<body>


Postovi...


24.01.2008.

Nema naslowa.... Samo tekst... Nemam wiše wolje ni inspiracije za naslow... A kamoli tekst... Al pišem jer moram, jer nitko drugi nema wremena, jer swi imaju swoje probleme, jer ja za swih imam wremena, za mene nitko...

Ja očito nemam prawog prijatelja... Danas sam na glazbenom puno o swemu razmišljala... Swe mi se čini da wiše nemam prawog prijatelja... Seko, ako owo čitaš, znaj da se to odnosi i na tebe jer swe me prati neki glupi osjećaj da ćemo se udaljiti i da nećemo biti baš bliske wiše, a to ne želim!!! A moja seka je jedina osoba koju wolim najwiše, ali ipak poslije mame... Jedino me ona ipak donekle razumije... Osjećam se ful izgubljeno, opet... Kao da opet ne pripadam tu... K'o da sam sama na swijetu, k'o da me nitko ne woli i da nikome nije stalo do mene... K'o da me swi samo iskorištawaju... A kad meni nešto treba, nemam nikoga... A o "tome" nečemu ne mogu razgowarati s mamom jer weć znam njezin odgowor... "To je samo faza u pubertetu, proći će!" Ali znam da nije... Znate onaj osjećaj kad ste sto posto sigurni u sebe i sto posto sigurni da nešto znate... E pa tako je meni sada... Imam jednu tajnu, koja me užasno potiskuje... Nitko je ne zna... I željela bih je nekome reći, ali ne mogu... Čak ni tu, na bloggeru... Em se lako nađe adresa, pa makar ja nju mjenjala... Em neki iz mog razreda imaju adresu, pa i ako je promjenim, onda bi me napadali... Nikome sad to ne smijem reći... Čak wiše ni na blogu nemam slobodu pisanja... A da to jedna osoba pročita (ne iz škole), rekla bi da je kopiram, što nije istina... Osjećam se ful izbačeno, nepoželjno... K'o da me nitko ne želi i ne treba... Al' dobro... Ja preko toga mogu preći... Jer znam da ću ubrzo imati swoj mir... Toliko ima ljudi oko mene... Welika wećina sretni... A ja, k'o njima u inat, neretna... Zar moram ja to swe prolaziti... Zar baš ja?? Ne razumijem to... Imam toliko želja, swe su ostwariwe... A ipak ih ne mogu ostwariti... Nije zato što ne želim, ili odustajem... Jednostawno za to nisam sposobna... Mnogo puta sam pokušala, i rekla sebi "Uspjet ću owaj put..." Ali swaki put samo potonem još wiše i patim još wiše... Nitko me ne razumije... Pokušala sam razgowarati s nekima o tome swemu... Ali ne ide... Zamolila sam staru da me wodi na psihijatriju... Ali neće, jer misli da nema potrebe... Pokušala sam razgowarati s pedagogicom, rekla mi je ono što weć znam i što činim, tako da nema neke pomoći... Jednostawno... Ne želim biti tu, osjećam da se tu ne uklapam i da tu ne pripadam...

23.01.2008.

Moja dosadna točka... Moj život se vraća na dosadnu točku... Na točku u kojoj će sve nestati... Kao da nikad nije postojalo....

Danas sam razmisljala kako bi bilo da nikad nisam upoznala Benjamina... Zbilja sam samu sebe začudila time... Nisam mogla vjerovati da o tome razmišljam... Al jebiga, ipak... Nekako mi je čudno... Nisam inače baš za neke duge veze, al nema veze... Hehh... No eto... Sad kako je počela škola njemu je opet zabranjen kompjuter i moći će rijetko dolaziti... No okej, utjeha mi je da će ipak dolaziti... Al opet.. Od kad njega poznajem... Ne znam... Prvo je sve bilo bajno, sjajno, divno, krasno... Čuli smo se svaki dan, nismo mogli jedno bez drugog.. Sad kao da sve nestaje... Kao da se udaljavamo... Ja sam sve depresivnija... Sve tužnija... Sve rijeđe se čujemo... Puno mi fali... A i kad se čujemo, netko je s njim.. Znači, nema one slobode kao inače... Ne znam... Sve mi je nekako... Čudno... I da, pošto sam ja njemu jednom oprostila na početku veze njegovu prevaru... Jer mi je previše stalo do njega, sad se on meni osjeća dužan... A ja to ne želim... Jer tu nije stvar biti dužan... Zbog toga imam osjećaj da je sa mnom samo zato sto mi to "duguje"... ne znam šta da mislim, oglupila sam... molim pomoooooć :S

eto, to bi bilo sve... pozzzz i cmoka za sveeee

20.01.2008.

Ništa od vansi... Al zato sam kupila starke :P:P:P

Da, naslow kaže... Išla po vanse, kupila starke... Dođemo ja i stara u dućan, ona samo što se nije oneswjestila... Njoj vanse teške... Njoj se to ne swiđa... Ona to ne bi nikad stawila... To je rawan džon... Pa jebote, ne bi ih ona nosila, nego ja... Al dobro, spasila se... Nije bilo broja... Šteta... Al neka, nije smjela ni pomisliti da idemo iz Tower centra dok mi ne kupi neke tene koje mi se swide... I ušli mi u neki dućan, saw u crwenom... I widim ja starke... Malo neobične, al fora... Zebraste neke... I prošećemo još malo po dućanu, i widim još jedne, najnowiji model... Prediwne... Al stara kuka kako je puno dati 700 kuna za njih jer su njoj one zebraste bile ljepše (samo zato jer su bile na sniženju)... A baš sam htjela one... I da, nije mi dala da kupim ništa što je čisto crno... O jebemu... Pa samo crnu odjeću i tamnu imam a ona meni oće kupit smeđe čizme... I to još one kaubojske... Em se meni ne swiđa, em bi se swi smijali, em su 1000 kuna, a teško joj dat 700 za starke... Joj, došlo mi da wrištim... Al et, kupila mi one zebraste pa sam šutila, ipak su to starke xD
I znala je da kod mene kad se ide sa mnom u shoping ne smije bit samo jedna kupljena stwar pa me je pitala šta još hoću, i ja se sjetila da sam prošli wikend widjela neku torbu preko ramena. Crna, al ne skroz... Na Homera Simpsona xD "IF YOU DON'T DO ANYTHING, YOU'LL NEVER MAKE MISTAKES" to piše na njoj... Zakon torba :)

Pa et, malo popunila garderobu... Jučer sam preslagala ormare... PRAAAAAZNOOOO... Tolko je toga bilo... Samo sam se tješila kolko robe imam... A sad widim da je sweeee prazno... Ccccc... Sramota... Hehehe

19.01.2008.

San snova koje sam sanjala raspali se kao kula od karata...

Naslow nema weze s postom, odmah da kažem... Stawila sam ga jer nisam imala ništa pametnije xD

Sad čekam staru i odosmo u grad da mi kupi vanse... JEEEE
Nakon dugo wremena sam je uspjela nagoworiti da mi ih kupi. I to one na kockice... Yupiii :)

Nema niš pametno da se napiše... A da, sad sam se sjetila...
Jučer mi je seka Dea rekla da se neki klinac prije 8-9 godina neki klinac bacio s naše škole sa 2. kata (7-8 m) na glavu i da mu se sav mozak prosuo po betonu... FUJ!

A, seko, na šta te asocira... Čipka? hehehhehe
pusa naj seki... cmokaaa

14.01.2008.

Poswećeno mojoj najdražoj seki (Silwiji)

Zauvijek zbogom

Otišla si...
Poput vjetra,
I ne vraćaš se više...
No ti si uvijek prisutna
Kao i ovo vrijeme ludo...
Ostavila si trag na svima nama...

Ljeto dolazi,
Vrijeme teče...
Uvijek ću te se sjećati,
Sve dok moj životni sat
Satkan od pijeska bijeloga
Baš kakva bijaše i tvoja duša,
Bude tekao...

I uvijek ću te spominjati
Sve dok pjesničke note
U meni budu pisale pjesmu ovu
I sve koje tebi ću posvetiti.

I zauvijek ćeš živjeti,
Gledati nas s neba...
Sve dok anđeli ne poprime
Oblik tvoga lica...

I nikada zaboravljena nećeš biti,
Sve dok bude ovoga svijeta
Vjetar će tvoje ime nositi...

Svirat će ti najljepše melodije.
Mirno snivaj moj anđele mali...
Jer sve tako sada tužno je.

09.01.2008.

Nemam wiše wolje pisati blog... Prošla me nekako wolja... Ne znam...

Ew, ne znam... Ko da mi je owo pisanje bloga pomoglo... Lakše mi je u žiwotu, smirenija sam, Benjamin mi je puno pomogao... I moja seka... I mama... Te tri osobe su bile uz mene kad sam ih najwiše trebala i jedine kojima je bilo stalo do toga tko sam i što sam... I uprawo zbog tih osoba odlučila sam se wratiti u ono što sam bila... Mater kaže da mi dobro ide, da sam weselija, zabajwnija, bolja, spremna na zabawu kao i prije, nisam depresiwna i tužna... Dobro, ponekad jesam... Ali swe rjeđe... Pa i sami widite otkad nisam pisala blog... 6 dana... Skoro cijeli tjedan... I puno mi je bolje... Skinula sam crnu šminku, i wećinu crne odjeće, i crnih misli xD i ponašanje sam donekle promjenila, i još ga mjenjam... Al fakat mi je puno bolje owako... Sretnija sam... I Benjaminu puno hwala, da ga nije bilo, ne bih krenula owim putem natrag... A i mojoj seki Dei koja mi je pokazala gdje sam pogrješila... Pa sad i to poprawljam... I mama mi je dala poučno predawanje, koje mi je isto tako pomoglo da se promjenim... Pa se sad trudim wratiti na staro... Sad sam opet nešto između šminkerice i... Ne znam čega... Al znam da nisam čista šminkerica i zbog toga se ponosim... Hahaha xD

Eto, malo da oswježim blog... I da... Prošla me neka wolja za pisanjem bloga... Ko da mi wiše ne treba... Al neću ga brisati... Al neću ga ni onako često pisati... Waljda xD
Odo sad da se spremam, idem do seke pa et... PoZzzZZ

Ki$$i ki$$i by CuraBezImena!!!

03.01.2008.

S odlukom da se wratim na staro, otišla sam u grad... Našla neku slatku suknjicu i majicu, i ide mi.... Hahaha

Danas sam otkrila i swoj nowi najdraži dućan robe... Imaju ful dobre stwari, a tako jeftine... Užitak je u njemju kupowati xD

Za 100 kuna sam si u tom dućanu kupila kariranu suknjicu, il kako je to moja seka rekla, minjak.... Hahahaha I kupila sam majicu, crno-bijelo uz to... Kupile ja i seka isto... Samo je moja suknja wiše crna... A njena crwena... Pa smo tako i majice uskladile... Iste, samo moja crno-bijela, njena crweno-bijela... i tako smo rekle doći 14.01 u školu... u tome, tajicama i čizmama. i, da, ja kupila za 70 kuna lanac od crnih perlica... pa swe kombiniram kako da ga nosim... hahaha
i kupila nowi broj Teena, izaš'o napokon... Yupi! hehehe, kupila si i šampon i maskaru i olowku (BTW: sis, olowka niš ne walja!)... i kupila neki plawi rajf sa mašnicom i bijelim točkicama... i da, dobila sam danas nowi nadimak! nisam baš happy zbog toga, al dobar je, moram priznati... haha
fufi frik.. owo fufi nsam kužila, al sad mi je jasnije xD cakani frik... pa di to ima, ako ne kod mene?!?! Hahahaha
I danas mi je trebao doći majsotr za komp, pa nije, sorry sis, nisam znala, znači, sutra će doći... aj, da i njega skinem s kurca... danas sam se fino istrošila... ostawila u dućanima 400 kuna... i dođem doma... iiii, da, sad sam se sjetila... ko me wjerno čita, zna da sam spominjala Mimija, obiteljskog prijatelja... i zowe on mene danas... a žiwi show je to bio... kupio nowi broj, i ja nisam znala taj broj do danas. i zowe on mene i wikne "ljubawi moja" ono, iz milja... i ja gledam, eto još jedan kreten... nisam mu glas prepoznala... i zowe on uporno i ja odbijam... i zowe mene mama, i kaže mi da će me zwat, a ja ono... ups.... i zowe on mene, i ispričali se... on očito oglušio... usred Korza se derem da me on čuje, a on niš... cccc... uglawnom, kaže da je kupio nowi mobitel. neki LG 70... ful strawa mob. i kaže da će mi ga dati negdje u 5. mjesecu. kao, za Nowu godinu... sa zakašnjenjem... jer da je taj mob prewiše ženskast za njega... reko dobro... a šmelerski neki mobitel... al nema weze... mob je mob!!! xD i zowe mene stara malo kasnije i kažem ja njoj za mobitel. i pita ona mene, koji ćeš mi dati? ja njoj owako "mama, ne dam ti ni jedan, imaš ih 4. imaš moj sony erikson, imaš moju zlatnu nokiu, imaš Mimijewu nokiu i imaš swoju nokiu. meni ostaje moja nokia, i ostaje mi taj LG" ionako ga ja dobiwam na kraju krajewa za Nowa godinu" i tu je ona rekla dobro, waljda misli da se šalim. šalim se ja kurac... meni ostaju dwa moba. jedan broj imam, drugi kupim i swi sretni. Moji mobači, NE DAM!! xD

i da nastawim... kupila sam si u metal shopu crnu majicu s natpisom
ČINJENICA JE DA SAM
DOBRA U KREVETU
MOGU SPAVATI CIJELI DAN

joj, majica mi je strawa!!!

et, malo da blog oswježim, nemam niš pametno za pisati... pozzzz
ki$$i ki$$i by CuraBezImena



01.01.2008.

01.01.2008. - moj prwi post u nowoj godini... xD

Danas kad sam došla kući, zna se... odmah sam sjela za komp!!! hehe
i narawno, išla sam na msn, i ono, 11 nowih poruka... dobro, uglawnom od blogger.ba, al bile su tu i dwije Benijewe... I pročitam ja njih... oke... kaže da mu je žao zbog onoga što je rekao, wezano za promjene i pirs, da se predomislio, jer da je owo ipak moj žiwot i s njim mogu raditi što želim... i to je oke od njega... al jebiga, ja sam danas  razmišljala o swemu... i... bio je u prawu... ja se zbilja jesam promjenila... i opet ću... al owaj put na bolje... jutros sam išla spawati u 5. i probudila se oko 9... Andrea još spawala... i to dobrano... sto puta sam se digla iz kreweta i wratila nazad, ona ne šljiwi dwa posto... sestre joj se po kući deru, wrište, plaču... ona ništa... cccc... i razmišljala sam... imala sam dwa sata, jer se probudila oko 11... i shwatila sam da je mene Marina ukopala i odwukla na loš put... Jer dok se s njom nisam počela družiti, swe je bilo oke... donekle... kad sam se s njom počela družiti, onda sam počela 'tonuti', postajati ono što mi se uwijek gadilo, sad wiše bez toga ne mogu... CRNILO... eto, to je odgowor... da ne bude, a bez čega to ne možeš... ona je išla lošim putem... ja sam je slijedila jer sam kao frendica imala osjećaj da joj moram pomoći... a ona me samo uwlačila u gowna... i ja ću se sad lijepo, istim putem, početi wraćati u ono što sam bila, a ona, što se mene tiče, može otići na dno dna... nije me wiše briga... što me ne powrjedi, ojača me... tako i owo...

et, malo da se jawim, da oswježim, i da znate moje planowe, al i da se zna, neke emo nawike koje sam stekla, zadržat ću. a i za pirs ostaje također! xD xD

poZZzZ i ki$$i ki$$i by CuraBezImena

31.12.2007.

Swega mi je dosta... Opet me žele mjenjati kao osobu... Opet me ucjenjuju... Opet mi nanose bol i patnju... Opet sam nesretna... Al ne kao prije... Ma kakwi... Još wiše sam nesretna!!!!!

Oke... Sad wam post pišem u suzama, tako da ako bude pogreški, unaprijed se ispričawam! Danas sam skoro cijelo jutro razgovarala sa Benjaminom... I stwarno sam sretna zbog toga... I sad, prije jedno 15 minuta on meni kaže da želi da se wratim na staro, da me owakwu ne woli baš... I ja sam ga pitala što ću sad i was, koji me wjerno čitate...

KOJE SU TO MOJE PROMJENE? ŠTO SAM JA TO PROMJENILA OD POČETKA PISANJA OWOG BLOGA? PO ČEMU SAM DRUKČIJA? AJMO, SWI KOJI ME ČITAJU OD POČETKA, A ZNAM DA WAS IMA PAR TAKWIH, PIŠITE SWE MOJE PROMJENE KOJE NAĐETE...!!! 

I ja mu kažem nek mi kaže u čemu sam se promjenila, i, ako mogu, wratit ću to kako je prije bilo... A kaže on meni "Odjeća, ponašanje..." Ja, kolko znam, nosim crnilo dosta često od sestrine smrti... Tad ga još nisam niti poznawala... A i nosim swe što sam i prije... Traperice, suknje, tajice, majice, jaknice na patent... Swe isto... Nokte sam i prije lakirala u crno... I ostale tamne boje... Jedino što ne mogu poreći jest šminka... To zbilja jesam promjenila, i opet ću... Zbog njega... A jedino što me je pogodilo je owa izjawa "Samo hoću da znaš, što se tiče pirsa, ti ga stawi, ali AKO se meni NE swidi, weza je gotowa!" Ja sam to shwatla kao ucjenu... Ne znam kako drukčije... A uostalom, opet se osjećam kao da drugi uprawljaju mojim žiwotom... Oće me promjeniti, i ja se zbog njega želim promjeniti, ali ne mogu sad izwršawati swe što poželi... Ja pirs želim od swoje 10. godine, iako to nisam pokaziwala, i sad kad sam napokon dobila odobrenje, on me owako zajebe... Što mi je to trebalo?! I rekla sam i njemu i sad ću to wama reći da mi budete swjedoci... O swojim promjenama ću razgowarati s mamom, a njemu sam rekla, ako owa weza pukne (nedo dragi Bog), ja se opet powlačim u crnilo... Šminka, nokti, kosa, odjeća, ponašanje, swe!! Čak i želji za samoubojstwom, a pukne li weza, možda ga i izwršim... No to mu nisam rekla... Još da kaže da sam luda... Al et, wi ste mi swjedoci...

I sad me toliko rasplakao s time swime, i powrjedio... Zašto ja ne mogu jednom u žiwotu nać dečka koji će me prihwatit owakwu kakwa jesam?!?! Sjebana, crna, sa željom za samoubojswto... Mislim... Ne znam šta da mislim... Oglupila sam poslije swega...!!!! Toliko me sad s time swime raspalio da bih se sad išla ubit... Al et, neću... Ja ću stawit pirs, njemu ako se ne swidi, njegow problem... Ne mogu ja sebi totalno uskratiti ono što me weseli jer on tako želi... Meni je žao... Stwarno je... Jer nikog kao njega nisam woljela... I da mi bilo koji drugi dečko u wezi kaže to što je on... Ono u wezi pirsa... Istog trena bih ja raskinula pa nek si nađu drugu budalu za ucjenjiwanje, al njega prewiše wolim da bih mu to rekla... A ako je on takwa "faca" da bi me ostawio zbo jednog jebenog pirsa... Joooj, poludit ću! Ne znam šta da mislim... Mozak mi je stao... Swe isparilo iz glawe... Ne da mi se ni kod seke ić... Najrađe bih ostala doma i plakala i plakala i plakala i dočekala NOwu ko i Božić... U suzama, s čokoladom i paketom od 150 maramica... Pa kud puklo da puklo... Joooj... Šta da radim?!?!?!?!
Zašto moram biti owoliko tolerantna... Uwijek ko neka žrtwa... Tako se osjećam... Žrtwa čijim žiwotom uprawljaju drugi... Žrtwa koju uwijek powrijede baš oni koje zawoli... Žrtwa koja tim osobama želi ispuniti swe želje, samo da ih ne izgubi... A opet... Želja za samim onim, što oni na meni ne žele, wuče me na swoju stranu.... Nisam wiše pametna... Ne znam šta da radim, mislim, želim, kako da postupim, što da promjenim.... NE ZNAM! I putem owog posta se ispričawam Marini... Sorry Nena, ako owo pročitaš...

31.12.2007.

Nisam sigurna šta se dešawa sa mojom familijom, al su totalno skrenuli... Mislim, meni ne smeta, imam ja neke koristi od toga... Al da tako naglo skrenu??? Ne bih baš rekla...

Oke... Za jučerašnju situaciju s prisewima ste weć imali prilike čitati... Negdje dolje među drugim postowima... Al nema weze... Pustimo to sad... Danas mi se stara digla u 6, iako je išla raditi u 9 i pol... I ja njoj pustila poruku na stolu da me probudi jer joj moram nešto reć... Također wezano za pirsewe... Jer sam nabawila cijene u pojedinim pirs & tattoo shopowima u gradu... I njoj waljda, k'o i uwijek, bilo žao da me budi. Al nije joj bilo žao otworit mi wrata od sobe širom (wanjska) i nawit muziku u kuhinji... Pa me je swejedno probudila... Na ne baš ugodan način... Smrzla sam se i u snu počela pjewat... A jebiga, al nije ni to ono što me danas zbunilo... Tako je to uwijek kad joj kažem da me probudi, što je wrlo često... I dobro, ona skuhala paštu i salsu da imam za ručak pošto danas idem kod seke na doček i nema me do sutra... I ode ona... A u borawku tata spawa... Nije on skužio ni da su wrata otworena, ni da muzika radi... On spawa sa telewizijom, upaljenom, i ono, ko u pol bijela dana, nawijena na 50... Pa onda cijela kuća trešti, a on spawa... I dobro, ja se digla... A on... Hrče, pa podriguje, pa prdi, pa hrče, pa kašlje, a swe mobitel swijetli od silnih poruka, a ne usudi se pogledat... Budala... I dobro, kasnije ja o'šla u WC da sredim kosu i šminku... I to u nekoliko nawrata... Prwi put, gel i lak... Drugi put isto to, samo et, još jače da ulowi, i treći put isto to, samo manje gela i laka, pa sam napokon naprawila od kose ono što sam htjela... ALELUJA!!!
I dobro, ja stawila olowku, sjenilo i da ću stawit maskaru, a stari se waljda digo i da će u WC i mislio da je prazan, i ugasi on meni swjetlo (mislio upalit....)... Pa joj, mogla sam ga taj tren ubiti... I dobro, dowršim ja, pustim ga u WC... I odo da si podgrijem jest, kad eto njega u kuhinju... A cijeli owaj mjesec sam swake subote od njega tražila i dobila 200 kuna za u grad... I da on meni 200 kuna... Al dobro, nemam ja niš protiw, al stwar je u tome da ja nisam tražila... Pa et, ne znam, čitaw tjedan kuka da ga glawa boli... Ko zna šta mu je... Ja ga pitam za šta mi daje tolke pare, jer sam widjela da je njemu ostalo 50 kuna... Kaže on "Tako... Da imaš..." A rek'o dobro... Et, prije sam ga morala moljakat za 50 kuna, a sad mi bez pardona da 200... Ne znam šta mu je, al štogod da je, meni se swiđa... Pa ett...

Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

SWIMA     SRETNA     NOWA     2008.     GODINA!!!!

31.12.2007.

Owo je ispričala jedna cura na nekom forumu... Njen dožiwljaj bušenja... hehe

Ovako vam je bilo: došla sam tamo i odmah došla na red.vKad sam ušla unutra bilo me je jako strah. Na radiu je svirala neka dosadna opera. Onda sam sjela na stolac i teta mi je samo primila usnicu, namjestila aparatić i samo stisnula. Sve je bilo tako brzo! Al je dosta jako zaboljelo i imam čudan osiječaj u usnici. Sad imam samo neki mali. Neke dvije točkice da mi se ne infekcira (il kaj, neznam). Tek za 2 tjedna mogu staviti pravoga. Nije bilo tak grozno, osim onda kad je stisnula. Krvi nije bilo (kolko ja znam) . Sad imam osječaj kao da imam iglu u usnici. Ali su mi rekli da ću se naviknuti i da će proći. Jedva čekam pravi! Več ga imam. Sličan je onom na slici u kutu samo kuglica nije siva nego tamno, tamno jako tamno plava, skoro crna. I malo je ljepši. I tak je to bilo!


TO JE ISPRIČALA JEDNA CURA NA FORUMU. ISTO IMA 14 GODINA.

30.12.2007.

Hmmmm... Da widimo... Mislim da mi materi nisu swe daske na broju... Ili mi se samo čini?? Ne znam, jedino što znam jest da mi se swiđa to što je danas izjawila!!! xD

Pa... stwari stoje 'wako... danas ja cijeli dan na onoj stranici VF (www.vampirefreaks.com)... i našla ja neke slike od jedne cure... ma, ne da mi se opisiwati pa eww, widite sami...



I zowem ja mamu, da widi... Jer mi se ti pirsinzi ful swiđaju. I kažem ja njoj (malo glupo, al jbg... ulizujem se, šta'š... xD) "Prije nego priđeš kompu, stawi ruke iza leđa da me ne ubiješ..." I, dobro, ona stawi ruke iza leđa i priđe i pita me šta želim... i ja joj pokažem tu sliku (odozgo) i pitam je "Dal bi ti meni dopustila da stawim owako pirs... al ne dwa, samo jedan...??" I kaže ona meni "Da, ali samo kad bi skinula to crnilo s očiju..." I dobro, pošto se meni to ful swiđa (mislim, pirs) ja bi skinula to crnilo... Jebeš to... dowoljno unutar oka i maskare i dobro... al sad... ja bi je pitala da mi potpiše pa da stawim, ali ne znam... Rekla sam da ću čekati do swog rođendana (11.05.2008.) pa ako me to još bude interesowalo, pitat ću je... i to sam joj rekla... i rekla je da je to pametna odluka... al ona je meni rekla da bi mi dopustila... i ja to nisam wjerowala... i pitala sam je zašto mi to tek tako dopušta... a ona meni kaže "zato što bi se ti brzo predomislila, i skinula to s usne"... zar se stwarno pirs može skidat s usne? xD
Ko zna, nek mi kaže... Ja nisam sigurna, a mama kaže da može... Et... Tako wam stoje stwari...

POzZZzZ
ki$$i ki$$i by CuraBezImena

30.12.2007.

Okee... Tu su rezultati... Meni se swiđa, al bit će bolje nakon što operem kosu... Ew, pa recite, jel bolje od onog??

Slike su u crno - bijeloj boji... No, dobro, boja i nije wažna... Bar ne meni... Samo me zanima šta mislite o frizu, općenito...
Ki$$i ki$$i by CuraBezImena




30.12.2007.

Danas dajem zadnju šansu frizerima... Al ne u Klaiću, gdje su od mene naprawili balawicu od 6 godina, idem kod druge frizerke. Mater mi rekla da zna onako ošišat, pa... sad ćemo widjet...

Oke... Danas idem kod frizerke... neke mamine, ne znam koja je, al kažu da je dobra... pa nek se na meni dokaže. ako uspije poprawit ono što su one u Klaiću usrale, dignut ću joj spomenik. jer ono nije ni približno onom na slici... al dobro... sad ćemo widjet što će owa smiksat... naručena sam u 13 sati... pa ettt... wish me luck... hehe

WoZdRa

ki$$i ki$$i by CuraBezImena

29.12.2007.

o škOOli

JEDNICA - Put bez povratka
DVOJKA - Obračun sa ocem
TROJKA - Imati ili nemati
ČETVORKA - Istinite laži
PETICA - Samo ljetne noći
ŠKOLA - Kuća strave i užasa
DAN U ŠKOLI - Dobro jutro tugo
ŠKOLSKI HODNIK - Pista smrti
DNEVNIK - Spisak optuženih
ZBORNICA - Mrtvačnica
SJEDNICA - AliBaba i 40 hajduka
DEŽURNI - Zvonar Bogorodične crkve
KONTROLNI RAD -
 Ne okreči se sine
ŠTREBER DOBIO JEDNICU - I bogati plaču
MALI ODMOR - Prohujalo s vihorom
VELIKI ODMOR - Krdo je pušteno
PROFESOR DOLAZI (na čas) - Trka,frka,zbrka
TABLA - Zelena smrt
BJEŽANJE SA ČASA - Mladi u akciji

29.12.2007.

ljuDDi mOOji... pRResRRetNNa saMM... neMMa niTTko sRRetNNiji od meNNe... u to SSam siGGurNNa!!!

najDDraži mOOji bloGGeri i bloGGeriCCe... owOO mi je naJJljePPše juTTro u cIIjeLLoj goDDini... i saMMi zNNate da saMM biLLa buBBana... al to je, kaKKo bi ja reKKla, pRRošLLosTT... oZZdrawIIla saMM... MMama mi daLLa neKKe tabLLetEE za sNNižawAAnje teMMpeRRatuRRe, pa mi je pOOmogLLo, naPPrawIIla mi je ČČaj, i daLLa mi neŠŠto prOOtiw boLLowa... i saDD saMM opEEt ko nowAA i niJJe mi teŠŠko piSSati... to je najwAAžniJJe... heHHe... ehh... saDD da waMM obJJawiMM wijeSSt kOOja mi je uljePPšaLLa jutRRo wiŠŠe od ičeGGa!! jAAwio mi se mOOj drAAgi... al et, čiMM saMM reKKla da mi je uljePPšao juTTro, da se laKKo preTTposTTawiTTi kaKKo i zaŠŠto... ehh... pa... jOOj, od uZZbuđEEnja ne zNNam šTTo da prwOO spOOmeNNem... HHehe... zNNači... owAAko... poSSlao mi je poRRuku na MSN i kaŽŽe kaKKo je on poSSlao oNNu porUUku za bRRisAAnje MSN-a saMMo zaTTo da wiDDi koLLiko njIIh ne žeLLi da on koRRisti ... MSN i da on neĆĆe briSSati MSN, neGGo da će obRRisaTTi oNNe osOObe s MSN-a kOOje žeLLe da on briŠŠe swOOj MSN... A iMMa joŠŠ jedNNa pOOruKKa s kOOjom me raZZweSSeLLio... čuTT ćeMMo se za NowUU goDDinu... to znaČČi da ne preKKidaMMo... YUPI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

jOOj, naJJsreTTnijAA saMM na swIIjetu... heHH

hwaLLa ljuBBe... puSSa za njeGGa...

waMMa uoBBičajNNo... heHH...
Ki$$i ki$$i by CuraBezImena...

27.12.2007.

ON - ONA

On je želio-ona je obećawala
On je tražio-ona je dawala
On je pričao-ona je slušala
On je nudio-ona je prihwacćla
On je ljubio-ona je uzwraćala
On je wolio-ona je woljela
On je otišao-ona je umrla...

27.12.2007.

Groove Coverage "7 Years And 50 Days"

Seven years and fifty days
The time is passing by
Nothing in this world could be
As nice as you and I

Bridge:
And how could we break up like this
And how could we be wrong
So many years, so many days
And I still sing my song

Chorus:
Now I run to you
Like I always do
When I close my eyes
I think of you
Such a lonely girl
Such a lonely world
When I close my eyes
I dream

I'll return to you
Like I always do
When I close my eyes
I think of you
Such a lonely girl
Such a lonely world
When I close my eyes
I dream of you

Seven years and fifty days
Now just look at me
Another girl I used to be
So then what do you see

Bridge:
And how could we break up like this
And how could we be wrong
So many years, so many days
And I still sing my song

Chorus:
Now I run to you
Like I always do
When I close my eyes
I think of you
Such a lonely girl
Such a lonely world
When I close my eyes
I dream

I'll return to you
Like I always do
When I close my eyes
I think of you
Such a lonely girl
Such a lonely world
When I close my eyes
I dream of you

26.12.2007.

Danas sam bila kod seke i nećakinje... I slikala sam ih... A imam i neke slike od prije... Ma sve u svemu... Sve piše u postu... :)

Eh, danas sam bila kod nećakinje... Ma joooooj, najslađa beba na cijeeeeeloj planeti... A dobro... Inače ne volim bebe... Ali nju... Ma za nju bi sve živo dala i napravila! Zove se Noemi, rođena je 08.08.2006. godine :) Znači, ima (uskoro) godinu i 5 mjeseci... hehe

Bilo mi je danas super... Lijepo sam se slagala sa njom... A stari je morao ići kod nekog čovjeka da mu nešto sredi... Ja sam ostala s Lorenom i njenim mužem i kćeri... Kasnije je došao moj stric, Tomi... Donio slatkišaaaaaa.... Cijelu Rijeku smo mogli nahraniti.... Dvije veeelike vreće... Možete onda misliti??? Hahaha

Okitili su bor... Super je... Ko da su ga profesionalci kitili... Ma i bolje!!! Jeli smo, pričali, igrali se s malenom, mazili Pucija (mačak)... Ma ludo je bilo... A najžešća mi je bila malena... Prvo sretna, smije se... Ovo-ono... Pa onda (valjda joj se spavalo) grintava, plače, cendra... A ja čim sam došla, odmah mi je trčala da je dignem... Naučila se u ovih par puta (koliko sam bila) da je svaki put dižem... I onda kad počne plakat, odmah trči meni da je dignem... I tako bar pola dana... I Lorena (seka) kaže da je spustim... Ja je spustim, a ona (molim lijepo...) mene zagrli oko noge i počne se penjati i pruža ruke da je dignem... A meni je žao... I ja nju dignem... Razumiju oni to... Pa kako i ne bi... Kad onako umilo pogleda okicama... Ma joooooj... Preslatko!! Al et... Dosta pisanja... Evo slike... Neke su malo mutne jer mala ne može ni sekundu biti na miru... Hahaha... 3 su od pretprošlog vikenda... A 2 od danas... Ma prepoznat će se... Hehe

I da... Još da napomenem... Sljedeći put kad budem išla kod njih... NE NOSIM NAKIT!!! Nosila sam danas one velike okrugle na
ušnice... Maloj bile zanimljive i non stop ih je natezala... Sad mi stanu 3 naušnice u jedno uho!!!! Koma... Al dobro, zarast će to... Hehehe

Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

(Komentirajte mi moju najdražu nećakinju) xD




SLIKA JE OD 02.12.2007... MA SLATKICA



I OVO ISTO...



I OVO ISTO...



OVO JE OD DANAS... MA ZAR NIJE PRESLATKA?? A IZA SE VIDI I BOR xD



OVO SU NOEMI I LORENA... MATER I KĆER... OBJE LUDE xD NA POZITIVAN NAČIN... MA ZAR NISU PREEEESLATKE??? xD

26.12.2007.

Toše Proeski "Bože, brani je od zla"

Ona ima oči, koje znaju moje tajne sve,
moje tuge sve i moje nemire...
Ona ima ruke, i u njima svemir čitavi,
u tom zagrljaju mogu umrijeti,
u tom zagrljaju mogu umrijeti...

Ref.
Bože, meni tako malo treba,
ispod ovog svetog neba,
topla postelja i njena oka dva...
Šalji anđele čuvare svoje,
jer je duša duše moje,
brani je od zla,
Bože kad ne mogu ja...
Ou ou ou ou, kad ne mogu ja...
Bože, brani je od zla...

Ona ima usne, i na njima okus trešanja...
koje nitko ne zna ljubit kao ja,
koje nitko ne zna ljubit kao ja...

Ref.
Bože, meni tako malo treba,
ispod ovog svetog neba,
topla postelja i njena oka dva...
Šalji anđele čuvare svoje,
jer je duša duše moje,
brani je od zla,
Bože kad ne mogu ja...
Ou ou ou ou, kad ne mogu ja...
Bože, brani je od zla...

Bože meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba...
Topla postelja i njena oka dva,
Šalji anđele čuvare svoje,
jer je duša duše moje,
brani je od zla...
Bože...

Šalji anđele čuvare svoje,
jer je duša duše moje,
brani je od zla,
Bože kad ne mogu ja...
Ou ou ou ou, kad ne mogu ja...
Bože, brani je od zla...
Bože, brani je od zla...

25.12.2007.

Joooj, ne prestajem misliti na Benija... Kako god okrenem, ness me podsjeca na njega... Pomagajte ako možete, izludit ću više ovako... Mater me se boji, kad sam u crnom od glave do pete, a čak me ni to ne uveseljava (mislim crnilo, ne materin strah)

Ma i sam naziv posta (poduži naziv xD) vam sve govori, kad sam navikla da sve sažmem u naslov pa se onda raspišem u postu... Pomozite, pls! Ako znate kako, pomagajte, ako ne znate, dajte i najgluplje savjete, samo pokušajte pomoći jer se osjećam ko da me Beni proganja... Slušam muziku, nađe se riječ, stih, nekad i čitava pjesma da me sjeti na njega... Eto, sad slušam od Groove Coverage "Poison" i "7 Years And 50 Days"... Čitave pjesme me na njega podsjećaju... Gledam TV, pa sve neki romantični božićni filmovima sa nesretnim ljubavima... Pa razgovaram mamu i uvijek (slučajno) spomene nešto što mene podsjeti na njega... Odem da jedem, onda se sjetim čokolade ---> depresija i tuga ---> Beni... Pa onda idem da malo odmorim pa oko mene sve igračke i moja najdraža koju uvijek zagrlim kad plačem (što je vrlo često)... Pa navečer kad spavam, skoro uvijek njega sanjam, onda ostajem budna do kasno u noć, plačem, razmišljam o nama, gledam njegove slike, i molim se da ne prekinemo... Ma sve, ali sve me asocira na njega... Čak i najgluplje riječi... Nisam više pametna... Božić sam provela kako sam i rekla... Maramice, čokolada, u krevetu... Plačući... Poslala sam mu mail prije 5-6 dana pa ne odgovara... Pa luda sam više i ne znam, stvarno ne znam što da radim... On je jedini dečko zbog kojeg sam ovoliko plakala, zbog kojeg sam ovoliko patila, tugovala, zapravo, možda vam ovo sve razjasni - ON JE JEDINI DEČKO ZBOG KOJEG SAM TRAŽILA SAVJET OD MAME I SVIH OSTALIH!!! Mislim, imala sam ful puno dečkiju... Na duže vrijeme... Mišel, Krešimir, Mirza, Benjamin, Franko, Danijel, Klaudio... Bilo ih je puno za koje mnogi i nisu znali... I bili smo po dva-tri mjeseca skupa... Ali ni zbog kojeg nisam trčala mami po savjet... Ako znate kako, preklinjem vas POMOZITE! Bit ću vam zahvalna do groba... Gracie...
Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

25.12.2007.

Ulomak iz priče

Većina vas koji vjerno čitate moj blog, zna da sam spominjala Mišela. :)

Točnije, on je bio jedan od mojih dečkiju... I puno sam ga voljela, i dan danas ga volim. I žao mi je zbog svega što se dogodilo... A toliko se toga izdogađalo i više ne znam što se desilo, što nije, i što je bio zbilja, što san... Zbilja ne znam, sve je u toj vezi bilo vrlo zbunjujuće... Al evo, na svom drugom blogu objavila sam priču koju sam uzela s jedne stranice (
www.ljubavna.com) i ta me priča jako podsjetila na njega i tih par dijelova priče natjerali su me da zaplačem... Jer ga opisuju... Baš ti dijelovi...

....A onda grižnja savjesti "Kako je? Što radi? Je li sretan? Ima li nekoga koga voli? Misli li na mene?"....

....Ja više nisam onaj isti, onaj koga si voljela....

....Mislila sam da ću umrijeti, pitala sam se gdje je dečko kojeg sam davno upoznala, gdje je ona maza? Gdje je onaj u kojeg sam se zaljubila. Došao je do dna, ja tamo nisam mogla za njim. U to vrijeme upoznala sam dečka koji me toliko podsjećao na njega, njegove oči, glas, njegove šale, toliko toga....


I nek se zna, sva tri djela me zaista podsjećaju na njega, jer ta tri djela ne samo da opisuju njega, nego i 3. dio opisuje i mene... Samo ja nisam stupila u vezu s dečkom kojeg sam upoznala... To je jedino drukčije što se 3. dijela tiče... Ako vas priča zanima, zadnji napisani post na drugom blogu... (http://coolsms.blogger.ba)

Eto, to je to... Čujemo se i tipkamo se :)
Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

25.12.2007.

Sretan Božić

Sretan Božić svima koji ga slave, a i unaprijed sretna Nova 2008. godina, jer me možda neće biti... Ali ako budem, javim vam :)

I da, razočarana sam, nisam dobila niti malo sreće niti Benija za Božić... Samo sto kuna... I da mogu, i to bih dala samo da dobijem malo sreće i/ili Benija...

25.12.2007.

Post za Marinu

Neće bit dug... Samo par riječi u slučaju da navrati... Pa kad neće već da me sluša, možda će joj biti zanimljivije ovdje pročitati... Što se tiče onog posta... Od prije nekoliko dana... Kad sam pisala loše o Marini... To je bilo zato što sam bila povrjeđena i bijesna... Ne samo na nju, nego na cijeli svijet!!! I nakon što smo razgovarale, i nakon što sam joj sve fino objasnila što me mučilo i što sam o njoj tada mislila, i koliko me to boljelo, ona dođe da bi me (valjda) vrjeđala... E, pa, Marina, ubijaj ti koliko ti srce želi... Što se mene tiče, nakon ovih par komentara, za tebe sam mrtva od trenutka kad si napisala prvo slovo prvog komentara koji si ostavila... Eto, sad i to znaš fino... I ako misliš da sam te ja ubila, nisam... Sama si se ubila... SAMA! Jer mi nisi dala niti da ti objasnim... I znaš što još? Sad kad sam fino mrtva za tebe, neću se više suzdržavati... Evo, da ti još kažem... Da me uistinu živciraš... Jer, eto kako smo svi u školi primjetili, svaka druga ti je "Pozvat ću ja tebi ove svoje s Vežice"... Zovi draga, zovi... Zvat ću i ja sa Sicilije, iz Slovenije, Italije, Srbije, iz Poreča... Samo zovi draga... To nisam ozbiljno mislila, nego ono... Sarkastično, kako bi se reklo... U prijevodu bi to značilo "DAJ SE SPUSTI NA ZEMLJU I POČNI BRANITI SAMA SEBE, A NE BRANITI SE TOM JEBENOM VEŽICOM!"

Eto, sad nek se zna sve... I daj odluči već jednom šta ćeš biti! Prekini mješati emo, rock, punk, šmel i metal... Jer pola toga se u raznim kombinacijama nikad nije i neće slagati!!! Kao npr. Rock-šmel, ili metal-šmel, i ostalo... Ozbiljno ti kažem Marina, spusti se na zemlju jer nisi jedina koja je u depri, koja pati, koja tuguje, kojoj je loše, nisi jedina osoba koja ima probleme... Ja također imam svoje probleme, i Ana, i moji blogeri i blogerice, ne vrti se svijet samo oko tebe! Utuvi si već jednom to u glavu... Tek sada pokazuješ kakva si... Sa svime onime što si pomiješala (rock, punk, metal, šmel, emo) tvrdiš da si rock i svi bi te se kao trebali bojati... A ustvari si samo razmaženo derište koje cendra za svaku sitnicu koju ne dobije ili pak ne smije niti pomisliti na to!!! Pošto je ovo moj javni dnevnik, pošto tu pišem o svima koji su mi loši, i dobri, koje ne volim i volim, koje ne mogu smisliti i od kojih se ne mogu razdvojiti... Tako sam i tebe smjestila na ovaj blog... U ovom postu si uvrštena u one koje ne mogu više niti smisliti... Razmisli malo o tome!!!!

Tnx... Bay!
Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

24.12.2007.

Jebemu komp i viruse i probleme i božiće kupnje... NAJGORE DOBA GODINE!!!

Uvijek samo gužve... Svi samo bacaju novac... Na razne gluposti... Sad sam isfrustrirana, ali ne zbog Božića, ni zbog Benija, ni zbog koga... Nego zbog kompa... Imam virus... Neki šta ja znam... Al nema veze, sad bar imam razlog da zovem majstora... A mlad... I zgodan... Hahahaha, kud ćeš bolje... Šalim se... Al svejedno ga moram zvati... Samo da mi komp preživi i da mi ne mjenjaju disk... Na njemu mi je sve!! Pjesme, postovi, slike, sveeeee!!!!!! Ako promjene disk, ja ih killam... Eto, samo ukratko jer mi je to trenutno najveći problem...

Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

24.12.2007.

Goooo baby goooo xD xD xD

Eh, radi se o skaterima. Hehe, najslađi, poslije EMO-a, naravno. Hehehe





























Ma joj... Meni su predobri... Vi u komentarima recite kakvi su vama xD
Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

23.12.2007.

Jooooooj.... Postoji li za mene samo malo sreće???? Istina je kad kažu:"Uvijek te povrijede oni koji te navodno VOLE!" ISTINA!!!!!!!

Jooooj... Ljudi mojiiii... Zar sam zbilja osuđena na nesreću???? Na patnju????? Bol????? Tugu???? Suze??????? Pa kad ću se opet smijati... Ko svi oko mene... Dobro, ne baš svi... Ali većina!!!!! Pa zar moram biti uljez u svijetu?!?!?! Ne, nije i ovaj post za Benija... To mi je već malo lakše sjelo... Znate... Najdraži moji... Neko vrijeme sam nosila samo ono crno... Sjećate se? Crna odjeća, crna šminka, crna duša... Sve... A onda odjednom prestala... Nema šminke, nema crne odjeće... Samo crna duša... I u to vrijeme kolko sam bila bez crnila... BILA
SAM NAJNESRETNIJA OSOBA NA
SVIJETU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ali danas sam se opet malo razmislila... Rekoh... Nek se drugi vesele rozim, ja ću crnim... I opet sam se našminkala, obukla u crno, nokte nalakirala crno... I OPET SAM HAPPY!!!! Ja sam sebe našla... U crnom sam... A stara ako će mi zbog toga uskratiti đeparac, oduzeti nagradu, uzeti komp, mob i sve... NEK UZME... NEK UZIMA SVE!!!! To još mogu podnijeti, ali crnila se više ne odričem!!! Čini me sretnom... Iskreno, začudila sam se... Mislila sam si... Pa kako?? Mislila sam da mi je bolje bez toga... Ali prevarila sam se... S tim mi je samo BOLJE!!! Mama, sorry, ali ovakvu se volim, ovakvu me vole, i nije me briga šta mislite o meni... Uz ovo crnilo ja sam ojačala... Nisam suze pustila... Nisam popustila ni pred kim... Kad sam to skinula... Popuštala sam i plakala... Ali sad sam opet crna... Ne darkerica.... Ali crna sam... I to me čini sretnom... Jer me je danas još jedna jako dobra osoba koju sam zavoljela kao brata napustila... Nadam se da će ovo pročitati... I da će se prepoznati... Puno mi je stalo do te osobe... Al, jebiga... Nisam htjela niš govoriti jer bi ispalo da prebrzo zavolim ili zamrzim ljude... Što je istina... I onda kasnije patim... I plačem... I tugujem i samujem... Ovim putem se toj osobi ispričavam... I ako to pročita, nadam se da će malo razmisliti... Samo nek zna - NISI BLOKIRAN... NISAM IMALA SRCA... Ah, napokon da sve iz sebe istresem... Iako se samo u zadnjem dijelu spominje osoba kojoj je namjenjen ovaj post, nek se zna da sam zahvaljujući toj osobi, opet pronašla pravu sebe!!!!! DANKE!!!

23.12.2007.

Najdraži moji... Spoznala sam još jednu istinu o sebi... Al ova mi se jako sviđa... Nije loša... Bar ne za mene...

Yep... Spoznala sam se... Opet... U nečem novom... I sviđa mi se... Možda će nekima bit smiješno, nekima ne, možda čudno, možda ne, nije me briga, samo nek se zna... Počeli su mi se sviđati EMO dečki... A dobro... To se donekle vidi i iz naziva bloga... Jooooj, preslatki su mi... A i istina je da daju najbolje zagrljaje... Iskrene... Ne dijele ih samo tako... Joooj, meni su preslatki... Za vas ne znam, ali ja sam sebe i tu spoznala... Hehe















23.12.2007.

Dragi Djede, za Božić želim...

Dragi Djede, za Božić želim samo malo sreće i Benija... Pa makar na 30 minuta da bar o svemu porazgovaramo... Da saznam na čemu sam... A ne da samo plačem i patim i tugujem do 20.06.2008. godine... Ne želim se nadati ako će me kasnije čekati razočaranje i tuga i još veći bol...

22.12.2007.

Ovo mi je najgori Božić i Nova godina dosada... Pa zar sam mogla dobiti "bolji poklon"???? Pa zašto baš bez Benija ostajem... Pa volim ga ko svoju mater... A i sami ste mogli vidjeti da mater volim najviše na svijetu... Pa tako i mog Benija...

Umjesto da se za Božić radujem prvom snijegu, i veselim poklonima, i smijem sa mamom (a možda i tatom), ja ću Božić provesti u sobi, uz paket od 150 maramica, čokolade, pjesmu Numb od Linkinog Parka i mog najdražeg medu kojem ću opet ispovjedati tajne... Postoji li "bolji" način da se provede Božić??????????? Poslije Nove godine sam trebala ići u Njemačku sa tatom... Ali više nisam sigurna želim li to... Jer ako budem išla, svima ću samo prenijeti negativnu energiju, a ne želim da drugi budu tužni zbog mene... Ne želim ni da znaju da sam tužna... Evo, sad ću nabrojati samo par osoba koje znaju za moju tugu i situaciju s Benijem...
1. Mama... Ona je prva saznala, jer sam se njoj obratila za pomoć. I to mi je bio prvi put da sam nju molila za pomoć u ljubavi... Za sve ostale ljubavi me nije bilo briga u kakvoj smo situaciji... Mislim, bilo me je briga, ali kasnije sam ih sve preboljela... Ali Benija... Ni ne želim ga preboljeti, ne želim uopće prekinuti s njim... A izgleda da ćemo morati...
2. Marina... Razgovarale smo... Pomirile se... Ispričale jedna drugoj... Ispričale događaje i situacije koje smo u zadnje vrijeme proživjele... I njoj sam ispričala to u vezi Benija... I ona mi kaže isto ko i mama... Da me samo podjebava i da prekinem to... Ali ne mogu!!! Ne želim... I mislila je (bar sam tako ja dobila dojam) da mi je to samo još jedna prolazna ljubav, ali čini mi se da je shvatila da nije... Nikad za nijednim dečkom nisam ovoliko plakala... Ni za jednog dečka nisam bila spremna čekati čak 6 mjeseci... Ni za jednog dečka nisam poklanjala ovoliko pažnje, ljubavi i nježnosti ko za njega... Jer on i mama su mi sve... I ne želim izgubiti nijednog od njih... Nenči, tnx na savjetu, al bojim se da ga neću poslušati...
3. Marijan... Mare, tnx što si me saslušao... Sorry što svaki put kad me pitaš što radim, ja kažem da plačem... Al sad me ova situacija s Benijem doslovce ubija i u depri sam... I da ne duljim previše, valjda kužiš :) Svejedno, tnx na strpljenju :))
4. Još jedna osoba sa MSN-a, al nisam sigurna kako se zove... Hehehe, sorry, al zaboravila sam :) Ne znam, pitat ću ga kad dođe... Isto je muško... I najstariji na mom popisu... 29 godina ima... I super je osoba... Tnx što trpiš to moje "dobro" raspoloženje... Ma starije osobe uvijek bolje kuže od mojih vršnjaka... Zato više volim razgovarati sa starijim osobama o ovakvim problemima :)
5. Andrea... Duša moja najdraža!!!! Joj, Deice, hvaja i tebi što me ovoliko trpiš... A dobro, i tebi je ovako, al ne zbog dečkiju, pa znaš kako mi je... Zato ja i ti sutra plačemo zajedno... Može?? Joj, danas smo se ja i moja sis ispričale... S nikim u životu nisam dulje pričala... Vjerujte da nisam... Pričale smo 45 minuta... A vjerojatno ćemo iz dana u dan sve više i više... Ali Deice najdraža, sorry, ja ne zovem... Stara se ionako dere na mene po čitave dane zbog Interneta... Hehehehe
Pusa najdražoj seki!!! I pozzz za tvoju real seku Martinu... A dobro, i za Tamaru iako se s njom baš nisam sprijateljila :)

Eto, to vam je 5 osoba koje znaju za moju bol, tugu, patnju, nesreću, suze i depru... Hvala im svima što me trpe i što se trude pomoći mi... Volim ja njih svih JAAAAKO PUNO, ali mamu, Deu i Nenu NAAAAAJVIŠE... Dečki, sorry :P

Eto, ukratko od mene... I slikice mog dragog... Da svaki put kad uđem na svoj blog da vidim njega... Mama me skoro killala danas.... Kad smo već kod njegovih slika... Isprintala sam sve njegove slike koje imam i poljepila ih po sobi... Kad je ušla, šlag ju je strefio... A njegova slika mi je i na pozadini moba, na pozadini kompa i na displayu MSN-a. Jel postoji netko luđi?? I BTW... Njegovo ime na ormaru, na bilježnicama (SVIM!!!!), na nekim knjigama (OMOTI) i na mojoj ruci.... A na drugoj ruci plavim markerom... "GAME OVER..." ispod toga malim slovima... "PLAY AGAIN"... Beni, fajiš mi puno i nadam se da je to sve samo šala ili još bolje, samo ružan san... UŠTIPNITE ME!!!

Swikice...











Neke su malo mutne... Al jbg... Bitno da su tu :)
Ki$$i ki$$i for you by CuraBezImena
A njemu jedna BIG KISS ON LIPS :)))) :*

21.12.2007.

Kvragu i sve... Nemam ništa pametno više za reći... Sve se reklo... Ako ste pročitali prijašnji post, znate zašto sam ovakva... Ovako pokisla, tužna i totalno sjebana... I jedino što sada mogu i želim pisati jesu ove pjesmice...

Ljubavi zašto boliš?
Srce zašto ga voliš?
Suzo zašto tečeš?
Vratiti ga nećeš.
Dušo zašto patiš?
Živote zašto ne shvatiš?
Ja sam samo kap u moru...
Kiša, nitko, nula i ništa...


Ja sam samo jedna koja za tebe moli,
samo jedna duša čija rana boli.
Ja sam samo čovjek koji ne zna da preboli,
ja sam samo ja koja te iskreno voli!


Ima noći poput ove kada plačem u samoći,
i kiša polagano na prozor kuca,
a srce od bola puca,
ne plačem sama,
i nebo zna za moju tugu,
samo on nezna, on voli drugu,
i sutra, kad ne bude me više,
neka ova pjesma za njega piše,
stihovi srca slomljena, srca nevoljena,
nesretne duše koja je htjela samo malo sreće,
a sada više ni to dobiti neće....


Tu sam kad me ne vidiš
Tu sam kad me ne sanjaš
Tu sam kad me ne ljubiš
Tu sam UVIJEK
al me ne primjećuješ...


Sve pjesme sada su utihnule...
Sve one crvene ruže su uvenule....
A tako sam ih voljela....
Prestale su cvati...Ostalo je samo trnje.
Ranjeno mi je i srce i duša...
Suze moje blijedo lice krase...
A ja cekam da se sjećanja ugase.
Nema više sretnih dana....
Mrak me ne napušta...ostaje tama...
Vrijeme je stalo....
A ja sam sama...
I idem tamo gdje ću biti mirna....


Noćas prvi put plačem zbog tebe.
Tople suze griju moje hladno lice,
Ali šta će ugrijati moje srce?!
Ono je hladno kao kamen,slomljeno kao staklo...
Pred očima mojim,u mislima mojim,
Tvoje su oči...
Pokušavam se sjetiti usana..tako blagih...tako nježnih,
Ali sjećanja nestaju,kao magla u prohladnoj,
jesenskoj noći..
Gdje si??
Želim te zagrliti..poljubiti...!
Ali kako zagrliti vjetar?
Kako poljubiti maglu?


Noćas su zvijezde zasjale
samo za tebe i mene.
Noćas mi je vjetar tvoje ime šapnuo,
bol u srcu probudio.
Zbog tebe sam noćas zaplakala i
stare uspomene probudila.
Noćas sam shvatila
da te nisam preboljela.


Tamo....na kraju beskraja.....
Tamo....gdje nema kraja....
Tako...gdje nestaje nada....
Tamo....stojim ja.
Tamo...gdje nema ničega....
Tamo...gdje stanuje tuga....
Tamo....stojim ja.
Tamo...gdje anđeli padaju....
Tamo...gdje me nepoznati ljudi čekaju...
Tamo...gdje samo tišinu čuju....
Tamo....gdje se ruše snovi....
Tamo....stojim ja.
Tamo...gdje nitko ne ide...
Tamo gdje rijeka krvi teče....
Tamo...gdje se jedan život gasi....
Tamo......ČEKAM JA.....


Sanjala sam da si mrtav,
Sjedila sam na tvom grobu
Plakala sam,ali... Opet...
Osjetila tvoju mržnju i tvoju zlobu...
Kad sam se probudila
Bio je prelijep dan.
Pitala sam se šta je značio taj san...
I gle, ti si bio tu,
Došao si do mene,
Ali tvoje suze bile su glumljene.
Ne, nisi se kajao,
Ništa od onog što si rekao
Nije bilo iskreno...
Da, osjetila sam mržnju
Takvi kao ti se ne mjenjaju,
Uvijek ostaju isti,
Nepopravljivi gadovi!
Sa mnom ne možeš na silu,
I ne glumi da ti je stalo.
Osjećam tvoju zlobu,
Negativna energija je u zraku.
Osjećam tvoju mržnju,
Kao onda kad sam sjedila na tvom grobu,
Znam kako je kad suze ispune oči bolom...

20.12.2007.

I ovu večer provodim u tišini svoje sobe, plačući i tiho jecajući jer su roditelji (ne moji......) upropastili moju vezu.... Pa gdje to ima!?!?!?!?!

Da, upravo tako... Benijevi roditelji otjeraše vezu u propast....Nije da ga krivim...Ali mislim da nije fer...Dobio jednu kecu iz glazbenog jer nije napravio domaću zadaću i dobio kaznu do 26.12.2007. godine. Ja si mislila, dobro, brzo će to, šta sad... A kad ono, javi on meni, da će smjeti ipak tek nakon Nove godine... Haj dobro, nije ni to daleko... Ali kvragu, javi on meni jučer da smije tek 20.06.2008.godine... I danas mi javi da mora izbrisati msn, a samo smo se preko msn-a mogli čuti... I šta da ja sada radim?!?! Čak i kad "odsluži" kaznu, neću ga moći čuti... Teško mi je i ne znam što da radim!!! Sad plačem ko kišna godina, da je bar sve ovo samo ružan san... Pa ne mogu samo ja doživljavati nesreće!!! KVRAGU!!!! Napokon se usrećim i nađem ok dečka, iako preko neta, i onda sve ode u kurac... Pa zar sam suđena nesretnica?? Zar je na mene bačena kletva dok sam bila mala beba?? Zar ću cijeli život tako vući?? Dobar događaj, pa nakon nekog vremena, ubij Bože... Zar cijeli život tako??

AKO NETKO, BILO TKO, IMA BILO KAKAV PAMETAN SAVJET, PREKLINJEM GA DA MI GA DA... Iz predhodnih postova se vidi da ga volim i da me voli, ali kvragu, tako neće ništa funkcionirati ako on izbriše msn...

I usput, sretan Bajram svima (ne uzvraćajte...)



















20.12.2007.

Karakter

KARAKTER JE

ZBROJ TISUĆU MALIH

SVAKODNEVNIH NASTOJANJA

DA DAMO ONO

NAJBOLJE OD SEBE!!!

19.12.2007.

I još jedan dan je prošao, još jedan dan u mojoj prošlosti je zapečaćen, a nadam se da ga se nikad više neću prisjetiti... Još jedan dan pun zbunjenih duša oko mene... A ja ko uljez, njima za inat, nesretno sretna...

Još je jedan dan prošao i ušao u moju prošlost... Ne do kraja, ali nije još puno ostalo... Danas sam bila komaaaa... Jebeno nesretna... Ili, nesretno sretna... A da vama olakšam, glumila sam sreću!!! Svi su me zezali, sa svima sam se zezala, svi su bili ok prema meni, sa svima sam se družila. Imala namješten osmijeh od uha do uha. Pripremljenu šalu za uzvrat na drugu šalu... A iznutra sam opet umirala... Opet sam iznutra plakala... Nestajala... Jedva sam se borila sa suzama, ali nisam više izdržala... Ko čudakinja... Kad to i jesam... Cijeli dan se borim sa suzama... Od kad sam se probudila... A to vam je, dragi moji, bilo u 06:18 h. I krenulo ovako... Puna veselja, ustanem... Upalim komp, TV, dok svi spavaju, ja se malo zajebavam... Stara se budi u 06:50, stari nikad ne ulazi u moju sobu, ali ide ča od kuće u 07:00... I sjedam za komp, prijavim se na msn, sva sretna, vidim nekoliko novih poruka. Među njima i od mog najdražeg Benija. I sva radosna otvorim njegovu poruku. I umrem... Pisalo je, citiram: "Ljubavi, žao mi je jako, ali moram te razočarati. Ne mogu doći poslije Nove godine. Tek 20.06.2008. godine. Pusa, volim te. Beni." I tu sam umrla... Ostala bez teksta i daha... Nisam znala što bih... Smijala se? Ne. Plakala? Ne. Vrištala? Ne. Nisam znala... I na kraju odlučila... Smijala se svojoj 'sreći', plakala za njim, a vrištala od unutarnjeg bola... I cijeli dan se borila nadalje sa suzama. Mislila sam da će mi oči ispasti koliko sam suza isplakala, ali očito nisam sve isplakala. Sa suzama u očima, kojima nisam dala da poteku, danas sam morala napraviti ručak (ništa zahtjevno, hvala Bogu), napisati zadaću, osvježiti blog, pisati o svojim osjećajima, malo se 'zabaviti', i krenuti u školu. Cijeli dan su svi bili sjebani. Marina je sva neka jebena... Malo se smije, malo me odbija, pa cendra, pa se meni priljepi, pa opet u krug vrti priču. Ana Marija isto tako. Malo se smije, malo plače, ali nije ko Marina što se tiče odbijanja i priljepaka. Tamara mi je izrešetala ramena. Non stop se vješala meni po ramenima, svako malo me zviznula po njima, svako malo se naslanjala, gurkala, cerekala ko luda... Antonela je imala problema... Uglavnom, samo su dečki bili veseli i raspoloženi, pa su i mene malo 'digli na noge'. Barem oni!! Osjećam se izbačeno od svih! Želim novi početak. Želim se ispisati, i ići u neku drugu školu. To prije nisam željela ni za što na ovom svijetu. Ali sada to želim više od svega. Ne mogu više gledati sve te izdajice na jednom mjestu!!! Jednostavno ne mogu. Gade mi se!!! Ali baš ono, GADE!! Uglavnom, imali smo 1. sat vjeronauk... Ja sjebana, kao i cijelo jutro... 2. sat tjelesni. Ja sjebana kao i cijelo jutro. 3. sat fizika, ja sjebana kao i cijelo jutro. 4. sat engleski... e tu su mi otkazale 'kočnice' i počela sam plakati... A svemu je Tamara kriva!! Jebem ti Tamara sve po spisku! OD A DO Ž!! Spomenula mi je Benija, jer me uvijek tako zajebava "Di ti je Bendžo?" I ja sam tu otkazala, samo sam počela glasno plakati i jecati i nije me bilo briga za sve one izdajice, umišljenke, popularnjake, tračere, blesavce, idiote, kako god oćete! Počeli su se čuditi, neki su se počeli smijati, neki su počeli snimati... Znači sutra me čeka težak dan. Al jebe se meni za njih. Imam i ja pravo na svoju žutu minutu, pa makar usred sata!!!! I profa me pustila u WC, za mnom je došla Maja, počela me nešto kao tješiti, bezuspješno. Došla ja u učionicu i zamolila profu da me pusti da idem kod pedagogice. Jer znam da joj mogu vjerovati. Ona nam vodi debatni klub, pa smo si jako dobre. I ispovjedim se ja njoj, ona obeća da neće ništa reći mojoj materi. Bilo mi je toliko lakše da sam skoro od sreće zaplakala!!! Ali nisam imala što pustiti. Hahaha
I sad mi je puno bolje. Vidi se po tome što pišem post, jel da? Raspisala se ja, ali ajde da ne duljim, neću više pisati...

Eto, ukratko o sjebanom danu, o zbunjenim dušama i o prošlosti (hvala Bogu!).

Ki$$i ki$$i by CuraBezImena

19.12.2007.

Božićni duh u mojoj sobi :)))))

Imam i ja maštu, Božićni duh u mojoj sobi...

U komentarima mi recite šta mislite, kako vam se čini?

PuSsSsA















18.12.2007.

Volio me, a zatim ubio

"Malena" - tako me zvao;
"Pusa na usne" - tako me tješio;
"Volim te" - tako me usrećio;
"Ne trebaš mi više" - e, tako me ubio!!!

I to nije od nikog prepisano, da se zna. To je stvarno tako bilo... I ta osoba je postala jedan od puno uzroka moje prečeste tuge i želje za ubojstvom... A ipak sam joj oprostila... Iako me to i danas boli... I iako još uvijek nisam preboljela tu osobu do kraja... Ako ovo ikad pročita (a sumnjam da hoće), nadam se da će se prepoznati...

Eto, samo malo da osvježim blog, i pošto sam to danas, na satu hrvatskog :) smislila, i pošto me to toliko grize i boli, i pošto je ovo moj 'javni' dnevnik, unosim i taj "važan događaj" !!!

Kissi kissi by CuraBezImena

16.12.2007.

Novi dizajn

Kao i na mom drugom blogu, i ovdje je promjenjen dizajn. Pa mi recite šta mislite, kakav je? :)

Kissi kissi by CuraBezImena

15.12.2007.

Baš je tužno...

Voze se cura i dečko na motoru:
Cura:"Nemoj tako brzo, smanji!"
Dečko:"Ne baš je ludo..."
Cura:"Ne, nije... Molim te, uspori."
Dečko:"Reci da me voliš!"
Cura:"Znaš da te volim!"
Dečko:"Zagrli me."
Cura ga zagrli...
Dečko:"Molim te, uzmi moju kacigu sa glave, meni je tijesna i stavi je sebi na glavu!"

Sljedeće jutro u novinama: Motor imao nesreću, jer su kočnice popustile, dvije osobe su bile na motoru - jedna je preživjela, a druga poginula.
ISTINA JE: Da je dečko ustanovio na pola puta da su kočnice popustile, a to nije htio reći svojoj curi... Želio je posljednji put čuti njene riječi - VOLIM TE! Želio je posljednji put osjetiti njen - ZAGRLJAJ! Zatim ju je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu
 jer je želio da ona preživi iako je to značilo da će on poginuti…

Joooj... Baš tužno :((
15.12.2007.

Hvala onima...

Hvala onima koji su mi se smijali, HVALA... Bez njih ne bih plakala...
Hvala onima koji me nisu voljeli, HVALA... Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav...
Hvala onima koji su povrijedili moje osjećaje, HVALA... Bez njih ne bih znala da ih imam...
Hvala onima koji su me ostavili, HVALA... Bez njih ne bih otkrila sebe...
Ali najviše zahvaljujem onima koji su mislili da neću uspjeti, njima zahvaljujem najviše... Jer bez njih ne bih niti pokušala!!!!
13.12.2007.

Znala sam da neće dugo trajati... Da će me brzo zaboraviti... Da ću ubrzo ostati u nekom drugom planu... I da ću opet biti povrjeđena... I napuštena... Hvala Marina, sad si mi pokazala kakva si ti ustvari...

I sam naslov kaže... Marina, hvala ti... sad si dokazala da si UPRAVO TI ono što si govorila za Ana Mariju!... ti si ta koja druge tako ostavlja i napušta kako ti se digne!... i upravo ti si ta koja ne zaslužuje više šansi, a ne Ana... i upravo ti trebaš da ostaneš sama, da vidiš kako je to!... ali vidim da se to neće dogoditi, prepametna si za takvo što!... samo druge vučeš za nos i vrtiš ih oko malog prsta... ali da znaš, upravo si ostala bez jedne frendice... MENE... jučer (!) si govorila kako ćeš Anu ubiti, kako ćeš joj glavu u zid zakucati, a več danas ste opet the best... nemam ništa protiv, naprotiv, drago mi je... ali stalno glumiš kako želiš pomoći i izvući druge iz lošeg društva, a sama nas tjeraš u loše društvo!... kao što si i mene sada stjerala opet u Andreino društvo a znaš da me stara zbog nje proglasila ludom!... da, upravo tako, stara me proglasila ludom jer je stekla takav dojam o Andrei, da je luda... Hvala ti Marina... Samo si mi sad pokazala kakva si, a takva ćeš uvijek i biti jer 'Vuk dlaku mjenja, ali ćud nikada' E pa u ovom slučaju, ti si vuk... I nije me više briga za tebe, tvoje probleme, muke, tvoj stil i to što si ti postala emo, ili koji kurac si više! jedan dan si emo, drugi rock, treći šmel, a stalno tupiš kako si rock... ne, nisi, to ti samo misliš... nisi ni približna rock-u kao što ni ja nisam bila dark, to sam samo mislila! ako ovo pročitaš, malo razmisli o tome kako si me povrjedila, i samo se usudi sutra mi se obratiti u školi... bijesna sam na tebe i mogla bih te ubiti! i samo da znaš, nađi si novu curu za bend, ja izlazim. this is the end, beacuse you didn't know how to have beautiful frendship... i don't care anymore for you and your feelings... you can die, i don't care... beacuse of you, i'm again something like dark... I HATE YOU! BEACUSE I DON'T WANT TO BE THAT!!

11.12.2007.

Prošlo me crnilo...

A...Da...Prošlo me crnilo... Ne znam, samo preko noći... Odjednom... Ne želim se više niti šminkati, niti oblačiti onako... Jednostavno me je prošlo... A budući da sam ujutro u školi, ne mogu puno pisati da ne zakasnim... Samo me zanima kako će ove moje u školi reagirati danas kad me vide... Hmmm... Oće li biti iznenađene? Ili ljute? Ma i nije me briga... Možda više nisam u crnilu, ali ipak me ne zanima šta će misliti o meni... Eto samo ukratko... To me malo muči... Pa jbg... Ne moraju moji problemi uvijek zauzeti pola stranice :)

To je samo ukratko :)

By: CuraBezImena
Kissi kissi

08.12.2007.

Dosta mi je svega... I škole, i ljudi, i osjećaja, i života... SVEGA!!!

Svi su okrutni prema meni... Zovu kad im nešto treba... A onda ''Matea, ko te jebe'' I tako većina njih... Ali ne, ovaj post nije samo jedan u nizu posvećen takvim "prijateljima". Ovaj post je posvećen Mišelu. Osobi koju jako puno volim i do koje mi je puno stalo... I zbog koje ne želim patiti... Opet... Prije smo bili skupa... Iako je stariji od mene 10 godina... Sad će većina reći "Luda si" (misleći na mene). I svega je tu bilo... I nismo više skupa, ali... Otkad smo prekinuli, on je OPET prešao na šverc droge, opet jurca motorom svuda, opet je nepažljiv i neodgovoran... Ali ne smeta meni ni to... Smeta mi to što je ko moja sestra... Koju sam previše voljela i bez koje mi je danas JAKO TEŠKO iako nismo često bile skupa... Bojim se za njega jer me strah da i on ne umre... Kao ona... Zbog droge... I to je jedino čega se bojim... Iako se grozno odnosi prema meni... I prema mojim osjećajima... I mojoj ljubavi prema njemu... Svejedno se bojim za njega... I ne želim čuti ili pročitati... Da je poginuo ili imao neku nesreću... Samo zbog droge... I alkohola... I to je sve... ne znam... Nisam više pametna... A stvar je u tome da je on mene UPRAVO SADA povrjedio... I zato ovo pišem u suzama... I zato se ispričavam ako ima pogrješaka... I to je sve... Moram to reći, istresti iz sebe...

06.12.2007.

Stara umišlja da može BAŠ SVIME UPRAVLJATI u mome životu!!

E, pa ne može više!!! Odbacuje me jer se šminkam ovako crno, ne da mi da bušim uho, dobro, već jesam, ali još... Ne da mi više u bend... Nikome ne smeta to kakva sam, ali ona... Pa nek me se više okani!!!!! I dere se na mene da sam drska prema njoj, da sam luda, da sam bezobrazna, da sam postala nešto petnaesto... I daje mi dojam da me odbacuje... I samo mi to nabija na nos... I onda kad ja jednom puknem, onda ću biti kriva i u kazni... Možda ne moj stari ipak bio u pravu... Ona izaziva samo da može okriviti... E pa neće tako sa mnom... Jer ja ću puknuti! Stalno mi govori da se ne uspoređujem s drugima, a onda me danas i sama počela uspoređivati s drugima... U kurac i sve, pa šta ona umišlja?!?!?! Da samo ona smije biti nervozna i umorna?!??! Ma joj, narađe bih pobjegla... Daleko.... A opet... Sad mi je opet probudila želju, i što me najviše smeta, razlog (!) da se ubijem... U kurac i sve... Ako joj zbilja toliko smetam da me sprečava da budem što jesam, odo ja... Odmah... Il ću se ubiti, ili otići.. Imam ja gdje ići pa nek se ona jebe s kim i kako oće, mene neka pusti na miru!!! Kvragu i život i ja i ona i sve!!!!

05.12.2007.

Tonem... Polako... Ali nesigurno... I nestajem u tami... Nitko me ne pronalazi... I ne trudi se pronaći me... Ja nestajem, a to nitko ne vidi...

Ja nestajem... Gubim se... Nisam više dio ovog svijeta... Osjećam se mrtvom... Osjećam da mi je duša umrla... Ali sam samo tijelom prisutna... Nemam više osjećaja... Potonuli su... Nestali su kroz jednu noć, noć koja je promjenila sve. Jedan jedini san... Kako je samo utjecao na moju budućnost i sadašnjost... Nitko mi ne bi vjerovao... Rekli biste da sam luda!! Samo ukratko ću da ispričam... Sanjala sam dvoje ljudi... Gospoda... U odjelima... Svaki dan sređeni... Pratili me... A u tom snu, još sam bila najbolja sa Silvijom... Pratili su NAS... Mene i nju... I  jednu večer smo išle van, bila je Matejna pa lunapark i ta sranja... I oni su nas opet pratili... A s nama je bio moj stari... I oni su nas počeli proganjati, a moj stari je išao birati neke kravate... I mi smo potrčale u taj dućan, i on je nas počeo braniti... I oni su ga napali... I ubili... Odrezali mu glavu... I nije mi bilo žao... Niti sam se kajala... Bila sam... Sretna... A dobro... Na kraju su i mene i nju mučili...
Ali taj san... Ne znam... Osjećala sam neku sreću... A otada ja sam još drukčija... To je bilo preksinoć... I ja sam u dva dana postala neka 15-a osoba... Nema više osjećaja... Nema više jadikovanja... Nema više plakanja... Nema više niti smijanja!!! Sve mi je svejedno... Oko mene se zbivaju stvari, ali ne reagiram... Oko mene ljudi žive... Ali ja više nemam taj osjećaj... Ko da sam mrtva... Ne znam jesam li jedina, ili će se tu možda naći netko tko je kao ja?! Ako se nađe, bilo bi lijepo da prizna i da se javi, jer... Jbg... Kakva god da jesam, voljela bih znati da nisam jedina...

03.12.2007.

Neki su tražili sliku nove frizure... Imajte milosti!!!



IMAJTE MISLOSTI!!!

03.12.2007.

Uljez u svijetu, žrtva prošlosti, sadašnjosti i budućnosti... Sjebite me do kraja, to je najbolje što znate... Ili, za neke, jedino što znaju!!

Još jedna odluka... Nevažna... Ali ipak toliko teška i neobična... Vrijedna spomena što god vi mislili... Ma ni ne zanima me... Ne zanima me više ništa... Ali baš ništa... Ja sam otišla u ku*ac... I moj život... A sve zbog drugih... Sve zbog žrtvovanja... Za koga?? Što sam time dobila?? NIŠTA!!! Jedna jedina riječ... I to je odgovor na pitanje... Nisam NIŠTA dobila... I niakd neću!! Evo tipičan primjer... Sa.... Na primjer... Mariom... Super frendica, sve the best... Ali to je očito prošlost... Svi su znali... Matea je tu... Njoj se mogu jadati... Aj kunem vam se svojim jadnim životom da više nikad nećete!!! Razgovaramo ja i Marina na MSN i zove mene Ana na telefon. I razgovaramo ja i Ana... I kaže meni Ana što misli o Marini... Kako je glupa... Kako je ne može više smisliti... Kako je postala opet jebena šmelerica... I ne znam ni ja što sve ne... I ja Ani obećam da neću reći Marini... I misleći kako mi je Marina best frendica, ja joj u STROGOM POVJERENJU KAŽEM, a ona mene izigra i kaže da će reći Ani što ju ide... Pa nisam ja ničija budala!!!Jebemu mater... Pa ako se ja ne igram sa tuđim životima, nek se drugi ne igraju mojim životom... Jebemu sve, pa nisam igračka!!! Nisam od gume da me se razvlači na sve moguće strane kako se kome digne!!! I nema više... Nisam tu više za probleme... Ničije, samo svoje... I nema me za ništa drugo... Tu sam s vamaa samo tijelom... Duhom sam u drugom gradu... Kod druge osobe... Kod osobe koja meni previše znači... Više od SVIH VAS ZAJEDNO!!! SVIH!!!!! Svatko me okreće protiv svakog... Ma jebite se... Nema više toga... Ja imam svoj stav... I pri tome ostajem... Kvragu i sve... Tolko je bijesa u meni... Nije me više briga... Za vas... Za vaše osjećaje... Za vaše mišljenje... Današnji komentari "Ajme, kako si se to našminkala?!?! Pa uopće ti ne stoji!!" To je izjavila Lea... Lea, mene nije briga šta ti misliš. Meni se sviđa, to je moj stil sada i svidjelo se tebi ili ne, meni je svejedno... "Ajme... Kako si se to ošišala?!" Šta tebe briga kako sam se ja ošišala!! Takva sam kakva sam. I svoja sam, kao što mi je jedna cura rekla u komentarima. I hvala joj... Tih par rječi mi je puno pomoglo da nađem sebe... I uz tih par rječi sam naučila da se ne obazirem na ono što kažu meni i o meni... Vjerujte, prije sam stalno mislila... "Tko zna što misle o meni... Jel dobro ili loše..." Ali više me nije briga!!! Da misle da sam uličarka, nije me briga, jer znam da to nisam!

Napokon da oslobodim malo dušu... Jer kada bih sada pisala sve što mi se dešava... Postu ne bi bilo kraja... Kakvi osjećaji se bore u meni... Ali eto, opet duljim... STOP :)

Laku noć!!
Kissi kissi
BY: CuraBezImena

01.12.2007.

Jel mora biti jebeni naslov?!?!

Danas, tj. sad sam sva izfrustrirana, mogla bih ih ubiti sveeee reeeedom!!!! Joooj, kako sam živčana... Dođem ja kod frizerke, pokažem joj sliku, pitam je jel sigurna da to zna napraviti, ona meni kaže da je sigurna, tj. da zna da to može na praviti. I dobro, pustim ja nju da radi... I, molim vas lijepo, frizura nije ni slična (!!!) onoj na slici... Izgledam ko 6-godišnja balavica :S:S:S:S MRZIM IH IZ DUBINE DUŠE!!! DA SAM ZNALA DA SU TAKO GLUPE I NESPOSOBNE NIKAD NE BIH IŠLA KOD NJIH!! A stalno se hvale kako imaju godine i godine iskustva... Jebalo ih iskustvo ako one ne znaju ošišati kako Bog zapovjeda!!! Ajme, tako sam živčana da bih ih mogla ugušiti onom svojom kosom tako da ih natjeram da je pojedu!!! Jebem im mater njihovu... Joooj....

29.11.2007.

Odlučila sam se na... Najteži potez u svom životu... OŠIŠAT ĆU SE!! :)

Ljudi moji! Odlučila sam, šišam se!! Et... U jednom od postova, ja mislim u prvom, imate moju sliku kako sada izgledam... Ovdje dobivate kako ću možda izgledati. Pa vi recite... Hoće li mi dobro stajati

a) Da
b) Možda
c) Neće

Ja mislim da hoće... I ima dosta njih koji isto tako misle... Skoro pola razreda... Čak sam i starog pitala... Hahaha
Ne želim da pogrješim s odabirom friza... Ipak se to ne bi dalo tako lako popraviti... Haha, osim da me na ćelavo ošišaju :)
A to ipak ne dam... Ta ideja da se ošišam mi je došla na satu biologije, bilo mi dosadno... I mislim si ja... Što da promjenim na sebi. I mislim, i mislim... I samo osjetim da mi smeta moja glupava dosadna griva na glavi... I ja lijepo došla doma poslije škole... Sliku na mob i na informatiku... I pokažem svima i pitam da li bi mi stajalo... A većina je rekla da bi... I sad čekam staru da presudi. :)

27.11.2007.

Đeparac? Kod mene?? Za mene??? NAPOKON!!!! Bilo je i krajnje vrijeme. Ccccc...

Joj, danas se i sama sebi smijem... Dosad sam samo jednom dobivala đeparac, i to je trajalo oko3-4 mjeseca... I to sam dobivala 100 kuna svaka dva tjedna. I dobro... I to je trajalo dok je Mimi bio na brodu koji je svakih 15 dana dolazio u Rijeku, pa nam je davao novac, a od toga bi stara meni dala po 100 kuna. I kad su ga premjestili na drugi trajekt, nema više  đeparca... I uštedila ja nekih 500 kuna, otišla danas u grad sa frendicama... Joj... Mislim da nije moglo biti gore... Toliko su to iskomplicirale :S :S
Nismo imali zadnja dva sata fizike, pa nas pustili ranije doma, i mi se dogovorile da ćemo ići u grad... Pa ja zovem Marinu, može tek poslije 14. Ok, ja i ona se tako dogovorimo... Pa me zove Ana Marija, ako može s nama. Ja kažem da može, ali da idemo tek poslije 14. Pa ok... I ona tako javila mami. I na kraju se okrene da idemo u 13 i pol. A Marina još uvijek mislila da idemo u 14 pa je išla tim busom :S :)
Pa me je zvala Andrea ako i ona može ići s nama jer je morala sestrama kupiti darove za Božić :S Kud ranije... Ali ne bunim se, i ja sam jedna od njih (ne biološka ali nema veze) hehehe. I ona ne može u 14. I odemo mi u 13 i pol... Na kraju smo se razišle, Ana i Marina na svoju stranu, mi na svoju. I ima da smo jedna drugu vukle. hahaha
Ona mene gura u dućanu s dječjom odjećom, a ono sve rozo :((((((((((((
Aj, preživjela sam nekako... Cijelo vrijeme buljila u svoje nokte xDDD
Dok je ona to izbirala... I kasnije ja njoj kažem da idemo u metal shop... Pa se njoj to ne da, jer je kao sve crno... Reko ja njoj: "Ja sam za tebe, seko, trpila rozo, sad ti za mene trpi crno" I onda je popustila pa je išla sa mnom... Malo razgledale... Zanimljivih stvari... Joj, svidio mi se jedan kajiš... Joj, dooobar... I skup :S 180 kuna... Aj, nema veze... I fora majca, kupila ja sebi jedno 4... Hahaha. I odemo mi, i sretnemo Marinu i Anu... I dobro, malo si pokažemo što smo kupile i idemo dalje... Na drugom katu opet srele njih... I dobro... Opet malo poćakulamo i dalje... I onda ih opet srele u DM-u. I već nam to dopizdilo i kaže Andrea: "Sljedeći put kad vas vidimo, plaćate kavu" Hehe, odmah su pobjegle... I na kraju su nam platile kavu... Vidjele smo ih slučajno u McDonalds. Mi sjele da jedemo, eto njih po shake od čokolade. Hahaha, usput su nam kavu platile :P Neka im je, nema veze xDDD
Uglavnom smo se super provele... U autobusu bile najglasnije, to se podrazumjeva :P Sva sreća pa nije bilo puno ljudi. haha
I dođem ja doma, mama doma, sjedi i gleda tv... I mi se pomirile neki dan, prihvatila me ovakvu... I kažem ja njoj "Mama, rekla si da mi više ne kaniš kupovati odjeću." Ona to potvrdi... Valjda je znala što slijedi... "Pa onda mi već jednom počni davati đeparac, ko što se većini cura i dečkiju u ovim godinama daje..." I prvo me gledala ko da sam pala s Marsa... A dobro, bar se nagledala, nadam se :)
I popustila je... Rekla je da će joj 05.12. doći plaća pa će mi dati 100 kuna, i tako svaki mjesec. Kad joj dođe plaća, 100 kuna meni u džep. I ja se naravno složila. I sad ćemo vidjeti koliko će trajati to njezino davanje. Haha

Napokon da sam i ja doživjela da dobijem jebeni đeparac... A ne da žicam od nje i starog... Joj, sad sam happy!!! :))
Iz prijašnjeg posta saznaje se moje trenutno raspoloženje... Ma prošlo me je :) Ne brinite :)) Jedan dečko mi je pomogao (možda se prepozna xD) i Andrea, donekle... A i ostali bloggeri. Hvala vam xDD
Idem sad... Neću reći komentirajte, vi to sami činite xDDD
I za to vam hvala jer nekad ima stvarno pametnih komentara koji mi čak i pomognu :)

Idem sada... Moram malo učiti... Čitav dan sam vani... Stara će me ubiti :)

Čitamo se.... Ćaoooo!!
Žvalj :*

26.11.2007.

Svaki dan sve ljepši, a onda odjednom... PLJAS! Moje dobro raspoloženje nestane... Jel to moguće?!

Dan mi je super počeo... Sve je bilo, jednostavno... Ne znam... Otkako sam se promjenila... Drukčije je... Lijepše... Neki su se čudili mom novom stilu... Neki se nisu obazirali... Nekima se nije svidio... Neki su se pravili da ga ne vide... Ali, iskreno, nije mi briga... Ne zanima me što misle o meni... Takva sam kakva sam... Nek me takvu vole... Bila ja roza, crna, crvena ili bijela... I dan mi je super počeo... Družila se u školi s osobama koje volim i kojima vjerujem i koje me nisu odbacile zbog promjene... A to su naravno Marina, Ana Marija, Karolina i moja najdraža sekica Andrea. I onda dođem doma... Na msn malo... Sa prijateljima, curama iz benda... Pa sam malo išla na Stardoll.com. I UPOZNALA!!!... Ma našu ptičicu koja bi nam mogla pjevati u bendu :))))) Joj, cura me razveselila... Ma skoro sam plakala od sreće... Koliko sam tražila pjevačicu... I Marina... Kero nešto manje jer je manje vremena u bendu, ali neprimjetno manje. Hehehe

A onda... Kasnije, kad sam išla učiti, poslije 18, javila mi se jedna osoba na mobitel... Koja mi je potukla dobro raspoloženje... Nije sad važno spomena što mi je ta psoba rekla, ali me je jako povrjedila... I onda mi se opet vratilo ono moje "Želim se ubiti" raspoloženje i faza... :((((( A taman sam pomislila " Gle, napokon sam se rješila osjećaja i želje za samoubojstvom!" A kad ono... Pa da jedna jedina poruka može tako promjeniti raspoloženje... Sa odličnog na grozno!!! Ne mogu vjerovati,.... Zbilja ne mogu.... I od onda si razmišljam... Tko mene uopće voli na ovom svijetu???  Ni mama me više ne voli kao prije, bar mi se tako čini... Sad će mnogi reći... Ma voli ona tebe... Da mi voli, ne bi mi se prijetila i ne znam ni ja što sve ne... Tko mene ovdje treba??? Nitko... Svi bi mogli bez mene lako nastaviti... Nitko ne bi niti primjetio da me nema... Da sam "nestala"... Tko mene poštuje??? Više nitko... Ali to stvarno... Tko osjeća nešto za mene??????? Nitko... Mislim, svi, ali nitko ništa lijepo!!!! Nadam se samo da će me proći ova jebena faza želje za samoubojstvom... Jer ja to više ne mogu... Da sam ja napokon malo sretna u ovom jebenom životu... Pa dal je to pravedno?? Dal sam to zaslužila?? Jesam li??? Jesam?! Zašto???!!! Što sam skrivila... Takva sam kakva sam, takvu su me napravili, očvrsnuli... Probudili u meni nešto što se jaaaaako dugo skrivalo i raslo... Hranilo se bijesom i povrjeđenim osjećajima... Nešto što me je uvijek poticalo naprije, samo da bi raslo, da bi se hranilo... Da bi postalo ovako veliko... Da me učini ovako hladnom... Ovako bezosjećajnom... Zar sam to zaslužila?!!?!?! Ako zaista jesam, hvala!! Hvala

25.11.2007.

Osjećaj da drugim upravljaju mojim životom... Jel istinit?? Ne znam....

Ja sam se promjenila. Ali totalno... Postala sam potpuna drukčija. Nitko me ne može prepoznati, mislim po ponašanju i nowom stajlingu... I nitko me takwu ne prihavaća... Ew, owako stoje stwari...

Prije me je najdraža mamica non-stop oblačila u rozo... Onu baby pink od koje se meni u zadnje wrijeme powraća... Jednostawno je ne mogu wiše podnijeti!! Inače, danas mi cijeli dan pili po mozgu... IMALA sam sve rozo u ormaru. I negdje sam iskopala crne trapke i majicu. Negdje sa dna ormara xD. Uglawnom, ormari su mi bili krcati rozim krpicama... Ali to je sweee zawršilo u smeću xD. Stara se na mene derala... Hmmmm... A bar 3 sata... I sutra idem da si kupim nešto CRNO! Da ne hodam čitaw tjedan u istome :)

Prije mi je šminka bila rozo, plavo (nježnooo plavo), crvenkasto... I takwe gluposti... A sad samo crnilo... Nema rozog... Ne wiše... I to je završilo u smeću xD. Sad samo crno, dobro... Toga je malo, ali bit će, swe wiše... xDD

Uglawnom, takwa sam... Postala sam drska... Wiše nego inače... I nisam wiše mamina fina curica... Nema wiše opreza na rječnik, čak ni pred njom... A jbg... I tome je došlo wrijeme... Morat će se nawiknuti... Takwa sam sada, i dalje sam njena kćer, i nek me takwu woli!

Dalje... Imam osjećaj da drugi uprawljaju mojim životom... Ali nećeeee wišeeee. Kunem se... Prije su me wozali kako su htjeli. Matea ovdje, Matea tu, Matea tamo... Uwijek na 100 mjesta odjednom, kako bi se to reklo. Izjada se jedan, zawrši, trčim kod drugog... Ko neka glupača... Ali ne wiše... Nema wiše trčkarala koje trči po Wiškowu šprint da bi drugima udowoljila. A isto tako, odlučila sam da wiše neću plakati za swaku stwarčicu. To će biti malo teže jer sam takwa po prirodi, ali i to će se rješiti...

To su moje odluke, i neće ih promjeniti nitko, osim mene, ako budem htjela...

Dakle... Wolite me owakwu, ako wam se owakwa ne sviđam, odjebite od mene.

That's all... Tnx... By!!!

ZVALJ :*

24.11.2007.

Ja happy?? Da, istina :)

Istina, napokon i ja da budem happy!!!
Joj, ma nema nikog tko je više happy od mene. Znam!!! :)
Javio mi se moj dragi, nekako, ne znam ni ja kako, ali nije ni važno. Važno je da mi se je napokon javio :)
Joj, razveselio me je. Puno!!! Mislim da ću danas cijeli dan, svima oko sebe dojadivati s time koliko sam happy. Ali ipak, nije ni čudo, pa nisam ga čula skoro 2 tjedna jer je u kazni, a još ga neću čuti sigurno 4 tjedna. :(((((
Joj, volim ga puuuuno!!
Pusa za njega.
A za vas samo cmoka :))))

Pa - pa

20.11.2007.

Rane zacjeljuju, ožiljci ostaju...

Da, istina... Mnogo puta je tako... Mene je jaaaako povrjedilo i zaboljelo kad sam saznala nešto strašno. U vezi mog tate. I mame. Često joj je prijetio. Da će je zaklati ko svinju i zabetonirati u septičku jamu da je nikad ne nađu. Da će je ubiti. Da će ovo, da će ono... I nisam mogla vjerovati. Jednom sam ih slučajno "prekinula" dok su se svađali. I imala sam što vidjeti. Tata ju je udario nogomi zamotao u tepih da je "ne vidim". Odonda ga mrzim iz dubine duše. Nikad nije imao osjećaje za druge. Pogotovo nije imao za obitelj. Kćer mu je bila na samrti, nije joj došao. Bio je sprovod, nije došao. Postao je djed, nije dosada nikada išao vidjeti unuku. A svaki put kad smo ja, Lorena ili Silvia učinile nešto loše i ako smo bile bezobrazne, on bi rekao: "Daj ih u dom." I  to ti je neka briga o djetetu???

Eto, samo da se zna... Nije bio osjećajan, bio je idiotski kreten bez srca.... To je moje mišljenje o njemu.

Samo malo da osvježim blog.

Ljubac :***

17.11.2007.

Školski Riječnik

RODITELJSKI - bal vampira
UCIONICA - kuca strave
ZADNJA KLUPA - slatki zivot
POCETAK NASTAVE - " Dobar dan, tugo "
PROZIVKA - tesko je biti sam
SKOLSKI CAS - odavde do vjecnosti
PRVA KLUPA - stenjanje u kraljeznici
TABLA - zelena smrt
PISMENI - " Ne okreci se, sine ... "
NEDJELJA - Jedan dan zivota
IZLAZAK NA TABLU - " Od pakla, pa nazad "
PETICA - Daleko je sunce
JEDINICA - Danas ja placem, sutra ceš ti ...
DVICA- veseli se srce moje
SKOLSKO ZVONO - izbavitelj
SAPTACI - prijatelji stari, gdje ste ?
DNEVNIK - Spisak objesenih
SKOLA - sivi dom
NASTAVNICKO VIJECE - vukodlaci zavijaju
KRAJ RASPUSTA - Prohujalo s vihirom ...
KRAJ SKOLSKE GODINE - " biti ili ne biti "
MALI ODMOR - Pet minuta raja
WC - gori vatra
TEST - pisi bar 2-3 reda ...

17.11.2007.

Am I the one & the last who....???

Ne znam.... Ja sam se promjenila, donekle... Ne razmišljam više o smrti i samoubojstvu... Ne razmišljam više onako crno... Bolje sam volje i imam više ciljeva, dobrih... Ali što sam ja sretnija, oko mene je sve više crnila... Sve više tuge... Sve više patnje... Raduju li se drugi mojoj tuzi?? Ili pate radi moje sreće?? Ja ne znam... Sve je nekako uvrnuto... Naopako... Ja sam postala pozitivna osoba... Nemam više stalno misli u glavi tipa "Ne mogu više, ubit ću se". Zbilja nemam!!! Ali... Marina, moja jako dobra prijateljica, ne mogu reći najbolja (sorry Nina), sad sve više razmišlja o smrti... Ima problema. I želim joj pomoći. I zaista se trudim... Ali ne znam kako... Ne znam više... Ona mene sasluša, ali joj ništa ne pomaže... Il' se ne trudi pa ne želi pomoć, il' sam ja toliko glupa da ne znam pomoći?!?!?!?! Eto... Ukratko... Ona ima 13 godina, kao i ja... Mama joj je šmelerica, sluša Tokio Hotel, sviđa joj se Tom. Kao neka 15-godišnjakinja!!!! Tata joj je strog i ne da joj ništa što je on probao a nije mu se svidjelo... A probao je puno toga, vjerujte mi, i puno toga mu se nije svidjelo. Ona je postala rockerica i svi je ovakvu malo više vole, ali njena mama ne. Njena mama želi je opet pretvoriti u šmelericu, a Nina to ne želi... No mama ju ne sluša i ne poštuju njezine želje... Barem sam ja stekla takav dojam.... I svaki dan pričamo u školi, na MSN... Razgovaramo, komuniciramo, ispovjedamo se jedna drugoj... I često mi kaže kako ju Ana ne zna saslušat i da joj često bude lakše nakon što mi se izjada iako joj ne savjetujem puno... I meni je drago, zaista mi je drago da joj bude lakše... Nema se kome izjadati, ponekad mene nema pa mi se ne može ispovjediti, a onda se zaključa u kupaonicu, začepi uši i lupa glavom u zid gledajući u jednu točku... Ponekad je to uhvati i kad pričamo... Savjetujem joj da se smiri, neka slobodno začepi uši, ali da ne lupa glavom nego da čvrsto stisne oči i broji u sebi dok se ne smiri... Kaže da je pokušala... Ali nisam sigurna jel joj pomoglo... Mislim da mi je rekla da nije... Sve vidi negativno. Često joj kažem da mi kaže jednu negativnu stvar, i ja joj je predočim kao dobru. Ali uvijek ona, i u tome dobrome, vidi loše nešto... Rekla mi je da je prestala razmišljati o samoubojstvu, ali ipak nije... Želim joj pomoći, ali neće da me sluša... Nitko iz razreda joj ne želi pomoći... Mislim, možda bi i željeli, ali nitko ne zna to što nju muči...


Drugi problem je moja nebiološka seka Andrea. Nije njoj loše u životu... Roditelji je vole, ima seke, voli ih, voli roditelje, voli profesoricu fizike, i prijateljice su, i znaju sve jedna o drugoj... Ali ona svejedno razmišlja o samoubojstvu... Ne znam ni sama zašto... Kaže:"Ubit ću se" Ja je pitam "Zašto" Ona meni kaže "Zato..." Pa kakav je to odgovor!! Nek mi onda barem da pošten odgovor... A ne jednu riječ koja ništa ne objašnjava!!!! I njoj želim pomoći... Jedan dan ne vidi profu fizike, odmah se želi ubiti... Ja je odgovaram, držim je uz sebe da ne radi gluposti... Da bi mi došli na sat hrvatskog jezika. Ona sjedi u zadnjoj klupi... I počne si rezati žile... Pa jel to normalno dijete?!?!?!?!?! Nije!!! Znam da nije!!! Ali ne želi me slušati. A ona mi je kao sestra!! I volim je puno!! I šta da se ubije... Šta ću ja bez nje?? A da se Nina ubije?? Koga ću zezati i namjerno ljutiti izjavama BEEP TOKIO HOTEL ILI TOM... Mislim, to mi u šali... Ali da se one ubiju... Ja bi ostala sama... One su dvije osobe koje puno volim i za koje bih život dala. I za Anu, ali nisam sigurna što bi ona poduzela po tom pitanju. Jer ona je nesretna... Ona ima mamu i tatu... Mama i tata su joj rastavljeni... Kao i moji... Ne voli tatu, a ni mamu baš ne voli pretjerano... Ima brata... Mama joj ima dečka... Koji živi s njima... Ali i Ana je nesretna... I njoj treba rame za plakanje... Ali mislim da njoj ne bi bilo baš JAKO žao da se Marina i Andrea ubiju... Ne pokazuje baš neke emocije prema nikome, pa ni prema njima!



JA STVARNO NE ZNAM ŠTO DA RADIM!!!!!! POMOZITE MI AKO IKAKO MOŽETE??????? JA BIH VAM ZBILJA BILA ZAHVALNA!!!! JER NE ŽELIM IZGUBITI 3 OSOBE KOJE VOLIM KAO OBITELJ!!!!!!!

Hvala unaprijed!! :(:(:(:(:(

17.11.2007.

Moje srce ne pripada više meni

Jako sam osjećajna i emotivna osoba. Ali to ipak ne utječe na moju otvorenost... Nikada nikome ne priznajem što osjećam prema toj osobi. Jako rijetko! A onda, kada odlučim priznati, bude prekasno... I često se s ljudim posvađam zbog same sebe... Ili da vam bude jasnije... Kad me povrjede, ja šutim, trpim, slušam i šutim... I ne kažem ništa... Samo držim u sebi... I onda puknem nakon nekog vremena. I ode prijateljstvo... Ali odlučila sam to promjeniti! Odlučila sam promjeniti svoj cilj, svoj način života. U nekom postu sam spomenula da mi je tempo Ustati ujutro, obaviti obveze i preživjeti noć. E, pa više nije tako! Ujutro ustati, zabaviti se i družiti s onima koje volim, svima reći što osjećam prema njima, bilo dobro, bilo loše, svima reći iskreno i otvoreno što ne volim kod njih ili što me vrjeđa. I tako će i biti! Prije me je bila sramota iskazivati osjećaje jer su svi mislili da sam bezosjećajna osoba. Ali nisam. Imam srce, ali ne pripada meni. Pripada osobi koju volim više od svega i kojoj vjerujem više nego ikome koga poznajem. Beniju. A što se tiče onih "prijatelja" koji su me iskoristili i povrjedili, neće nikad imati drugu šansu. Ja znam da će im kasnije biti žao. Povrjedili su me još u 6. razredu. A po njima samima i po njihovom novom društvu vidim da su se promjenili. Na bolje. I htjeli bi drugu priliku. Ali ne dam. Imali su. Pa su me povrjedili. I razočarali. E, pa neće opet. Ja nisam slijepa glupača. Nisam više naivna! Prije sam vjerovala sve i svašta, od svih! Ali ne više! Oni koji su izigrali moje povjerenje, za mene su mrtvi. Vjerujem samo četirima osobama. Marini, Ana Mariji, Beniju i Andrei, mojoj nebiološkoj seki! Čak ni mami više ne vjerujem. I ona me je razočarala. Uvijek sam bila na njezinoj strani. Uvijek sam tražila rupe u tatinim izjavama. Uvijek sam gledala kako da je obranim. Uvijek sam tražila razlog da stanem na njenu stranu. Sad je dosta!!! Neću više tražiti rupe. neću više lagati samu sebe. Nije samo mojoj mami teško. Ona misli da se tata kurva zato jer dođe kasno navečer doma. Ali nije. Znam da nije. Ne bi mu bilo svejedno. A i ne bi nas onda uzdržavao. Bez obzira što mora. Sinoć sam rekla ono što sam i mislila. I to neću povući iako mi je silno žao što se mama ljuti na mene. I tako će biti svima redom, pa nek se ljute koliko im srce želi. Ja sam našla svoj novi način. A moj novi cilj je pronaći osobe koje me zaista vole i koji me poštuju i kojima bi bilo iskreno žao da me izgube kao prijatelja, ne zbog onoga što imam ili nemam, nego zbog mene kakva jesam!!! A još jedan razlog zbog kojeg sam to odlučila je što svaki put kad me netko povrjedi, ja se osjećam krivom. Onda se kajem i tužna sam. Potiskujem osjećaje kroz snove. Ali noćne more... Nikad nisam imala noćne more... Do pred neki dan... Sve ih češće sanjam. A sve zato što potiskujem osjećaje. E pa ne može to tako više! Znam da ne može i neće!! Zar da se ja zbog sebe i drugih i nepotrebnih kajanja budim po noći, sanjam noćne more, budim se u znoju i strahu???? Nema šanse, nisam ničiji rob. Jer, koliko ja znam, ropstvo je ukinuto. Živo sam biće, od krvi i mesa, i imam prava kao i svi. I neću sanjati da me neko kolje zbog nepotrebne krivnje!!!!! Zbog lažne krivnje. Dosta mi je patnje. Ja sam se odlučila promjeniti! I hoću. Moram i hoću.

17.11.2007.

Ja mislila....... Al' sam pogrješila!!

Jutros sam se probudila jaaaako rano i u jaaaaako na "divan" način... Jesam ku*ac... Ujutro stari došao doma u 2 i pol... I probudio mamu, ili šta ja znam... Ma ni ne znam kad je došao... Znam samo da su me probudili u 2 i pol... I svađaju se oni... Mama trlja po svom, on po svom... Deru se ko usred bijela dana... Ko da sam ja gluha... Ko da me neće probuditi... Pa mislim stvarno... Al' dobro ajde... I tata popusti... I prestane se svađati... Ode, legne, ugasi TV i oće da spava... A mama počne izazivati... Kako je on đubre, kako je on govno nekorisno, hoštapler... A lijepo joj je rekao da će o tome kasnije, tj. sutra razgovarati... I ona uporno izaziva... I znate kad vam netko namjerno nabija sve na nos? E pa tako je ona njemu, i on je popi*dio. I dođe on kod mene, da me probudi, a ja gledam TV. I počne on mene moliti da ja njoj kažem da prestane. I jebiga... Stvarno je bila pretjerala... Ja nisam znala šta se tamo događalo... I ja njoj kažem "Mama, stvarno si pretjerala... On je prekinuo, a ti i dalje izazivaš... Odi spavati i pusti ga na miru, ujutro radiš" I ona otišla, bijesna ko ris. I nešto gunđala. I on mene počne ispitivati da mu pomognem... Da šta je njoj... I dođe ona opet i kaže njemu "Moliš me ovdje pred djetetom da te pustim na miru... Ajde digni ruku na mene pred djetetom kao u kuhinji ako smiješ..." Ja sad ne znam jel to istina, jer je on jednom digao ruku na nju, al' ona je par puta izmislila... I udarila ga u prsa i otišla... Ja sam mu rekla da sad ide spavat ka d ga je napokon pustila na miru. I ode on. I ja da ću zaspati. I ne mogu. Puno više volim mamu. I žao mi je što sam ono morala reći, da je tata u pravu... Stvarno mi je žao... Zato što se ona sad ponaša kao malo dijete. Nadurila se, naljutila na mene jer nisam stala na njenu stranu. I što sam branila tatu... A što sam mogla, kad je stvarno bio u pravu?! I dođe on meni malo kasnije. Ja mu ostavila poruku na stoliću da mi pusti 50 kuna, jer sam imala zakasninu na knjige. I dođe on meni i pita me dal je ta poruka namijenjena njemu. Ja kažem da je i on mi da 100 kuna i kaže da zadržim kusur... I ja sretna... I da ću zaspati... A nikako ne mogu... Kopkalo me što sam obranila tatu i onda se mama ljutila na mene... Sad mi je jako žao... I voljela bih da mogu povući... Al' ne mogu... I ona je mislila da je poruka namjenjena njoj i ona mi je pustila 50 kuna. I ja je zovem da poruka nije bila namjenjena njoj i da ću joj pustiti u sobi tih 50 kuna. Bila je tako hladna prema meni... Sad se jako kajem... Ne znam što da napravim... Više bih voljela da se tata ljuti na mene, za njega nisam vezana kao za mamu... AH.... Poludit ću s ovom obitelji... Ne znam stvarno... Svakim danom se osjećam sve glupljom... A to valjda i postajem kad se kajem za istinu i ispovjedam se blogu... A jebiga... Meni je to spas kad se nemam kome ispovjediti...

Marina se želi ispovjediti Ana Mariji... Ali Ana ne je*e 2 posto... I samo priča o svojim problemima... I Marini to užasno smeta. Jer kad skrene temu malo na svoje probleme, Ana počne kukati kako je njoj teže... A Marina se onda ispovjedi meni... I ja je saslušam, ali i ona se polako počinje ponašati kao Ana Marija... Iako mene Ana Marija donekle i sasluša... Al' jebiga... Počela sam se opet družiti sa Silvijom... Baš mi je drago... Marina i Ana Marija bile su najbolje prijateljice cijelo ljeto. I samo ljeto... I sad mi kukaju kako je njima teško. Tj. Marina mi kuka, jer je ona osjećajnija od Ane... A ja sam sa Silvijom bila best frendica od 3. razreda, kad je došla u ovu školu. Još isti dan smo se sprijateljile. I od tad smo bile THE BEST. Do sada... Znači 4 godine... I meni je puno teže... Da nakon 4 godine predivnog prijateljstva tako prekine... A njihovo je trajalo 3 mjeseca... CcCcCcC... Al' dobro, ja sam sretna jer sam se napokon pomirila sa Silvijom... A vi, bloggeri, znate više mojih tajni nego bilo tko drugi!!! Čak ni Silviji nisam sve rekla... Čak ni njoj, a njoj sam uvijek sve govorila!


Pa... eto... malo da osvježim blog... I da olakšam dušu... Sad mi je lakše... A isto se tako nadam da ćete mi moći znati dati neki savjet... Da mi pomognete i da mi dokažete da ovo čitate :)

Ljubac :***

15.11.2007.

Odgovor na pitanje iz posta Blog, bloggeri i ja, objavljenog 11.11.2007.

Za one koji su pokušali i koji ipak čitaju moje postove, a ne da prođu kroz blog i spreme ga a nemaju pojma o čemu se radi...

Pa... odgovor... Što mislite koja je kazna bila?

Kazna je bila........Da bi mi uskratili i TV i laptop i telefone i muziku

Pa tko na to ne bi popustio??? :)

 

12.11.2007.

Sretna, ali nesretna

Pa... Da... I sretna i nesretna...

Hmmm... Ne znam ni sama... Ne znam što bih pisala... Nemam ništa određeno... Ali imam potrebu da se ispovjedim... Kako bih ja to rekla... Moglo se već iz ranijih postova primjetiti da imam dečka. Točnije, mogli su primjetiti samo oni koji su čitali... I moglo se vidjeti da je naša veza preko Interneta... I sad će (opet) neki pomisliti "Nije normalna"... Nek ljudi misle šta hoće... Meni ovaj blog služi za ispovjesti... I nek se zna da ga PUNO volim i da mi PUNO fali. Sad je trenutno u kazni, i ne smije ni na komp, ni mobitel nema, uzeli mu starci... I ja sad sama

A puno mi fali moj bubi... Ja i on smo kao najbolji prijatelji, a opet... Nešto više... Nismo kao neki da je non stop cmok cmok i volim te... Mi se zezamo, ali i volimo :)

Ma ljubim ja svoju ljubav!!! Puno mi fali!!! Joooj... Do polovine decembra bez njega... Pa to je meni cjela vječnost!!! ŠMRC... A dobro, ispravit će on ono što mora i opet se vratit da ga gnjavim :):):)

Ljubim ga PUNO PUNO PUNO!!!

A i vas, ali ne tako puno :)

Marina.. Nemoj me ubiti sutra zbog Tokio Hotela :)

Ana Marija... Sorry što sam te prekinula usred ručka :P

PoZzZzZ

11.11.2007.

Blog, bloggeri i ja :)

Ja sam zavoljela ovaj blog. I većinu bloggera. Ustvari, sve koji su mi u favoritima. Istina, ne ostavljam baš često komentare, ali obožavam čitati njihove postove. Svi ti blogovi imaju barem po 3 posta koji me podsjete na mene samu... E, to sam baš glupo izrazila... Hehehe

Uglavnom mi se sviđa ovdje i sve više vremena provodim na bloggeru i čitam druge blogove i uređujem svoje blogove... I moram priznati da mi puuuuno pomaže što se lijepo tu "ispovjdim" i blogu i vama i svima... Nekako mi je lakše, a opet, nekako mi bolje krene u životu :) Mislim da mi je ovo bila dobra ideja. Jedna od boljih u zadnjih godinu dana Hihihihi

Danas me mama probudila :((( Tjerala me u crkvu... Ja njoj neki dan rekla da nam dolazi biskup i da nam je profa rekla da moramo doći na misu. I ona meni "Matea, diži se, moraš u crvku" A, meni se neeee daaaa... I ja njoj kažem da mi se ne da... Ona odmah digla frku. "Matea, diži se" Ja njoj da neću... I tako se mi natežemo... I ona meni kaže "Matea, diži se, dok se vratim, ima da si spremna!!" Ja njoj ništa na to nisam rekla. Zar mislite da sam popustila???? Ma kakvi!!!! Ona se vratila, ja ležim i gledam TV. I kaže ona meni "Zvat ću ti tatu!" Ja joj kažem nek ga slobodno zove... Jer znam da njega nije briga dal ću ja ići u crkvu ili neću... I tako je i bilo... Kaže ona njemu "Orlando, idi joj reci da mora na misu u crkvu" On kaže "Ma šta dižeš frku, ako joj se ne da, nek ne ide, to je njena stvar" Ali to ju nije spriječilo :((((

Ucjenila me naaaaaaaajgorom kaznom, pa sam popustila... Eh, sada... Pošto želim malo da vidim koliko vi mene volite i posjećujete i čitate :PPP dat ću vam zadatak. Vi pokušajte pogoditi koja je to bila kazna, a ja ću u sljedećem postu, sutra, reći koja je bila. Možda netko i pogodi. Osim domxx-a, sorry, ali tebi sam već rekla :))))

Pa eto... Da vidimo što mislite :)

Do sljedećeg tipkanja, ljubim i pozzzz, a sad idem da pišem zadaću, ako je imam :))))


Noviji postovi | Stariji postovi



i love spongebob
square pants?

MOJI LINKOVI






×Ja nisam andjeo fini, samo te iskorishtawam, izwini. Mene su stworili djawoli i krwawe kishe. Za mene je ljubaw samo rijech i nishta wishe.


×Nema poruke, nema poziwa, a moja dusha tebe doziwa. Strashno me ubija owa samocha, oko dushe bol i hladnocha. Zatwaram ochi, mislim na tebe, da si barem owdje kraj mene! (za jednog dechka kojeg jako wolim)


×Mi nemamo wremena za tugu, mi imamo jedna drugu! I kad se nebo srushi, chuwaj me u dushi. A kad te srce zaboli, sjeti se frendice koja te woli! (za moju Ninchi xD)


×Ti si malo mache shto po srcu grebe. Wolim taj ozhiljak, jer je to od tebe. Uz taj ozhiljak jedno ime pishe. To je twoje ime i ja ga wolim najwishe!


×Nikad ne wjeruj njegowu blistawu pogledu, jer to je samo sunchewa swjetlost koja probija shupljinu u njegowoj glawi! (hahahaha)











• Moji Najdraži:

Iskra - Fagulha
Sve obicno...
Administratorov blog
tattoo piercing
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
moje slike
Backgrounds and some other stuff...
To sam ja... :)
više...


• Ti si broj...:

20566

---