<body>


Postovi...


07.11.2007.

Počinje Mi Se Svidjati Ovaj Tempo Života

Da... Dobro ste pročitali... Počinje mi se svidjati ovaj tempo života... Ali nije baš uobičajan... Nekako... Dobro se osjećam... Skuzila sam fiziku, danas smo pisali test... WEEEE!! Mislim da sam ga dobro napisala i očekujem barem trojku... Hehehehe

Ah... da... Pisali smo neki dan i vjeronauk. Ma profa luda... Da nam pitanja dva dana prije i kaže: ''Naučite pitanja i odgovore, to će biti u ispitu.'' Haha, ništa lakše... Pa... nisam baš neka štreberica, ali, kao i uvijek, dobila sam 5... WEEEE!!!

Hmmmm... Dalje... Imala biologiju 1... Uhvatila me neka stroga baba koja je bila na zamjeni pa pitala pitanja koja nismo učili.... Ma dobro, je*eš to... Ja ispravila, dobila dvije četvorke. Pa nek se misle... Ja lijepo na miru do 12. mjeseca... Hahaha

Hmmmm... Što je još bilo... Ah, da... Imali mi danas tjelesni i kaže nama profesor ''Trčite 9 minuta s pauzama od minute odmora'' Ja kad sam čula da toliko moramo trčati, mrak mi je pao na oči... Joj... Ubila sam se, ne doslovno :P

Trčimo mi prvih 2 minute... I dobro... Dodje pauza... Malo hodamo... i tako... I profesor nam postavi grede... I trčimo mi dvije minute... S preskakivanjem greda... Jooooooj... I opet pauza, i opet 2 minute... Ma crkla sam... Pluća GOREEEEEE!! Grlo GORIIIII!! Noge ko od gume!!! Jooooj, mogla sam profesora ubiti bez pardona. I onda me još tjera da igram košarku... Pa mislim stvarno.... Cccccc...

Uglavnom... Danas mi je bio dobar dan... Ma kakav dobar... Odličan!!! WEEEE!!!

Eto, malo od mene da osvježim blog i da vam se malo javim...

Ljubim Marinu, Ana Mariju, Kero, sekky, Didi i sve ostale bloggere..

PoZzZZzz

06.11.2007.

''Matea, bit ce nesto od tebe''

heh... Bit će.... NEŠTO!!!!.... ali što???.... Znate li zašto to kažu???... E pa to vam je ovako.... Matea napravila kekse..... I svi se uživili ''Ajme, bit će od nje nešto''..... Samo zato jer sam napravila je*ene kekse.... Pa ako ćemo tako, od svih nas će biti nešto, čak i od najbjednijih i najsiromašnijih.... Uglavnom..... Ono što hoću reći je, meni nitko ne može suditi da će od mene nešto biti zbog KEKSA!!.... Pa mislim stvarno..... Ili, još bolje.... Ja stavila robu sušiti, a susjedi meni ''Vrijedna mala, bit će od tebe nešto''... Ma svima bih im vrat zavrnula... Zar ja vrijedim jaaaako puno kako oni kažu, zbog jednog keksa?????? Zbog robe????? Zbog vrta????? Ja ne kužim..... Pa mislim, ako ćemo tako gledati, onda mogu slobodno reći da NITKO, ALI BAŠ NITKO ovdje nije vrijedniji od mene... Ali znam da se ne gleda po keksima i robi, pa znam da smo svi tu negdje što se tiče vrijednosti.....

Eto, samo ukratko da osvježim blog i da dokažem kako neki ljudi NISU NORMALNI, čak sam i ja normalnija od njih

06.11.2007.

SMRT JUGOVIĆU!!

Kao što naslov kaže, SMRT JUGOVIĆU!!!

Eh, 'vako... Vi tog dečka ne znate... Mislim... Ide sa mnom u razred pa ga kao osobu ne znate. Jugović mu je prezime pa ga svi tako zovu... Uglavnom... Imam dosta problema s njim... I ne samo ja, nego mnogi dečki i cure u razredu... Jer je tip dosta problematičan... Jučer, prije zadnjeg sata nastave, povukao je jednog dečka s ledja, koji takodjer ide s nama u razred. I taj dečko je pao, kako kaže, na ledja i udario glavom jako u pod. Bilo mu je mučno i boljela ga glava, pa se profa zabrinula da je dobio potres mozga, i pustila ga je da ide sa sata...

Ja sam s njim u 6. razredu morala sjediti pa je i mene maltretirao... Tukao me, gnjavio, dosadjivao, vrjedjao... I ja sam tad bila malo normalnije biće nego sada... Pa sam prešla preko toga... U smislu ''Koga je*e...''

Ali sada... U 7. razredu... Nepodnošljiv je, bar meni...

Sve je počelo u 6. razredu........

Moj tata, kao što ste već saznali iz prijašnjih postova, ima dvije kćeri iz prvog braka - moje polusestre... Eh... Pardon... Imao je dvije kćeri :(

Jedna je Lorena, ima 25 godina, udala se, ima dijete, svoj stan, posao... Super joj je, i jako sam sretna zbog nje... Stvarno jesam... Često je posjetim, tj... Koliko mi to mama dopusti...

A druga, pokoj joj duši, Silvia... Imala je 23 godine... I puno problema... Njena ''budućnost'' počela je Palahu... Novi pojam... (Palah je jedno mjesto u Rijeci, tj... ko neki kafić u koji maloljetnici odlaze da bi pili i pušili i drogirali se bez ikakvog ''straha'' od roditelja ili da će ih netko prijaviti policiji)... I tamo je ona počela odlaziti kad joj je bilo 13 godina. Njezina mama je to znala, ali je se bojala... I tata je to znao, ali ga nije bilo briga... Ionako ga nikad nije bilo doma... I onda je počela da vozi... Bez vozačke... Često ju je policija dovodila doma... Imala je kazne od policije... Mama ju je htjela smjestiti u dom... Ali nisam sigurna zašto nije... Uglavnom, kad je napunila 15 godina, počela se drogirati... A kad je napunila 18 godina... Počela se drogirati, piti, pušiti, krasti... Mislim da je počinila mnoge zločine, osim ubojstva, hvala Bogu... I kakva god da je bila prema drugima, svoju obitelj je obožavala... I nikad nikome od nas nije htjela nauditi niti ikome od njenih ''prijatelja'' nije dopuštala da nam se samo približe... I krala je od nas, kao za vozački, za školu, a na kraju bi sve potrošila na drogu i alkohol i cigarete i oružje... 

I pred 2-3 mjeseca je umrla... Na tržište je izašla neka nova droga, ako ste čuli, ona ubojita, šta kad je netko konzumira, nakon 10 dana umire. prestane raditi jedan po jedan organ i umireš u komi... A prije nego umreš, probudiš se iz kome na 10-15 minuta... I tako... Njoj su u Beogradu podvalili ti njeni je*eni ''prijatelji''. I ona je jadna, pokoj joj duši, umrla... I to sam ja u povjerenju rekla Siniši, mom prijatelju koji inače sjedi sa mnom na nastavi... I on je to rekao Jugoviću. I Jugović me je počeo ismijavati zbog toga, rugat se i vrjedjat moju sestru... I ja sam poludjela... Mislim, imala sam fakat sreće što nam je samo raska (razrednica) bila u školi. Znam, nije prijmereno da se djevojka tuče, ali mislim da ne bi ni vi samo mirno sjedili da vam netko vrjedja i ismijava osobu koja vam je obitelj, a nažalost umrla... Zar ne??? I ja sam njega počela šamart, šutat i ne znam šta sve ne... I završili mi kod raske... S tim da nas je morala držati podalje jedno od drugog... Jer bi se opet potukli... On mi je od SVIH u razredu nanio najviše duševne boli!!!! I ispala sam kriva... Nije me bilo briga... I raska me je čula! Moju obitelj, kakva god da je, pa makar i mrtva, nitko neće vrjedjati niti ismijavati. I to sam joj rekla. I Jugoviću sam to rekla.

I sad me se lijepo kloni... Svaki put kad prolazim, samo ga pogledam, i vidim da se strese od straha. I drago mi je da je tako. Ja sam njemu pokazala i postavila neku granicu... Sa mnom se može čovjek zaj*avati i kad sam loše volje, ali zaj*avati u pozitivnom smislu!! A ne da me vrjedja... I to nek svi zapamte od mojih ''prijatelja'' iz razreda koji su čuli tu moju izjavu i koji su ovo pročitali!!!!! 

Eto... Da ne davim previše, jer ionako moram u školu...

Ljubim Marinu, Ana Mariju, Kero, Dijanu, sekky i sve ostale bloggere.

PoZzZzZZz

05.11.2007.

Život je nepravda

Život je samo jedna VELIKA nepravda... Ne pušta me da budem sretna, a i kad mi to dopusti, vrlo brzo to uzme natrag!!!

Zar mora biti toliko komplicirano? Zar mora  biti toliko nesretan? Jadan... Bijedan... Misliš da imaš sve, i da možeš imati sve, a onda se jednog jutra probudiš i shvatiš da nemaš ništa i da nikad ništa nećeš imati... Za svaki je*eni užitak, život mi vrati peterostrukom nesrećom... Mislim, gdje je tu  na kraju ''PRAVDA''?!?!?!??! Sve je nepravda... Ovaj život...Svijet....Osjećaji.....Ljubav.....Prijateljstvo... Sve je samo izmišljena priča! Ili ja umišljam da je tako?? Jučer sam na chatu upoznala super dečka... Doduše, stariji od mene 7 godina... Ali jbg... Super dečko, saljiv, zabavan, sladak, ok tip... Ono, vidiš da nije ko drugi... I super ti je u razgovoru s njim... I kad pomisliš ''Gle, našla/našao sam malo sreće u životu'', SVE SE OKRENE!!!!! Naopako... Sve nestane... Tvoje želje.... Snovi.... Nade.... Svo veselje potone u dubinu tvoje duše... Koja umire svakim naplaćenim užitkom... Koja vene kao cvijet... Sama..... Ili u društvu drugih duša koje ovako venu i umiru..... Koje su u potrazi za malo sreće..... Za malo ljubavi.... Zar neki, kao ja, moraju imati 5× veću nesreću u sreći.... Zar život može biti tako okrutan? Ima nekoliko blogova, ovdje na Blogger.ba, koje redovno posjećujem... Koji se osjećaju kao ja, neki čak i gore, a neki i bolje.... Ali svi razmišljaju u nekom smislu ''Ja ću se ubiti, ja ovako ne mogu, ja sam uljez u svijetu''... Ja sam prije tako razmišljala... Ali onda sam lupila šakom u zid... Istresla sam bijes iz sebe... Jbg... Ovo, ''lupila šakom u zid'' mislim ozbiljno... Neki će reći ''Gle ludače, lupa u zid...'' Da, lupam u zid... Nemam u što drugo, tj. u ništa drugo NE SMIJEM! Iako bih voljela zavalit po jednu šaku svakome tko me je povrjedio... Otkinuo laticu mog srca, duše, osjećaja... Svakome tko je za mene rekao ''Gle ludače'' jer je mislio da sam pukla jer mi se pucalo, a ne razmišlja u smislu ''Što je uzrok tome? Jesam li možda ja? Ili nedostatak ljubavi, prijateljstva....'' Ako netko, tko mene poznaje, onako... Kao osobu, mislim, podatci i tako, pročita ovo, neka se zapita što je uzrok mome ponašanju.... Mojoj tuzi za koju nitko ne zna... Osim pojedinih bloggera, mog dečka i moje Marine... Dušica moja dobra, ljubim je puno! Svi misle, ubit ću se, to mi je jedini izlaz... NE, NIJE!!! TO JE JEDINI IZLAZ ZA SIROMAHE, DA NE KAŽEM BJEDNIKE, KOJI NA ULICI PROSE ZA KOMADIĆ KRUHA!!!!!!!!

A vi niste to! Jer vas poznajem! Barem pojedince! Oni misle da je to jedini izlaz... Ali nije...

 

No, da ne duljim puno... Taj dečko je bio super, slagali smo se, i zavoljeli kao prijatelji, bez obzira što se poznajemo tek 24 sata... A onda mu je netko ispričao neku laž o meni, i počeo me je vrjedjati... I ne znam ni ja šta sve nije... I  tu se naš odnos prekinuo...

Zbog nekoga tko mu je ispričao nešto o meni, a nije istina... A on je vjerovao toj osobi... A ne meni... I tako mi je život dao malo sreće i uzvratio peterostrukom nesrećom...

Može li biti gore? I tako se ponavlja iz dana u dan...

Nije to više normalno..., Zbilja nije... Ili to nije normalno... Ili ja nisam normalna!!!

 

Eto... Da ne duljim previše... To  bi bilo to...

Ljubim svoju dušicu Marinu, Ana Mariju, Didi, sekky, Kero i sve ostale...

PoZzZzzZzZ

03.11.2007.

Što je ustvari život?

Kao što i naslov kaže, što je ustvari život?

Mislim... Neki u mom ''životu'' non stop se hvale kako im je obitelj divna, kako im roditelji svaki tjedan kupuju najskuplje krpice, kako idu samo u najfinije restorane, kako su oni bogati i svi presretni... Drugi pak kukaju zbog sestara... braće... roditelja... nemam pojma ni ja čega... Treći pak izbjegavaju svih i svakoga... Povlače se u sebe, glume neke nedodirljive i ne znam ni ja što sve ne glume...

 

Ja sam negdje u sredini... Valjda... Kukam, i sve to, ali isto tako, ima i nečeg dobrog u mom životu, i nije sad da ću ja sama kukati, ako nekom treba rame za plakanje, ja sam tu uvijek za njega, i uvijek ću toj osobi pokušati pomoći, ako mogu... Ako ne mogu, jbg... Nadat ću se da je toj osobi bar lakše jer se ''ispovjedila''.

 

Jednom, kad sam imala 2 godine, dobila sam hodalicu, i tata je nešto radio u stanu na ljestvama... Onim željeznim, velikim... a to je bilo u onom, tzv. stanu. I sad... Bio je taj hodnik, 10 metara dug... uzak... Na jednom kraju vrata, na drugom kraju tatine ljestve... I on otišao po neko piće ili šta li da se osvježi, a ja u hodalici. I voljela sam ''juriti'' u toj hodalici... I zaletila sam se s jednog kraja na drugi... A kako sam išla prebrzo, zabila sam se u ljestve rubom hodalice. Ljestve su pale, a nekim čudom, moja glava je ostala između dvije skale... Eto što je sreća... Od ljestvi visokih 2 metra, meni glava proviri između dviju skalina... Ah, dobro i to sam preživjela... Pa me jednom skoro auto pogazio... Kad sam bila mala... Nisam znala još ona je*ena svjetla na semaforu. Ono što znači crveno a što zeleno. I otrgla se mami i preko ceste, a auti jure... I eto... Drugi put sam skoro poginula radi nepažnje... Pa sam se jednom izgubila na placi.... Mama išla kupiti malo voća, a ja trčkarala i izgubila se među štandovima... Nije baš da sam skoro poginula, ali mogla sam...

 

No eto... Kako je bilo tužno u mom životu, tako je ponekad bilo i zabavno...

Npr... Jednom čovjeku sam uzela burek iz ruku jer sam bila gladna. Došla mami sa burekom i vikala ''Mama, vidi, imam burek'' A jbg... Bila sam malo dijete.

Pa su na šetalištu uvijek bili oni neki autići plastični za vožnju oko nekog zidića, terena za odbojku, ja mislim... Ma kakvi... Ja sam se vozala po čitavom šetalištu, za mene nisu postojale granice...

Pa bih usred autobusa počela vikati da želim žvake... Itd...

Pa uvijek kad smo išli u grad, trebala nam cijela torba.. .Pelene, boca, igračke... Ma sve,.. Jer kad bih se posrala ili popišala u pelene, nisam mogla trpjeti nego bi me usred Korza, tj. grada, mama morala presvlačiti, nije bilo ''Sačekaj dok dođemo u neki wc ili nešto'' Ma kakvi... Odmah je to bilo... Kako bi Beni rekao ''Sad ili odmah'' Hehehe

 

A sad kad sam malo odrasla, opametila se... Vidim da ovo ništa nije život. Nego patnja... Svi moji prijatelji su isti. Osim Marine i Ana Marije... Kad je njima teško ''Matea, možeš doći, imam problema?'' Ja glupača TRČIM k njima da ih saslušam i da im pomognem... A kad ja njih zovem da mi pomognu ili da im se izjadam pa da mi daju nekakav savjet, onda to izgleda ovako...

Prvi prijatelj ''Ne mogu, moram učiti''

Drugi prijatelj ''Ne mogu, igram igricu''

Treći prijatelj ''Ne mogu, idem van''

I tako,.. Uvijek su svi zauzeti...

Jedino me Marina sasluša i pomogne ako može, kao i ja njoj. A ponekad i Ana Marija...

Uglavnom, danas svatko misli samo na svoju guzicu... Jbg...

A pred tjedan, dva sam se posvađala s ''NAJBOLJOM'' frendicom. Bez problema mi je zabila nož u leđa... Njoj kad je trebalo rame za plakanje ili pomoć, štogod da sam radila, prekinula bih, trčala 2 km do nje da je saslušam i pomognem joj... I onda opet pješke natrag kući... Usred mraka, bez ulične rasvjete jer cura živi Bogu iza nogu... I jedan dan došlo do toga da je meni trebalo rame za plakanje jer sam se neš razočarala... Makar 5 minuta da je izdvojila. Ma kakvi... Rekla mi je ovako ''Sorry, Matea. Ne mogu, idem sa Doris i Nikom u Rizico''

Eh, sad da vam malo pojasnim pojmove..

Doris - jedna od popularnijih cura u školi, koju svi dečki obožavaju i svi zaljubljeni u nju

Nika - isto tako... ali malo manje :P

Rizico - jedan kafić koji svake večeri ima party... Tequila party, wisky party... itd...

I sad, ona je otišla s njima dvjema da bi stekla neku popularnost u školi... Mislila je da će se tako dečki u nju zaljubiti... A na kraju su je dečki još više ismijavali... I, kad su čuli da sam ja prekinula prijateljstvo s njom, i oni su je odbacili... I onda mi je došla kukati i plakati... Ali je dobila odgovor ''Ne mogu Silvija, idem s Marinom i Ana Marijom u grad u Tower.''

Eh... opet pojmovi :)

Marina - moja prijateljica. Ako ovo pročitaš, Marina, sorry, ali ne mogu reći najbolja... Jer takve ne postoje...

Ana Marija - moja druga prijateljica, Anči, nemoj se ni ti uvrjediti...

Tower - ogromni shoping centar u gradu

Pa kad je ona meni mogla onako zabiti nož, neka joj je ovako... Ja nisam ničija glupača niti budala. S oproštenjem.

I danas me muče takvi problemi... Da bih si najradje žile rezala...

Znam da to ne vodi nikakvom izlazu ili rješenju, ali... Nitko me ne treba, nikoga ne trebam, nikog nemam... Moj stil života više nije ono što je bio, da za nekog živim... Sad je moj stil da ujutro ustanem, obavim sve što moram i preživim noć...

Sada imam dečka, kojeg volim više od ičega i on to zna. I, iako je to sve nekima glupo, naša veza je preko Interneta, ali smo isto tako u mogućnosti da se ponekad vidimo... Ja jesam u Rijeci u Hrvatskoj, on u Mostaru u BiH, ali ja u BiH imam jako puno rodbine.. tetka i njen sin (moj bratić), muž joj poginuo u ratu, stao na minu. Imam drugu tetku, ima muža i dvije kćeri, znači meni sestrične, imam dajđu, on ženu i sina i kćer, znači bratić i sestrićna... Ima ih ko u priči i često idem kod njih i možemo se vidjeti... I to nam je super...

Eto, ako ovo pročitaš, Beni, znat ćeš kao i ostali da samo tebe još imam.

 

Ovo je sad možda mnogima od vas smiješno koji ovo čitate, ako čitate, ali jbg, nije svima savršeno ili makar dobro u životu.

 

Eto... To je ukratko to... Do sljedećeg posta...

PoZzZzZ

Ljubim Marinu, Ana Mariju, Kero, Benija, Dijanu, sekky i sve ostale... Pa-pa

24.10.2007.

Vrtić pa škola

Krenula sam u vrtić. Išlo je nekako. Mama se zaposlila. Tata je radio po čitav dan. Ja sam, eto kako se sad saznalo, išla u vrtić... Otkad sam išla u vrtić, bila sam često bolesna, prelazilo bi mi s druge djece. A imala sam i nekoliko nesreća u vrtiću... Npr... Kad sam išla u vrtić ''Beli kamik'', neko, da tako kažem, zajebano ime, ali jbg... Bio je doručak. I mi smo svi jeli. A imali smo paštetu. I tete u vrtiću su nam samo otvorile i pustile u onim konzervicama... I svi su pojeli, samo sam ja brljavila po tome... I nisam pojela, a tete nisu makle moju konzervicu. I meni je to bilo zanimljivo, mislim ta konzervica. I ja sam se igrala s time... Jbg... Dijete sam bila pa nisam znala. I poskliznula sam se, konzervica mi je ispala iz ruku i ja sam pala ''glavom'' na poklopčić. I sad, ne znam ni sama kojom logikom, ja sam razrezala jezik. Ko zmija. I to je sve bilo krvavo... Svi su se okupili oko mene, tete su nekako zauvtavile krvarenje... Počistile su ono što sam ja ''zasrala''. I odlučile da ništa ne kažu mojoj mami. To im je bio loš potez. I nisam 3 dana nakon toga ništa jela. A jednom sam se, taj treći dan, ugrizla za jezik, i on mi se opet raskrvario. I mama je to vidjela, i bilo joj je čudno... Svaki dan se ljudi ugrizu za jezik, pa im jezik ne krvari... I, ona meni pogleda jezik, a ono... Baš ko zmija!! Znate kako zmije imaju jezik, zar ne? :) I dobro, mama me odvela doktoru, to su mi sve napravili, da se tako izrazim... Kasnije je otišla u vrtić, ubila Boga u tetama (riječima je ubila Boga, a mislim da je pala i koja šamarčina). I ispisala me, upisala me u neki drugi vrtić. Dobro, to je sad samo jedan primjer, ali neću ih više nabrajati... I tako, išla sam iz vrtića u vrtić. U jednom vrtiću me neke cure nisu podnosile, i loše su se prema meni odnosile. Često su me gurkale, tukle, maltretirale... I jednom sam to izbrbljala mami... I dobro, ona je nešto poduzela... I opet sam se premjestila u drugi vrtić... I dobro... Sve je ostalo bilo O.K. I kad sam napunila 6 godina, mama me još nije htjela upisati u osnovnu školu, jer je mislila ''Ajde, nek se Matea još malo igra... Još tu godinu...'' I dobro... I sa 7 godina sam krenula u 1. razred. I, nakon mjesec ili dva, moja učiteljica je mojoj mami predložila da me premjeste u 2. razred jer je uvidjela kako sam ja prepametna za 1. razred... Ja o tome nisam ništa znala jer mi mama nije to nikad rekla, rekla mi je jednom, slučajno... Ali nije pristala da me premjeste u 2. razred, jer sam ja morala proći sve kako spada... Ma baš... I dobro... Uvijek sam imala dobre ocjene... Super učenica... Pohvale... Već mi ih je bilo navrh glave... Ali, brzo je prošla ta moja ''genijalnost''. Morali smo se preseliti kad sam završila 2. razred, 1. polugodište. Preselili smo se na Viškovo... Nastavila sam 2. polugodište na Viškovu. A onda je krenulo nizbrdo... Mojoj mami je bilo uobičajno kad bih došla doma da kažem ''Mama, dobila sam 5 iz ovog... Iz onog...'' Ili ''Mama, učiteljica me pohvalila, nagradila...'' Ili nemam ni ja pojma šta... A kad sam se preselila u drugu školu, mama uopće nije bila zadovoljna... Ja nisam kužila njihov sistem ocjenjivanja i učenja, a mama se ljutila svaki put kad bih dobila 4... A kamoli kad bih dobila 3!!! Ali, dobro, prošla sam razrede 1-4 sa 5... Ne čista 5-ica, ali je bila 5-ica. Kad sam krenula u 5, malo sam popustila... Sve je to bilo novo za mene... Neobično... Ono, moraš nositi torbu svuda za sobom, moraš ići iz učionice u učionicu, pa onda moraš paziti na klince... A jbg... I to sam preživjela... Ali u 6-om sam se pokopala... Postalo je teže... Više pritiska su mi stvarali roditelji... Itd...Itd... Uglavnom... Nekako sam uspjela kroz šesti razred... Došla sam u 7.... I totalnooooooo se pokopala... Ništa mi više ne ide... Fiziku niš ne kužim, nitko ne zna da mi malo pojasni... Kemija nekako ide... Biologiju sam spustila i sad je moram ispravljat... Hrvatski mi nekako ide... Engleski sam isto popustila zbog brbljanja... Ali jbg... Ispravit ću nekako... U sljedećem postu ću se vratiti malo unatrag... I tako... Eto... Ni u ovom postu nema nešto baš zanimljivo... Ali u sljedećem će biti... Eto... Malo ukratko... Da vas ne držim predugo u neizvjesnosti :P:P:P

PoZzZzZZzZz i kissam vas sve!!

20.10.2007.

Odrastanje

Kako je vrijeme prolazilo, ja sam polako rasla. Kad sam imala nekoliko mjeseci, tata je došao doma s terena. Rekao je mojoj mami da su počeli djeliti otkaze i da će možda njega otpustiti. Tata je te noći pregledavao Burzu, Butigu i ostale oglasnike, tražio je po Internetu neke poslove, uglavnom, pripremao se da ima neki drugi posao ako dobije otkaz. Da ima neku rezervu, odnosno da se može javiti na taj oglas. Mama nije ništa komentirala. Samo ga je gledala. Dok je on tražio po novinama... Išla je spavati. Bilo joj je žao gledati ga tako. Ali ujedno je bila i bjesna na njega. Kad su ga drugi put pozvali na teren, to je značilo da nije dobio otkaz. I to je bilo dobro. Nije ga bilo 3 mjeseca. Mama i ja smo nekako preživljavale. Budući da su nam tatina mama i kćeri iz prvog braka bili susjedi, pomagali su mojoj mami. Ali i nisu bili baš od neke lijepe pomoći. Više su joj prigovarali i davili je pitanjima i predavanjima... Uglavnom... Preživljavali smo i to. Nekako smo krpali kraj s krajem. A i mala pomoć nam je bio Mimi. Mamin prijatelj. Kojeg je upoznao kad je imala 20 godina. Kad je došla u Rijeku da nađe posao. I kad je upoznala mog tatu. I odmah da kažem, Mimi mi je poput oca, čak bolji od rođenog oca. I dobro... Prošlo je tih 3 mjeseca... Tata je došao doma. Nisu ga više zvali na posao. Dobio je otkaz. Tražio je posao mjesec dana. Zaposlio ga je jedan prijatelj. Nisu sad važna imena. I radio je tako kod njega. Ujutro ode, navečer dođe.... I tako je gulilo par godina. Ja sam rasla, išla u vrtić, družila se s drugima. I nisam imala pojma ni o čemu između njih, mislim, o poslu itd... Mislila sam da je sve savršeno. Ali tad sam još bila balavo derište, i normalno je da nisam kužila ništa. I tako smo vukli kroz život... Zasad je ovo kraj posta. Nije ovaj baš nešto, ali eto, uvod u sljedeća događanja. Da ne bi bilo da vam ispričam novi dio, a nemate pojma kako je do svega došlo. I da... Ne znam ako će mi itko vjerovati, ali jedina stvar koju mi je tata kupio jest, ni manje ni više, nego jedan mobitel... Eto... u 13 godina svog života, on meni kupi samo mobitel... I nikad mi nije pokazao nikakve osjećaje. Da sam mu draga, da me voli, da je tu za mene kad ga trebam... Ma kakvi. On je tu samo za XY. Dabog da se ugušila u onom svom bazenu!!!

Eto. Toliko zasad...

PoZzZzZzZ

Kissich!!

16.10.2007.

Mamina greška

Eh, 'vako... Nastavak ove priče...

Moja mama...

Bila je uglavnom štreberica pa je sveprolazila s 5. Čak i u srednjoj, kad je napravila groznu pogrešku. Imala je dečka iz snova. U to vrijeme je radila. I kada bi došla doma umorna, on bi je izmasirao, njegovao je, itd, itd.. I jednog prokletog dana upoznala je mog tatu... Bio je pijan k'o letva. I ona se pobrinula za njega. Ono... Odvela ga doma, dala mu da se okupa, dala mu čistu odjeću, jest, pit... Pustila ga je i da odspava. I onda su i razgovarali, upoznali se bolje... Njoj se on toliko smilio da je onog tadašnjeg ostavila zbog mog tate. Kupili su stan na petom katu u Rijeci. Sve su mukom zaradili. Imao je dugova i dugova, koliko vam srce želi... I ona mu je to nekako uspjela otplatiti, nakon podosta vremena. Napravila mu je dokumente, radnu knjižicu, putovnicu... Ma sve... I zaposlio se kod jednog čovjeka u firmi. Bio je prijavljen kod tog čovjeka. I dobro... Radio je, zarađivao je, mama isto. Stavljali su novce na banku. I tako... I sve je bilo dobro... Voljeli su se, mazili, imali spolne odnose ko i svaki normalan par... I mama je ostala trudna. I odonda je tata non-stop bio po terenima. Ali, svaki put je doma dolazio zadnji. S terena. U stvari... Dolazio je on uvijek sa svima u istom busu, ali nije dolazio kući, nego je ostajao vikendom kod XY, a mama ništa o tome nije znala... I tako su gulili 9 mjeseci... Kad je mama bila u 8. mjesecu trudnoće, oni su se vjenčali. Ali samo u matičnom uredu, jer je tata već bio oženjen u crkvi. I opet su nastavili po starom. Ona trudna, on na terenu... Kad sam se ja rodila, tata je još češšće bio po terenima, i to mjesecima... Rijetko je bio kod kuće. A niti stan nije baš bio u nekom dobro izdanju. Jedan prozor je bio razbijen, nismo imali grijanje, utičnice od struje su sve bile razvaljene, zidovi sve neki pootpadali... Uglavnom, rupa... I ja sam zato često bila bolesna. Ali i drugi problem je bio što sam ja bila ustvari, da tako kažem, mrvica... Bila sam 'duga' :) 42 cm i teška 2 i pol kile. Premalo... Ali eto, i to smo preživjeli. Ali zato sam, kako sam rekla, bila jako često bolesna. Zbog toga i zbog stanja u stanu. I mama je jednom saznala da je tata išao poslije terena kod  XY. Ali sasvim slučajno je saznala. Barba Cvetko,  tatin kolega, ju je zvao. Pitao je dal' je Orlando (moj tata) doma. Ona je rekla da nije, da je još na terenu. A, budući da je i barba Cvetko bio s njima na terenu, pitao ju je kako, jer da su oni došli prije tjedan dana. I ona mu je rekla da on nije došao doma. Cijeli tjedan. I barba Cvetko joj je rekao da je tata išao s XY i da je on mislio kako će doći doma. Ali nije. I nije mu to htjela spominjati da ne izbije nekakva svađa. I to se zaboravilo... Došao je doma, i lagao joj je kako su tek taj dan došli, ali je ona šutila...

Eto... Nastavak sljedeći put...
Do tada vas sve pozzzzz
Pusa

15.10.2007.

Tatina prošlost

Ovako...
Moj tata je imao jednu ženu, prije moje mame. I toj ženi je napravio isto što i mojoj mami. Kad su se vjenčali u crkvi, sve je bilo OK. A onda je upoznao neku kurvu, XY. Njeno ime je za mene grijeh. Uglavnom, uvijek je bila neka slickana, od glave do pete, okružena glupim muškarcima koji su samo slinili za njom... Ali nije to ništa strašno, bar ne zasad... I on se s njom počeo više družiti, počeli su izlaziti... Nemam pojma ni ja šta sve ne... Nakon nekog vremena, počeli su imati spolne odnose, i svi su to znali, čak i njegova ta žena je to saznala. Ali svi su to poricali, i pravili jadnu ženu ludom. Kao, ona si je to umislila, ona je lud, ona je za umobolnicu, ona je ovo, ona je ono... I dok je ona doma čuvala dvoje djece, on se kurvao s tom XY. I žena je jednom pukla. Vidjela ih je zajedno. Djecu je odvela kod none. Tatine mame. I dočekala ga doma sa sjekirom u rukama. Kad se uspio pribrati, sjeo je i pitao je što joj je. Počela se derati ko malo luda. Zašto on nju pita šta joj je, da on zna šta je njoj, da je više ne radi ludom, jer ona nije luda... I rekla mu je sve što je vidjela. Bacila mu je pod nos papire i kemijsku olovku. Papiri su bili za razvod i za prepisivanje kuće na njeno ime.
Zaprijetila mu je sjekirom i on je učinio što je od njega tražila. Prepisao joj je kuću. On se iselio u roku dva dana. Iselio se na ulicu. Točnije, u kafić, sa XY, i drugim fuficama. Bio je tako otprilike godinu dana. Bio je propao totalno. Sve su mu uzeli, otišao je u prevelik minus, nije imao nikoga... A onda je naišla moja naivna mama... I sve se okrenulo. To ćete moći pročitati u sljedećem postu...


15.10.2007.

Ovako...

Ovaj blog nije kao većina blogova ovdje na blogger.ba.

Ukratko o meni...


Moje ime je.......................................Ma koga briga
Svoje prezime....................................Jea, ne znam...
Imam.............................................13 godina
Preživljavam u Rijeci u kući sa starcima
Imam super dečka kojeg punooo volim i on jedini unosi malo topline u moj život
Imam prijatelje, ali to sve gleda samo na sebe

Eto, toliko o meni...

A sve što pročitate na ovom blogu, ako budete čitali, to su osobni događaji iz mog života. I svi koji misle da im nije dobro u životu jer ne dobiju neku igricu ili imaju brata/sestru ili misle da su ružni ili nemam pojma ni ja šta, neka svoj život malo usporede sa mnom i, ako je ikako moguće, budu sretni jer im nije tako, a ako je nekome ovako kao meni, znam kako mu je...

Eto, toliko o meni i ovom blogu. PozZzZz






Noviji postovi |



i love spongebob
square pants?

MOJI LINKOVI






×Ja nisam andjeo fini, samo te iskorishtawam, izwini. Mene su stworili djawoli i krwawe kishe. Za mene je ljubaw samo rijech i nishta wishe.


×Nema poruke, nema poziwa, a moja dusha tebe doziwa. Strashno me ubija owa samocha, oko dushe bol i hladnocha. Zatwaram ochi, mislim na tebe, da si barem owdje kraj mene! (za jednog dechka kojeg jako wolim)


×Mi nemamo wremena za tugu, mi imamo jedna drugu! I kad se nebo srushi, chuwaj me u dushi. A kad te srce zaboli, sjeti se frendice koja te woli! (za moju Ninchi xD)


×Ti si malo mache shto po srcu grebe. Wolim taj ozhiljak, jer je to od tebe. Uz taj ozhiljak jedno ime pishe. To je twoje ime i ja ga wolim najwishe!


×Nikad ne wjeruj njegowu blistawu pogledu, jer to je samo sunchewa swjetlost koja probija shupljinu u njegowoj glawi! (hahahaha)











• Moji Najdraži:

Iskra - Fagulha
Sve obicno...
Administratorov blog
tattoo piercing
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
moje slike
Backgrounds and some other stuff...
To sam ja... :)
više...


• Ti si broj...:

22333

---