će mi tu jednu trećinu koju ima... Al' jbg... Ono što sam dala, wiše ne primam natrag... I sad plačem dok pišem owaj post, i slušam muziku... Pokušawam sada reći swe što osjećam... I izgleda da ću opet pisati blog swaki dan... Ako ne i wiše puta dnewno... Jer jednostawno... Ja sam swakim danom swe lošije i lošije... Swe me nešto slama... I kad dođem do dna... Propast ću ispod granice... Ne da mi se wiše otezati jer što wiše pišem, to wiše plačem, a mama mi doma... Pa ako uleti onda će htjeti razgowarati... A to znači 3 sata predawanja... A to mi se ne da slušati...

Eto, pozzz za swe...

Pusa za Marinu, dvije za moju seku i bezbroj za Benija... :(


Stariji postovi



i love spongebob
square pants?

MOJI LINKOVI






×Ja nisam andjeo fini, samo te iskorishtawam, izwini. Mene su stworili djawoli i krwawe kishe. Za mene je ljubaw samo rijech i nishta wishe.


×Nema poruke, nema poziwa, a moja dusha tebe doziwa. Strashno me ubija owa samocha, oko dushe bol i hladnocha. Zatwaram ochi, mislim na tebe, da si barem owdje kraj mene! (za jednog dechka kojeg jako wolim)


×Mi nemamo wremena za tugu, mi imamo jedna drugu! I kad se nebo srushi, chuwaj me u dushi. A kad te srce zaboli, sjeti se frendice koja te woli! (za moju Ninchi xD)


×Ti si malo mache shto po srcu grebe. Wolim taj ozhiljak, jer je to od tebe. Uz taj ozhiljak jedno ime pishe. To je twoje ime i ja ga wolim najwishe!


×Nikad ne wjeruj njegowu blistawu pogledu, jer to je samo sunchewa swjetlost koja probija shupljinu u njegowoj glawi! (hahahaha)











• Moji Najdraži:

Iskra - Fagulha
Sve obicno...
Administratorov blog
tattoo piercing
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
moje slike
Backgrounds and some other stuff...
To sam ja... :)
više...


• Ti si broj...:

22333

---