beats by dre cheap

Moje srce ne pripada više meni

Jako sam osjećajna i emotivna osoba. Ali to ipak ne utječe na moju otvorenost... Nikada nikome ne priznajem što osjećam prema toj osobi. Jako rijetko! A onda, kada odlučim priznati, bude prekasno... I često se s ljudim posvađam zbog same sebe... Ili da vam bude jasnije... Kad me povrjede, ja šutim, trpim, slušam i šutim... I ne kažem ništa... Samo držim u sebi... I onda puknem nakon nekog vremena. I ode prijateljstvo... Ali odlučila sam to promjeniti! Odlučila sam promjeniti svoj cilj, svoj način života. U nekom postu sam spomenula da mi je tempo Ustati ujutro, obaviti obveze i preživjeti noć. E, pa više nije tako! Ujutro ustati, zabaviti se i družiti s onima koje volim, svima reći što osjećam prema njima, bilo dobro, bilo loše, svima reći iskreno i otvoreno što ne volim kod njih ili što me vrjeđa. I tako će i biti! Prije me je bila sramota iskazivati osjećaje jer su svi mislili da sam bezosjećajna osoba. Ali nisam. Imam srce, ali ne pripada meni. Pripada osobi koju volim više od svega i kojoj vjerujem više nego ikome koga poznajem. Beniju. A što se tiče onih "prijatelja" koji su me iskoristili i povrjedili, neće nikad imati drugu šansu. Ja znam da će im kasnije biti žao. Povrjedili su me još u 6. razredu. A po njima samima i po njihovom novom društvu vidim da su se promjenili. Na bolje. I htjeli bi drugu priliku. Ali ne dam. Imali su. Pa su me povrjedili. I razočarali. E, pa neće opet. Ja nisam slijepa glupača. Nisam više naivna! Prije sam vjerovala sve i svašta, od svih! Ali ne više! Oni koji su izigrali moje povjerenje, za mene su mrtvi. Vjerujem samo četirima osobama. Marini, Ana Mariji, Beniju i Andrei, mojoj nebiološkoj seki! Čak ni mami više ne vjerujem. I ona me je razočarala. Uvijek sam bila na njezinoj strani. Uvijek sam tražila rupe u tatinim izjavama. Uvijek sam gledala kako da je obranim. Uvijek sam tražila razlog da stanem na njenu stranu. Sad je dosta!!! Neću više tražiti rupe. neću više lagati samu sebe. Nije samo mojoj mami teško. Ona misli da se tata kurva zato jer dođe kasno navečer doma. Ali nije. Znam da nije. Ne bi mu bilo svejedno. A i ne bi nas onda uzdržavao. Bez obzira što mora. Sinoć sam rekla ono što sam i mislila. I to neću povući iako mi je silno žao što se mama ljuti na mene. I tako će biti svima redom, pa nek se ljute koliko im srce želi. Ja sam našla svoj novi način. A moj novi cilj je pronaći osobe koje me zaista vole i koji me poštuju i kojima bi bilo iskreno žao da me izgube kao prijatelja, ne zbog onoga što imam ili nemam, nego zbog mene kakva jesam!!! A još jedan razlog zbog kojeg sam to odlučila je što svaki put kad me netko povrjedi, ja se osjećam krivom. Onda se kajem i tužna sam. Potiskujem osjećaje kroz snove. Ali noćne more... Nikad nisam imala noćne more... Do pred neki dan... Sve ih češće sanjam. A sve zato što potiskujem osjećaje. E pa ne može to tako više! Znam da ne može i neće!! Zar da se ja zbog sebe i drugih i nepotrebnih kajanja budim po noći, sanjam noćne more, budim se u znoju i strahu???? Nema šanse, nisam ničiji rob. Jer, koliko ja znam, ropstvo je ukinuto. Živo sam biće, od krvi i mesa, i imam prava kao i svi. I neću sanjati da me neko kolje zbog nepotrebne krivnje!!!!! Zbog lažne krivnje. Dosta mi je patnje. Ja sam se odlučila promjeniti! I hoću. Moram i hoću.

Angels Fall First
http://lostinyou.blogger.ba
17/11/2007 13:47